Na crnim i zapuštenim zidovima neugledne limarske radnje u Ulici patrijarha Makarija Sokolovića pločica s natpisom: "Ovaj spomenik kulture je pod zaštitom države".

Riječ je, naravno, o Safikadinom vječnom počivalištvu. Oni koji ne znaju priču, neće se ni osvrnuti. Oni koji znaju legendu o banjolučkoj djevojci Safikadi koja je zbog nesrećne ljubavi krenula u smrt, zastaće, zapaliti svijeću ili ostaviti cvijet.

Pored Safikadinog groba zatekli smo i Halida Seferovića. Bar jednom mjesečno, kaže, dođe na ovo mjesto i upali svijeću za ostvarenje želje.

- Još kao dijete čuo sam tu priču i duboko mi se urezala u pamćenje. Često dođem i svaki put mi je sve teže kad vidim u kakvom stanju se nalazi jedno od obilježja grada. To je tužno i žalosno. Mislim da Safikada zaslužuje bolje - razočarano priča Halid.

Profesor istorije Zoran Pejašinović slaže se da bi spomenici na području grada trebalo da se urede, a onda i obilježe tablicama koje će sadržavati osnovne podatke o njima, kako bi ih približili i građanima i informisali posjetioce, koje put nanese u naš grad, smatra profesor istorije Zoran Pejašinović.

- Prije nekoliko godina su nam u posjeti bili studenti iz Rima. Odveo sam ih na Safikadin grob i ispričao priču o banjolučkom Romeu i Juliji. Mjesto nije ličilo na spomenik. Mislim da bi se trebalo povesti računa o tome kakav utisak ostavljamo ovakvim odnosom prema spomenicima - naglašava profesor Pejašinović.

U Republičkom zavodu za zaštitu kulturno-istorijskih spomenika i prirodnog nasljeđa kažu da je posljednja intervencija na ovom spomeniku izvedena prije rata.

- Trenutno radimo neke druge prioritetnije projekte, ali namjeravamo u dogledno vrijeme da uredimo taj prostor - ističe Milica Kotur iz Zavoda.

U Administrativnoj službi grada podsjećaju da je u toku izrada regulacioniog plana za to područje kojim bi se definisao izgled tog prostora i objekti koji će se graditi.