Za gradnju ove crkve vezane su dvije zanimljive činjenice. Prva, lijeva strana crkve morala je ostati nedovršena, pošto je bilo pri gradnji poprilične štete, jer nije dobro izvršena prethodna geološka provjera zemljiišta. Kada je gradnja poodmakla, pojavile su se pukotine, jer je lije­va strana crkve bila naslonjena na nepoznati dubok bunar. Inženjer Krirek, koji je za to bio kriv, odmah je smijenjen, a bunar je posprdno prozvan njegovim imenom - "Krirekov bunar". Druga, banjalučki trapistički samostan "Marija Zvijezda" iz Delibašinog sela, dao je uistinu golem prilog gradnji ove crkve. Iz svoje ciglane su besplatno isporučili 75.000 komada cigle i 25.000 komada crijepa. Osim toga dali su drvo i izradili vrata i prozore.

Crkva se nalazila na mjestu na kojem je sada Katedrala Sv. Bonaventure. Bila je u upotrebi sve dok Banjaluku nije zadesio katastrofalni potres u jesen 1969. Nova crkva, katedrala, je građena 1972.-1973. u savremenom stilu u obliku šatora, što podsjeća na starozavjetni šator kao mjesto molitve i žrtve Bogu, kao i na stradanja ovdašnjih vjernika koji su nakon potresa još dugo stanovali pod šatorima. Zvonik uz katedralu, na kojemu se nalazi pet zvona i sat, sagrađen je 1990. Katedrala je posve dovršena i temeljito obnovljena, te posvećena 1. 12. 2001, o 120. obljetnici osnivanja biskupije.

Uz katedralu je 1885. sagrađena biskupska kuća, kasnije više puta dograđivana, koja je prije nekoliko godina preuređena u Caritasov medicinski centar s ambulantama, koje stoje na raspolaganju brojnim siromašnim pacijentima bez obzira na nacionalnu ili vjersku pripadnost.

Kao Biskupski ordinarijat služi Svećenički dom, sagrađen 1989., u kojemu se nalaze službene prostorije ordinarijata, te stanovi za biskupa i njegove najbliže suradnike, kao i za stare i bolesne svećenike. Tu su smješteni i brojni biskupijski uredi i ustanove: Iustitia et Pax, Katehetski ured, Biskupijski arhiv i knjižnica, itd.