. . Share/Save/Bookmark| | | |


Oprosti

Autor:Albertina Blam

Sto godina je proslo
Otkako si prestala
Da dises moja mila.

Stotine hiljada godina je proslo
Otkako sinovi tvoji
Izdase tvoje majcinske grudi.

I milioni,
Milioni miliona godina
Ce proci
I ti ces sama ostati,
Na tlu svom prosaranom
Planinama,
Dolinama,
Rijekama,
Jezerima,
Morima.

Ostavili su te jedina
Kao sto ostave,
Kamen na putu
Bezlican ,
Bezznacajan.

Ostavili su tebe
I krenuli u svijet bez povratka
Negdje u nekoj
Dimenziji drugoj,
Nesvjesni da majka
Jecajuci osta.

Ostavili su tvoje skuti
Tvoje zore plamen,
Tvojih stecaka znamen,
Ostavili.

I ja sam ostavila
Tebe,
Starice moja draga
Vec izborana,
Od sjecanja,
Od ratova,
Od razaranja.

Dusa moja
Ce gorjeti u vatri
Danteovih krugova,
Sto ostavih tebe.

Divovi zla
Ne dozvolise meni
Da na skutima
Tvojim ja snivam,
A skuti su tvoji
Moja vjecna plima
Sto donosi meni
Sigurnost, srecu.

Oprosti meni
Najdraza zemljo
Sto snage nemam
Da nedace ti nosim.
Samo sam jadnog
Tijela I duse,
Izbjeci htjela
Patnje tvoje,
Jer oci ne mogu
Da gledaju vise
Kako dusmani
Rove li rove.

Septembar 22, 2004





Google
Interaktivno

Izdvojeno

Forum