SJECANJE NA VELIKOG PATRIOTU

[liberty]

Dzemal Bijedic ,partizan i veliki patriota
--------------------------------------------------------------------------------
Kako je zavrsio pravi borac za Jugoslaviju ,covjek bez mrlje - osim sto se Srbima nije svidio iz prostog razloga sto je bio Bosanac,musliman.Tako da ovi malo mladji shvate i ne nasjedaju na pricu kada je trebalo "braniti"SFRJ,odnosno graditi veliku..
Cas historije: Godišnjica pogibije Džemala Bijedica

Osamnaestog JANUARA navrsilo se dvadeset i sedam godine od pogibije vjerovatno najozbiljnijeg bosanskohercegovackog državnika ovog stoljeca Džemala Bijedica; naša novinarka istražila je bogatu biografiju najpopularnijeg stanovnika u istoriji Mostara i nesudenog predsjednika Jugoslavije

Bijedic je bio tvorac jugoslovenskog ekonomskog cuda 70-ih: Da nije stradao, naslijedio bi Josipa Broza na celu SFRJ!

Kuca Džemala Bijedica u kojoj se godinama nalazio Muzej Hercegovine, ovih dana ce biti vracena njegovoj porodici O Ko je i sa kojim motivima rušio Bijedica u BiH i zašto ga je spašavao Josip Broz O Najuspješniji predsjednik jugoslovenske Vlade i Titov covjek za islamski svijet O Predsjednik SIV-a godinama se plašio da ce mu se desiti ono što mu se dogodilo 18. januara 1977., kada se srušio avion u kojem su poginuli on, supruga Raza i svi clanovi posade

piše:liberty

Kuca Džemala Bijedica koju je porodica Bijedic ustupila Muzeju Hercegovine u Mostaru, ovih dana ce se naci kao tema na jednoj od sjednica gradske uprave Mostara. Kuca-muzej koja je trebala služiti kao mjesto gdje su zainteresirani mogli vidjeti dokumentaciju, trofeje, predmete vezane ne samo za jedan privatni život, vec i za duh vremena u kojem se on odvijao, polakao je gubila svoju prvobitnu namjenu. Neki važni predmeti su nestali, prostorije su renovirane i u njima se, danas, nalaze kancelarije muzeja. Buduci da je kuca izgubila svoju prvobitnu namjenu i da je umjesto muzeja postala mjesto gdje se obavljaju birokratski i arhivarski poslovi, porodica Bijedic je zatražila njen povrat.

"Istina je da je kuca izgubila svoju prvobitnu namjenu koju je trebala imati kada je porodica Bijedic ustupila Muzeju Hercegovine", kaže jedan od radnika u muzeju, "ali šta ce se dalje desiti i da li ce kuca biti vracena porodici zavisi od odluke gradske uprave". Nezainteresiranost novih, demokratskih vlasti za bivšeg, socijalistickog funkcionera, uz cinjenicu da je Univerzitet Džemal Bijedic vec preimenovan u Hrvatsko sveucilište, pokazuju da se istocna i zapadna obala konsenzualno i lako odricu covjeka ciji život svjedoci da se u Mostaru, Hercegovini i cijeloj BiH nekada moglo živjeti dobro i sretno.

