Lako je i lijepo je biti mlad u gradu koji voli mlade. Imaš osjećaj da se grad razvija s tobom, da raste, da ti je vršnjak, a on je vršnjak svim generacijama.

Rodiš se, mlad si tek par dana i iznose te iz porodilišta, a pred očima ti puca panorama grada s Paprikovca. Tad se zaljubiš i s tom ljubavlju ostariš. Dodiruješ ga i upoznaješ od malih nogu, još prvog školskog izleta koji se po nekom nepisanom pravilu izvodi u parku Mladen Stojanović. Generacije još uvijek mladih ljudi rođenih na staroj lokaciji prije 1979. godine su prvo ugledale Vrbas i ostale zauvijek začarane. Kao da su im kapi te vode ušle u vene i kolaju sve dok i krv kola. Upravo ta zelena rijeka ti obilježi mladost i nauči te najvažnijim lekcijama: da hladna voda i nije tako hladna kad nas posmatraju ona dva prelijepa oka, da je glavna faca u raji onaj koji zna svirati gitaru i pjevati balade od kojih se najljepše djevojke u gradu prosto tope, da je piće dovoljno hladno kad etikete same “slete” s flaša i da se uvijek treba sakriti u hlad vrbe jer sunce i pivo zajedno ne djeluju najpovoljnije po tvoju mladu glavu.

Mladi kao mladi, kažu da im grad ne daje dovoljno pažnje, da ne znaju šta će sa sobom od dosade. To je jadikovka svake generacije i svakog grada. Neka ne brinu, nijedna generacija nije umrla od dosade, čak ni moja koja pamti policijski sat i jako malo kafića s dozvolom za rad.

Može li bolje? Naravno da može, uvijek može! Trebaju li mladi prestati kukati? Nikada! Već su dovoljno glasni da su se neke stvari počele mijenjati.

Ovaj grad nudi sve kako ti ne bi bilo dosadno i kako ti daljinski upravljač ne bi postao najboljim prijateljem. Bilo da si zaljubljenik u prirodu i da ćeš svakog vikenda šetati drugim dijelom i osvajati neki novi proplanak ili da si dijete asfalta koje više voli zatvorene prostore, za tebe ima nešto u gradu.

Postoje mnoge aktivnosti koje ne iziskuju neke značajne finansije, što je hronični problem mladih svih vremena, a ni vremena. Na primjer: kurs nekog stranog jezika – nikad nisu bili jeftiniji, a možete učiti kineski, hebrejski, arapski, portuglaski…francuski uvijek zvuči jednako romantično. Članstvo u nekom od mnogobrojnih sportsko-rekreativnih društava je uvijek dobar lijek protiv dosade - paragliding, planinarenje, speleologija, karate, tenis, a nisu ni fudbal, rukomet i odbojka baš tako zastarjeli sportovi. Upiši se, sa osobom dragom srcu tvom, u školu plesa – vjeruj mi da ta vještina nikad nije višak! Otiđi na dobru svirku, party, promociju, potroši nešto vremena na volontiranje u nekoj od mnogobrojnih organizacija upravo orijentisanih ka mladima, posjeti tribinu posvećenu prevenciji seksualno prenosivih bolesti, borbi protiv narkomanije ili bilo kojoj drugoj temi koja se bavi opasnostima koje vrebaju naše mlade.

Otiđi u muzej i zamoli nekog od ljubaznog osoblja da ti kaže nešto više o istoriji grada kojim hodiš…a onda prođi tim gradom i voli ga još više.

A ako me čitaš iz velike daljine, pozivam te da pregledaš slike i tekstove koje objavljujemo, pročitaj kako živi i čime se bavi omladina Banjaluke i poželi da dođeš u ovaj grad, tvoj grad, jer Banjaluka jeste grad mladih, datumom rođenja ili duhom-svejedno je, ona voli mlade i zato je ovdje lako i lijepo biti mlad.