Porodica : Lamiaceae (Labiateae )

Zemlja porijekla: Sredozemlje

Pogodno mjesto: Suncano, vruce, zasticeno od vjetra

Ruzmarin je zelena biljka, visoka do 1 m, koja pri dobroj njezi , i u saksiji, raste dugi niz godina. Listovi su usko stapicasti, koznati, tamno zeleni, odozgor malo hrapavi, odozdo bjelkasti. Cvijet je svijetlo plav, dvousnat, koji je u proljece vrlo omiljeno mjesto za pcele. Kod nas raste kao divlja biljka u kamenitim predjelima Dalmacije, Primorja i na otocima.

Uzgaja se u glinasto - pjeskovitoj zemlji. U priodu rasta vrlo malo zalijevati, ali ne ostaviti da se potpuno osusi. Jednom mjesecno djubriti, po mogucnosti sa djubrivom koje sadrzi vecu koncentraciju kalija. Nakon cvjetanja biljka se moze podrezati. Prezimiti moze napolju do - 5 ° C, ako se zastiti. Pri nizim temperaturama potrebno je prohladno, svjetlo mjesto u kuci. Razmnozava se putem pelcera u julu i augustu, ili putem sjemena u proljece.

UPOTREBA: Ruzmarin se upotrebljava za jela sa rostilja, narocito ribe, ali isto tako za jela sa paradajzom, salate. Poboljsava ukus jela od peradi, divljaci i janjetine.

Jaca srce, uravnotezava cirkulaciju krvi i razmjenu materija u organizmu:

10 gr. osusenih ili svjezih listica ruzmarina staviti u bocu, preliti sa 1/2 l suhog bijelog vina i ostaviti da stoji pet dana. Procijediti i dnevno piti 1 - 2 male casice ( za rakiju ).

Kod osipa i cireva treba napraviti kupku od ruzmarina:

4 sake lisca od ruzmarina kuhati sa 5 l vode 3 -5 minuta, procijediti i dodati vodi za kupanje.

Ruzmarin se bere u periodu cvjetanja od marta do maja. Susi se u hladu na propuhu. Kako mirisno etericno ulje lako hlapi, osusena biljka cuva se zatvorena u staklenim posudama.