SAD, SSSR I KINA

Vecina Bosanaca i danas se odlicno sjeca šta su radili na dan (18. januara 1977.) kada je poginuo Džemal Bijedic. Do u detalje, vecina njih tacno ce opisati gdje su se nalazili kada su culi vijest o padu Bijedicevog aviona, kao što obicno biva kada se u svijest ljudi ureže dogadaj za koji znaju da je važan. I, vijest, zaista, jeste odjeknula, ali bez eha: povratne i potpune informacije o tome kako je nastradao Bijedic, nikada nije bilo. Od 1971. godine Bijedic je bio predsjednik Saveznog izvršnog vijeca i clan Predsjedništva Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije. Dva puta uzastopno, Josip Broz Tito povjerio mu je mandat predsjednika SIV-a. Obišao je 33 zemlje na svim kontinentima, ukljucujuci Australiju i Novi Zeland. Bio je prvi predsjednik jugoslovenske vlade koji je razgovarao sa Mao Ce Tungom i prvi jugoslovenski politicar koji je posjetio Vijetnam. Postigao je i ono što je malo ko, a vjerovatnije je niko, od njegovih kolega uspio da ostvari: u jednoj godini - 1975. bio je sagovornik šefova država i vlada tada tri najvece sile svijeta: SAD, SSSR i Kine, odnosno Forda, Brežnjeva i Mao Ce Tunga. U arhivama se mogu pronaci fotografije susreta Bijedica sa malezijskim premijerom Rahmanom, australijskim premijerom Gofom Witlemom ili sa Sirimavo Bandaranaike i Indirom Gandhi, obucenim u živopisne, duge haljine, Anvarom El Sadatom dok sjede na pozlacenim stolicama ili u vecernjoj toaleti na prijemu u austrijskoj prijestolnici kod uštogljenog i preozbiljnog premijera Brune Kreiskog. "Putovao sam sa njim na turneji po Aziji i uživao u slici koju je stvarala njegova jednostavna priroda, koja nije trpjela uštogljenost protokola", zabilježio je Miodrag Marovic, "Za otkravljivanje pri prvim susretima mnogima su potrebni sati i dani; za njega je to bilo pitanje od desetak prvih minuta." NIN, beogradski vodeci politicki nedjeljnik u SFRJ, 23. januara 1977. na vanrednim stranicama donosi tri teksta o pogibiji Džemala Bijedica. U tekstu pod naslovom Smrt velikog putnika se kaže kako je u iznenadnoj avionskoj nesreci "prošlog utorka, kod Sarajeva, na službenom putu, izgubio život Džemal Bijedic, jedan od najbližih saradnika druga Tita. Sa drugom Bijedicem poginuli su njegova supruga i još šest putnika u avionu," kaže se u tekstu. Sljedece, 1978. godine NIN je na godišnjicu pogibije prenio samo nekoliko redova iz teksta koji je u Politici o Bijedicu napisao Gojko Ubiparip. Na trecu godišnjicu smrti, o Bijedicu u NIN-u nije napisano ništa.

Ni bosanska štampa se nije previše bavila detaljnijom analizom uzroka pogibije. Istina, dugo se pricalo da se radi o politickom ubistvu, ali bez relevantnih pokazatelja da li je uistinu u pitanju ubistvo ili se radi samo u udesu aviona, odnosno nesretnom slucaju. Najviše su žalili Mostarci gdje je 1959. u anketi gradana proglašen najpopularnijim gradaninom svih vremena, u omjeru 80 glasova prema svega ponekom glasu koje su dobili tadašnji fudbalski reprezentativac SFRJ Muhamed Mujic, politicar Avdo Humo i pjesnik Aleksa Šantic. Na utakmicama Veleža koji je u njegovo vrijeme doživljavao zvjezdane trenutke, docekivale su ga ovacije Mostaraca koji su cijenili ono što je radio tokom rata, a i poslije njega.

