Ban Svetislav T. Milosavljević donio je 26. septembra 1930. godine odluku da se osnuje Muzej. Ovaj datum uzima se kao Dan osnivanja i nastoji se svake godine obilježiti prigodnom manifestacijom.
 

Muzej je osnovan pod nazivom Muzej Vrbaske banovine, a njegov prvi direktor bio je gospodin Špiro Bocarić, akademski slikar. Uz svesrdnu pomoć Bana, on je nastojao u što kraćem vremenu s područja čitave Vrbaske banovine da sakupi materijal za Muzej koji će predstaviti narode i vjere koji na prostoru Banovine žive. Zato je održao mnoga predavanja na kojima je davao upute šta je interesantno za Muzej, a pomoć su mu pružali odbori formirani po svim većim mjestima Banovine.
U vrlo kratkom vremenu sakupljen je velik broj predmeta, prvenstveno etnografskih, ali i iz arheologije, prirodnjačkih nauka, primijenjene umjetnosti i dr.

 

Za prvih deset godina svog postojanja, Muzej Vrbaske banovine u Banjoj Luci sakupio je velik broj predmeta neprocjenljive nacionalne, istorijske i kulturne vrijednosti. Na osnovu inventarnih knjiga, ali i izvještaja Muzeja, vidljivo je da je velik dio predmeta poklonjen (gotovo četvrtina), a ostali su otkupljeni ili pronađeni na terenu.

 

Od osnivanja Muzej je imao problem smještaja. To se posebno pokazalo kada je trebalo građanstvu i strancima predstaviti sakupljeno blago. Neodgovarajući smještaj u iznajmljenim privatnim prostorijama pratio je Muzej do 1934. godine, kada je smješten u Dom Kralja Petra I (danas zgrada Narodnog pozorišta Republike Srpske). U ovom divnom zdanju otvorena je i prva postavka na kojoj je predstavljeno bogatstvo narodnog uma i ruku. Nakon brojnih preseljenja, Muzej je godine 1982. smješten u prostor Doma solidarnosti, gdje se i danas nalazi.

Novo razdoblje od 1945. do 1992. godine je jedno od najplodnijih. Muzej je uprkos čestom premještanju (Dom kulture, Kastel, Arhiv), obnavljaju (nakon razornog zemljotresa 1969.godine) formirao nova odjeljenja (npr. NOB i socijalisticka izgradnja) i zaposlio nove stručne radnike: kustose, preparatore i fotografa.
To je i period kad je imao i vrlo bogatu izložbenu djelatnost. Od velikog je značaja što je u ovom periodu izlazio i Zbornik krajiških muzeja.

Od 1992. je Muzej prošao kroz teškoće koje su se ogledale kroz odlaženje kadra usljed sistematskih otkaza i svega ostalog što je rat na ove prostore donio, zapošljavanje mladih stručnjaka i njihova obuka u muzejskom radu, neprestana besparica koja je dovela do osiromašenja zbirki i bibliotečkog fonda (nemogućnost otkupa i terenskog rada), kvarova i zastarjelosti opreme (fotolaboratorija, preparatorska oprema, ventilacija, klimatizacija, centralno grijanje, prokišnjavanje krova, tehnička zastarjelost- bez uvezanosti u kompjuterski sistem). Zbog većine ovih problema demontirana je stalna postavka, a eksponati spremljeni u depo.
 

Posljednjih godina Muzej je uz saglasnost Vlade RS, uredio svoje pravne akte, tako da danas prerasta u muzej kompleksnog tipa čiji su Centri za:

• materijalnu kulturu i umjetnost,
• dokumentacioni centar sa bibliotekom, fotolaboratorijom i arhivskom gradom za istoriju Muzeja,
• centar za konzervaciju i preparaciju,
• centar za obrazovno pedagoški i propagandni rad,
• odjeljenje zajedničkih službi.
  
  
  

Uz snažnu i stalnu financijsku pomoć Vlade RS i Grada Banja Luke muzej je ponovo otvorio vrata posjetiocima. Nakon desetljeća je konačno sanirano prokišnjavanje krova sredstvima prvenstveno Ambasade Republike Njemačke, te Ministarstva nauke i kulture i Grada Banje Luke.