Čekaj me Kafka
Autor:Albertina Blam
Moj svijet je bio munjevit,
Sirok, prostran, velik.
Livade su mi lezale pod snivanim igrama,
Brda prepreke nisu bila,
Treptaji Sunca, Mjeseca
U ocima zanos budili,
Pjesma u dusi orila,
Teskoca nepostojanjem se borila.
Tezak prasak, nezamisliv,
Zaustavi mi krv u zilama
Sto povezuju moju proslost,
Moju stvarnost.
Glava ostala zaglusena,
Oci oslijepile,
Dusa se zatvorila
Za hiljadu ljeta.
I tu na pragu svog bitka,
Cekam sada da mi vrate moje Sunce,
Cekam da mi vrate mladosti vjetar,
Nezamislive radosti,
Cak I pustosi sto drage leze na rani.
Cekam pocetak, cekam kraj.
Cekam…
Stope se priblizavaju.
Idem ka svijetu sto medom
Vije svoje zastave.
Idem ka prolaznosti,
Skrtosti, pohotnosti, vjecnosti.
Idem ka izgubljenom djetetu
Koje sotoni noge u krvi moci.
Idem, nestajem, pamtim.
Svjetlo izranja iz ponora davnina
I ociju boje zelenih, mojih livada
Nemoc mi budi
I nadu neprekidnu u snu nudi.
Feb 23, 2004
Interaktivno
- Forum
- Recepti
- Vicevi
- Grafiti
- Foto dana
- Adresar
- Web tragač
- Tekstovi i spotovi
- Collegium Poeticum
- Vremenska prognoza
- Stanje na putevima
Izdvojeno
Forum
- Tereza
- Zasto Islamska zajednica uzima haram pare od bogatasa?
- Večeras
- SPAM
- Tražim mužjaka a da mu je iznad 110 (IQ)
- Car je gol mafijaš - Bošnjačka politička "elita"
- MILORAD DODIK
- Dobrica Čosić- Ratni trubač ponovo najavljuje ratove
- Bošnjački sabor, 1993. g. i priča o podjeli
- KNJIZEVNE VIJESTI
- Reprezentacija BiH fudbal 2
- Mladen Grahovac: Antifašisti BiH, ujedinite se!!
- Doktori za akademski kriminal
- Dodela nagrada festivala Joan Flora
- Konkurs za Prvi medjunarodni festival Janos Siveri