STRIJELA ZOVE KONDORA

Bijedici su iz Gacka došli u Mostar 1915. kao veoma bogati trgovci. Dvije godine kasnije u porodici Adema i Zarife (Drljevic) Bijedic roden je sin Džemal kao jedino muško dijete, pored starije sestre Adile. Adem Bijedic 1919. umire od španske groznice, a porodica "bez muške glave" polako gubi bogatstvo. Stvara se dobra podloga za kaljenje buduceg revolucionara. Poslije završetka gimnazije u Mostaru, Džemal odlazi u Beograd na studij prava koji prekida 1941. Tada ima 24 godine i ubijedeni je komunista. Na pocetku rata u Foci upoznaje svoju buducu suprugu Razu koja mu je najprije dodijeljena kao SKOJ-evka zadužena za pokrivanje njegove politicke djelatnosti. Vispreni Mostarac se SKOJ-evki Razi predstavlja kao Vidoje, a još visprenija Raza glumi da ne zna da joj se lažno predstavio. Za to vrijeme, u Sarajevu, partijski drugovi rade na svojim zadacima. Iz Izvještaja zapovjednika redarstvene straže Sarajevo Benovica Županijskoj redarstvenoj oblasti vidi se da su u gradu stacionirane jedna ili dvije njemacke divizije, komandna ekspozitura Gestapoa, Abvera, SD (služba sigurnosti) i Sipo (sigurnosna policija). Pred kraj 1941. godine Olga Marasovic, Vladimir Peric Valter i Dane Olbina srecu se u stanu, u Gornjoj Breki 28. Trebalo je uoci Nove godine napisati letak koji ce se rasturati po gradu. Zadatak je bio povjeren Vladimiru i Olgi. "Pisali su, brisali, dotjerivali i citali ono što su napisali... Kada je letak bio napisan, tada su predahnuli. Nastao je spontan razgovor i šale na racun onoga što smo doživjeli u godini koja je prošla. Svanjivalo je jutro, pocinjao je prvi dan Nove godine. Morali smo što prije otici iz tog stana da ne bi bili primijeceni. Padao je gust snijeg. Nas troje smo se uzeli pod ruku i spustili se, kližuci se niz Bjelave. Silazili smo dole, u centar grada koji se budio, u kome cemo se uskoro i mi razici svako na svoju stranu. Sustizali smo prolaznike, vecinom radnike koji su žurili na posao. Oni nisu mogli pretpostaviti da se tu, medu njima nalaze clanovi mjesnog komiteta KP koji su nocas napisali letak o kojem ce uskoro da bruji u Sarajevu. Lijepa je bila ta Nova godina, možda najljepša u našoj mladosti. O tome šta ce nam donijeti, nismo razgovarali, ali, prema nama bila je nemilosrdna", ispricao je Olbina. U proljece 1942. Gestapo u Sarajevu, nakon tzv. velike provale, hapsi nekoliko stotina clanova KPJ. Partizanske jedinice se nalaze daleko od grada. Pored terora, gradani Sarajeva pate i od neimaštine. O siromaštvu vjernu sliku pružaju dokumenti NDH iz tog vremena. U njima se navodi da su teškoce vezane za snabdijevanje Sarajeva vezane za neredovan željeznicki saobracaj na pruzi Bosanski Brod-Doboj-Sarajevo i na raspodjelu u Zagrebu, odnosno Slavonskom Brodu gdje se, prilikom pretovara, najcešce dešava da hrana predvidena za Sarajevo odlazi u druga mjesta. Problema sa neimaštinom nemaju tzv. buržoaski elementi koji kolaboriraju sa NDH ili preko palestinskog muftije El Huseinija sanjaju o stvaranju Muslimanske države, na jednom dijelu bosanske teritorije, a u okviru Treceg rajha. Džemal Bijedic u grad, kao sekretar MK KPJ za Sarajevo, dolazi u to, najteže vrijeme. Posjeduje uniformu domobranskog oficira i lažnu legitimaciju na ime Ante Jukic. Sekretar je partijske organizacije i za vrijeme decembarske, tzv. druge provale komunista koju je Gestapo poceo preko Nade Vrankovic, sekretara partijske celije u Kovacicima. Nakon hapšenja i mucenja, Vrankovicka je pristala raditi za Gestapo, po modelu "Strijela zove Kondora", prikazanom u filmu Valter brani Sarajevo. Na ulici je teško ranjen i inžinjer Miron Jevdenic koji je nosio letke i nekoliko svežnjeva publikacije koju su štampali komunisti. Decembarska provala pada u vrijeme kada je njemacka armija duboko prodrla na teritoriju SSSR-a, vodeci bitku za Staljingrad. Nacisti su u Sarajevu svakog casa ocekivali pad Staljingrada. Napravljena je velika tribina, iskicena parolama, zastavicama i drugim propagandnim, pisanim materijalom. Medutim, poslije poraza Hitlerove armije kod Staljingrada, tribina je ostala još nekoliko dana, potpuno prazna, a onda je preko noci nestala. Umjesto slavljenja pobjede pada Staljingrada, slavila se godišnjica Oktobarske revolucije. Na brdima oko Sarajeva su zapaljene vatre, a u samom gradu organizirano miniranje niza njemackih i objekata u vlasništvu kolaboracionista. Džemal Bijedic i Avdo Humo su uspostavili kanale i kurirske veze sa oblasnim komitetima za Hercegovinu i Bosansku Krajinu, sa Vrhovnim štabom i Pokrajinskim komitetom za BiH, koji je bio smješten u istocnoj Bosni. Uspostavljenim kanalima, mladi odlaze u partizane. Borka Vokšal je bila jedna od njih. "Tako smo stizali razlicitim kanalima u Visocko-fojnicki odred da bi se jedan broj nas našao u Petoj krajiškoj diviziji: Zehra Muidovic, Nijaz Resulovic, Miro Štefancic, Mira Vokšal, Gina Krecak, Milena Milicevic Petrovic... Sve teškoce koje je partizanski rat nosio sa sobom bile su lakše od teške ilegalne borbe u okupiranom Sarajevu", zabilježila je. Bijedic je do kraja 1943. boravio u Sarajevu, odakle je po partijskom zadatku otišao na dužnost sekretara KP za Semberiju i Posavinu. Novi sekretar Mjesnog komiteta najprije je Esad Cengic, a zatim do pogibije, 5. aprila 1945., Vladimir Peric Valter.

