. . Share/Save/Bookmark| | | |


Napustena

Autor:Albertina Blam

Tmuran je dan u mojoj dusi,
Kisa kao I uvijek pada po ozeblim korjenima daljina,
Koje su se neprimjetno smjestile u meni
I koje ni vjetar ne moze da srusi.

Spoznala sam melankoliju koja me okruzuje,
Svjetsku okrutnost I patnju,
Kao nesto na sto se naviknuti moram,
Nesto sto moje srce svakim danom cuje.

Oluja se sprema, oblaci polako plove mojim nebom nade,
Zaklonili su mi sunce I mjesec I zvijezde,
Rusevina moje duse je samo ostala
I ja pred ovom zemljom obecanom na tlo pade.

Bog kao da je napustio moje jadno tijelo,
Ostavio je da ga sibaju nedace.
Ostala je samo dusa
I jedno malo srce ne tako cijelo.

Istrgana kao zastava od vjetra,
Zaboravljena I ostavljena gusarima kapitalizma,
Moram poci sudbi u sustret,
Mjereci kilometre kao komade metra.


Danbury, 22 Decembar 2003





Google
Interaktivno

Izdvojeno

Forum