OD SUMNJICENOG DO SLAVLJENOG

Poslijeratni period nije lak za Bijedica. Nakon oslobadanja zemlje postaje generalni sekretar Vlade BiH, a zatim pomocnik ministra unutrašnjih poslova. Medutim, od Brane Kovacevica je osumnjicen da je INFORMBIRO-ovac, a ove optužbe sa njega skida Ðuro Pucar Stari. Pocetkom 1957. predsjednik je ideološke komisije KP BiH, zatim clan republickog izvršnog vijeca i predsjednika Savjeta Univerziteta. Pocetkom šezdesetih godina postaje clan Saveznog izvršnog vijeca kojim predsjedava Tito. Istovremeno je sekretar Ustavne komisije gdje se kreiraju medurepublicki i medunacionalni odnosi, a na cijem je celu Edvard Kardelj. Iznenada, zahvaljujuci mešetarenju Aleksandra Rankovica, a koji u unutarpartijskim borbama dobija prednost u odnosu na Kardelja, Bijedic biva smijenjen sa svih funkcija. Vraca se u Mostar, gdje postaje predsjednik sreza i gdje pokušava okupiti inteligenciju. Fikret Ibrahimpašic je pricao: "Mostarskog slikara Mehu Sefica, Džema jednu noc nade kako pjeva u baru zagrebackog hotela Ric i kaže mu: Ti ideš u Mostar! Da pjevam? - pita Sefic. Jok, imamo pjevaca, a nemamo slikara. Ideš da slikaš". Pokušava mu se 1962. namjestiti afera sa neplacenim racunima u Robnoj kuci u Mostaru i preduzecu Vecar. Prigovara mu se da je bracu i rodbinu instalirao na visoke funkcije. On objašnjava da nema brace i odlazi kod Ðure Pucara koji ga ponovo uzima u zaštitu. Takode, prilaže i racune kojim potvrduje da je sve svoje troškove uredno placao. Nakratko se povlaci u krug porodice i prijatelja. Ali, dešavanja u Jugoslaviji ponovo ce ga izbaciti na površinu. U jeku jacanja nesporazuma na relaciji Beograd-Zagreb i snaženja hrvatskog proljeca i srbijanskog tehnoliberalizma postaje najpovoljniji kandidat za mjesto premijera savezne Vlade. Do tada jedino sa mogucnošcu da se izjašnjavaju kao Srbi, Hrvati ili neopredijeljeni, Muslimani su dobili pravo na svoje nacionalno ime. Neki od njih, kao Meša Selimovic, ne znaju šta ce sa njim i rade se izjašnjavaju kao Srbi. Sociolog Esad Cimic lamentira kako je za Muslimane "prekasno da budu narod, a prerano da budu nacija" i skloniji je hrvatstvu. Kao i obicno, najbolje se snalazi Josip Broz koji zna da je Bijedic kao Musliman odlicna spona za susrete sa liderima arapskog svijeta. Tako ga moli da utice na izbor reisa "koji ce u cetiri oka razgovarati sa kraljem Halidom i reci mu istinu o muslimanima u Jugoslaviji." Bijedic biva gost irackog predsjednika Sadama Huseina, iranskog i malezijskog premijera, a u Mostaru i domacin vodi libijske revolucije Moameru El Gadafiju koji je klanjao podne u Karadoz-begovoj džamiji. Lideri ovih zemalja su predstavljali države koje su najviše robe uvozile iz Jugoslavije. Stopa inflacije u Jugoslaviji pada ispod evropske stope inflacije, a RBiH bilježi brži porast industrijskog razvoja u odnosu na ostatak Jugoslavije. Ali, nisu svi zadovoljni. U novembru 1976. Bijedic ima sastanak sa predstavnicima Izvršnog vijeca Srbije koje je predvodio inžinjer Dušan Ckrebic. Govorilo se o ekonomskim problemima i teškocama sa kojima se suocava privreda Srbije. "Za ovih pet godina", rekao je Bijedic, "nije bilo nijednog pitanja o kome, na kraju, nismo uspjeli da se dogovorimo. Nijednom nismo bili primorani da od Predsjedništva SFRJ zatražimo privremene mjere na koje ono ima pravo ako se do rješenja ne dode u procesu medurepublickog dogovaranja". Istina je, da je problema bilo. Bijedic je cetiri puta podnosio ostavku na mjesto saveznog premijera, ali je Tito svaki put odbijao da je prihvati. "Ubit ce me, ja mnogo znam, bila je nerijetka opaska koju je saopcavao svojim najbližim prijateljima. Kod mene je boravio 22. oktobra 1976... Jedno vrijeme je razgovarao sa prijateljima, a kasnije mi je neke stvari rekao na uho. Uglavnom je bilo rijeci o velikoj napetosti u državi. Dolazi do razmirica medu ljudima koji su jednom nogom u grobu. Tito je Jovankin zarobljenik, ne može se njemu prici bez njene dozvole. Žele ga razdvojiti od Kardelja. Ne znam šta da radim", piše Bahrudin Bijedic.

I PAD JE LET...

Sa aerodromu u Batajnici, 18. januara 1977. Tito je odletio u Libiju, a Džemal Bijedic je prisustvovao zvanicnom ispracaju. Sa aerodroma Surcin u Batajnicu je po Bijedica stigao mali, mlazni avion lir jet - u to vrijeme najsavremeniji minijaturni mlaznjak kojim je trebao doletjeti u Sarajevo.

Oko 10 sati i 40 minuta je izgubljena veza sa avionom kojim je Bijedic trebao stici na sjednicu Predsjedništva Centralnog komiteta Saveza komunista BiH. Ubrzo nakon toga je javljeno da je avion srušen kod planine Inac i da su Bijedic, njegova supruga Raza i još šest osoba koje su se nalazile u avionu poginuli. Ekipe strucanjaka i clanovi porodice najprije odlaze u Kreševo, ciji su stanovnici culi strahovitu eksploziju prije pada aviona. Na mjesto nesrece stižu i savezni eksperti kojima bosanski policajci i bezbjednjaci služe tek kao ispomoc na pravljenju finalnog izvještaja, nedostupnog javnosti. Alpinisti su zaduženi da iz snijega izvlace tijela poginulih. Cinjenica je da su avionom upravljala dva pilota: Stevan Leka i Murat Hanic, obojica stariji od tada 60-godišnjeg Bijedica. Nalazi državnih komisija uglavnom su ponavljali da je avion letio 950 kilometara na sat, što je za 300 kilometara bilo brže od predvidene procedure. "Raspisano je javno takmicenje za pravljenje monografije o Džemalu Bijedicu. Napravio sam monografiju o njemu, osvojio prvo mjesto i po tom osnovu bio pocasni gost irackog predsjednika Sadama Huseina gdje smo jeli zlatnim kašikama", pricao je Fikret Ibrahimpašic Fico, bivši direktor Zenickog muzeja. Bosanci nisu imali toliko sluha za svog politicara. Nakon prvih, višestranackih izbora, dosje o pogibiji (ubistvu) Bijedica su odnijeli u Beograd, reklo bi se, na opšte zadovoljstvo stranaka koje su pocele stvarati vrli, novi svijet. Najozbiljniji nasljednik na mjesto prvog covjeka SFRJ - Bijedic je poginuo tri godine prije smrti prvog covjeka savezne države - Josipa Broza. Otvoren je prostor za nove državnike i politicare koji su ubrzo krenuli u novi rat, sa istom scenografijom kao u Drugom svjetskom ratu, u kojoj jedino nije bilo mjesta za partizana........

[Ban]

[Cevap]

svaka cast liberty dobar clanak

[Ado Wien]

Sve se moze kad se hoce....

[Ado Wien]

Od januara 1977. smrt Džemala Bijedića neprestana je dilema: slučajna ili isplanirana nesreća. U času kada je poginuo, Džema je nesumnjivo bio nadomak samog političkog vrha, odmah do Tita. Predsjednik Saveznog izvršnog vijeća i do tada je u svojoj politižkoj karijeri bilježio uspone i padove, ali su uspjesi u pravilu bili veći. Neki ga čak smatraju ocem "muslimanske" nacije, a nemali je broj onih koji upravo u činjenici da se izborio za priznanje nacionalne odrednice vide razloge njegove prerane smrti.

http://www.bosnjacki-front.com/index.php?temaid=1008

[liberty]

Na danasnji dan navrsava se 28 godina od ubistva velikog patriote i njegove zene...nek im je rahnmet dusi....



Ispred zgrade Rektorata Univerziteta ''Džemal Bijediæ'' u Mostaru danas je otkrivena bista jugoslavenskom politièaru porijeklom iz Mostara, èije ime nosi spomenuti univerzitet, javlja agencija NINA.
"Džemal Bijediæ je kao èovjek i privrednik obilježio jedno razdoblje. Pokazao se velikim èovjekom karakteristiènog 'mostarskog' duha. On je jedan od sjajnih ljudi koji po svojim djelima ne pripadaju samo jednom narodu, nego i ostalima'', kazao je tom prilikom Fuad Æatoviæ, rektor Univerziteta "Džemal Bijediæ".

Bistu je otkrila Lana Pekušiæ, trenutno najbolja studentica na tom sveuèilištu. "Velika mi je èast da sam uopšte student na univerzitetu koje nosi ime Džemala Bijediæa. Èast mi je predstavljati studente ovog univerziteta", kazala je Pekušiæ prilikom otkrivanja biste.

Inaèe, taj univerzitet uskoro proslavlja 30. godišnjicu postojanja. "Ovo je jedan od simbola koji govori o kontinuitetu univerziteta te o njegovom postojanju i radu. Ono prolazi kroz vrlo teško razdoblje, kao uostalom i svi univerziteti u BiH. Opæe je poznato kakva je situacija sa školstvom'', naglasio je rektor Æatoviæ dodajuæi kako su ovakvi trenutci svijetle taèke koje govore da univerziteti moraju postojati.

[Šri Lanka]

Bitna stvar u svemu koja se malo zna, a to je da je Dzamal Bijadic, zajedno sa kasnijim politickim disidentom sociologom Cimicem se zalagao za Bosnjastvo kao nacionalnu odrednicu i sto u to vrijeme nije moglo proci radi srpske tihe agresije u tadasnjim drzavnim organima, tvrdeci da je to monopolizacija Bosne od strane jednog naroda

[Šri Lanka]

Skoro bez inflacije, svega i svacega, dobre plate, skoro bez nezaposlenih

Bez da ul.azim u diskusiju o covjeku kojeg ovdje tretiramo ovo nije istina.

Od 1995, inflacija u BIH je ispod 5%, trziste rada nikada nije bilo fleksibilnije, a zqahvaljujuci globalizaciji cijene stalno padaju.

U ono doba bila je diktatrura, dizali su se krediti za obicnu perilicu (koja se sada moze kupiti za pola prosjecne place federacije), posao se dobivao jedino i iskljucivo preko stele, to kapitalizam ne poznaje jer je inkopatibilno sa trkom za profit.

Prema tome, ova ekonomska konstatacija je pogresna, kao i o broju nezaposlenih u to vrijeme.

[Šri Lanka]

Joj, Sri Lanka gdje mozes porediti protektorat kojeg svijet odrzava da ne kolapsira i nezavisnu drzavu prije za Dzeme?
Inmflacije nemamo danas u BiH samo zato sto tako vladari hoce - a i to nije na nase lijepe oci. Mi podloge nemamo danas za stabilnu valutu i to shvati.

A bivsa Juga je i pored dobre socijalne zastite uvijek tavorila sa inflacijama i smanjenim izborom i kolicinom potrosacke robe. Za Dzeme je bio ocit ekonomski prosperitet i to ja pamtim, kao i vrijeme poslije njega i prije njega. Ne mijesaj jabuke i kruske, i svega ti odstrani duple topice. Ovdje je rijec o Dzemi a ne o prosperitetu i prividu blagostanja danas.

Rijec je o Dzemi i ja sam o njemu postala.

Druga je stvar sto je ubacena jedna teza koja nije tacna

Nije postojao ekonomski prostor u jednoj diktaturi i to neovisno o Dzemi i stopa nezaposlenosti je bila visoka, a posao je preko stele

A rijetko dobra stvar koja funkcionira u beiha je monetarni sustav, pa ako hoces na ekonomiji otvori temu da o tome diskutiramo, ali nemoj ti mjesati kruske i jabuke.

Dzema je bez sumnje patriota i Bosanac, ali komunizaqm nije makroekonomska podloga za bilo kakve boljitke, a najmanje primjer kako se dobro zivi

[Sero]

Eh kako se fino zivjelo kada je on bio premijer. Skoro bez inflacije, svega i svacega, dobre plate, skoro bez nezaposlenih,.... Umio je igrati prozapadnjaka imati dobre veze sa zapadom, a u isto vrijeme primati drzavnike iz istocnih zemalja i s njima klanjati dzume. I onda jeftinog benzina u izobilju. A usput i pobijati kritike tadasnjih tvrdokomunista zbog takvog ponasanja. Bio je covjek ispred svog vremena i za par klasa pametniji od tadasnjih politicara.
Bio je to najbolji period bivse Juge - tada je otprilike i pocelo odumiranje, razbijanje frazeologija, stereotipa, ... komunistickog tipa, a pocela slobodnija kritika sistema i politicara..

I svi su zivjeli bolje ?
A ´71 se nije desila samo u SRH, vec i u SRBiH, gdje pokojni Dzemo naravno nikakvu odgvornost nema za ta zbivanja. I verbalni delikt i represivni aparat u njegovom vremenu nije bilo, pa niti njegove ev odgovarajuce odgovornosti ?

Pitanje: Nije li ovo nekriticko slavljenje Muslimana Dzamala Bijedica od svojih sunardonjaka uzrok da drugih na njegovoj razini - ne samo u proslom stoljecu - nije ni bilo (pa se zato uzdize, a neki cak i klanjaju na ovom forumu).

PS! nipocemu nisam ocijenio Bijedica u mojoj replici, vec samo postavio par pitanja. Zato molim, bez ev vulgarnosti u ev replikama. DS!

[apbklp]

Pitanje: Nije li ovo nekriticko slavljenje Muslimana Dzamala Bijedica od svojih sunardonjaka uzrok da drugih na njegovoj razini - ne samo u proslom stoljecu - nije ni bilo (pa se zato uzdize, a neki cak i klanjaju na ovom forumu).

Živjeli Branko Mikulić, Hrvoje Ištuk i bugojanac Stjepan Domaćinović-Kokan sa svojom izjavom: "Druže Tito, dok je nas - biće i medvjeda"

[Šri Lanka]

Ja govorim o prvenstveno ekonomskoj pozadini Dzemine vlade. Cinjenica je da je Dzemo bio pragmatican, oportunista i da je odudarao od tvrdolinijasa. Probaj posmatrati njegovu ulogu bez velicanja ili kudjenja tadasnjeg sistema.

hajde, molim te, otvori tamu na ekonomiji da ovdje ne kvarimo o ekonomskom "prosperitetu" komunisticke YU, "nezaposlenosti(??????) i ostalim "ekonomskim" stvarima

[Sero]

Živjeli Branko Mikulić, Hrvoje Ištuk i bugojanac Stjepan Domaćinović-Kokan sa svojom izjavom: "Druže Tito, dok je nas - biće i medvjeda"

Odkada to B. Mikulic nije Bugojanac = (A i Istuk je valjda takodjer iz Bugojna ?)

Uspavanka za Radmilu M....

[PEGLA]

Dzemo je bio legenda! Eh da nam je sad neko sa njegovim sposobnostima umjesto ovih novih Tihica, Terzica i Bicakcica! Sto se tice njegove smrti, postoje neke pretpostavke da iza Dzemine smrti stoji tadasnja JNA! Zasto JNA? Zasto sto je danas i laiku shvatljivo da je ta ista imala skriveni program velikosrpske dominacije i da bi Dzemal bio realna prepreka njegovom ostvarenju! Ne samo sto je posjedovao medjunarodnu reputaciju i popularnost unutar zemlje nego je bio covjek i drzavnik sa visokim moralnim vrijednostima, politicar prihvatljiv oprecnim snagama u zemlji, hrabar i moguci nasljednik na drzavnoj funkciji koju je napustao Tito!

[apbklp]

Živjeli Branko Mikulić, Hrvoje Ištuk i bugojanac Stjepan Domaćinović-Kokan sa svojom izjavom: "Druže Tito, dok je nas - biće i medvjeda"

Odkada to B. Mikulic nije Bugojanac = (A i Istuk je valjda takodjer iz Bugojna ?)

Uspavanka za Radmilu M....

Ma i oni su bugojanci, ali najveci bugojanac je Kokan. Inace su se bugojanski Hrvati najvise istakli u likvidaciji Pavloviceve skupine i kasnijem sudjenju ostacima iste.

[liberty]

Stari je cjenio njegovo misljenje iznad ostalih......

[Sero]

Ma i oni su bugojanci, ali najveci bugojanac je Kokan. Inace su se bugojanski Hrvati najvise istakli u likvidaciji Pavloviceve skupine i kasnijem sudjenju ostacima iste.

Ihh ? A ja mislio da je to cinila JNA, kada eto Hrvati Bugojna...
Niti sam znao da su sudilo prezivjelima u Bugojnu, na gradskom trgu, pred istinskim "narodnim" sudom

Ali eto, svasta se nesto nauci ovdje na forumu...

Zanimljivo je takodjer da je - kako velis - naziv skupine po najmladjem pripadniku.

To ti kao Ljubusak ponosan na svog sugradjanina ?

Grijeska HZHB Herceg-Bosne je sto u svojim zacecima nija prihvatila otvoreno pruzenu ruku pokojnog B Mikulica. Htio je covjek istinski pomoci, a i znao je odakle vjetar puse i od kojih svih strana opasnost vreba. Za razliku od onih mojih politickih idealista malo juznije odakle smo i ti i ja koji su mislili da vjetar samo moze da puse s jedne strane. Nikada nisu dozivjeli orkan, pa nije ni za cudo.

[apbklp]

Ihh ? A ja mislio da je to cinila JNA, kada eto Hrvati Bugojna...
Niti sam znao da su sudilo prezivjelima u Bugojnu, na gradskom trgu, pred istinskim "narodnim" sudom

Najlakše je sve pripisati JNA-i, a gdje je suradnja stanovništva, Teritorijalne obrane, Civilne zaštite, Crkve (pripadnici svih ovih struktura su mahom bili Hrvati)? A pripadnici skupine su došli sa ubjeđenjem da će ih stanovništvo dočekati kao oslobodioce.
Sjećam se slične situacije na Stupu u Sarajevu, nešto kasnije. Neko je navodno postavio bombu na stupsku petlju. Ne možeš niti zamisliti koliko su se zdušno stupski Hrvati bacili na potragu za skupinom Hrvata koja je navodno to učinila, koja suradnja sa isljednicima, denuncijacije itd. Sve mi je to pričala jedna žena koja je živjela tik uz petlju i koja je na svu sreću umrla prije zadnjeg rata, pa nije vidjela šta su nedžarički Srbi učinili njenoj djeci.

Zanimljivo je takodjer da je - kako velis - naziv skupine po najmladjem pripadniku.

Naziv skupine je po jedinom preživjelom pripadniku. U njoj je bilo i Bošnjaka, ali kako vidiš, nisam je nazvao po njima. Pripadnici skupine su većinom bili australski državljani, što ovdašnjim vlastima i pored mnogih urgencija sa zapada nije smetalo da ih likvidiraju. Zanimljivo je da su komunističke vlasti poštedjele Pavlovića, kao starijeg maloljetnika, a da je Tuđman tu ikonu glatko smaknuo.

To ti kao Ljubusak ponosan na svog sugradjanina ?

Ma nisam ja Ljubušak, ja sam Sarajlija i nemam ništa ni sa jednim dijelom Hercegovine. Ali ponosam sam na svakog bosanskog sina. Smatram da Ljubušaci Blaž i Ludvig zaslužuju spomenik u centru Sarajeva. Smatram, također, da je Ljubuški malo specifična sredina. Sad će me možda neki napasti, ali i General Drinjanin je dobar primjer za to, čovjek je završio život sa imenom te rijeke na usnama, a koliko danas Drina kao pojam uopće egzistira u svijesti zapadnih hercegovaca? Nisu li zbog tog pojma i Blaž i Ludvig likvidirani?

Grijeska HZHB Herceg-Bosne je sto u svojim zacecima nija prihvatila otvoreno pruzenu ruku pokojnog B Mikulica. Htio je covjek istinski pomoci, a i znao je odakle vjetar puse i od kojih svih strana opasnost vreba.

Griješka HZHB je što je prihvatila banovinsku politiku, pa na žalost i nije mogla prihvatiti Mikulićevu pruženu ruku. Siguran sam da su Mikulićevi savjeti bili isti kao oni koje im je prethodno dao Kljujić kad se opraštao od njih.

Za razliku od onih mojih politickih idealista malo juznije odakle smo i ti i ja koji su mislili da vjetar samo moze da puse s jedne strane.

Već sam ti rekao odakle sam, ali nema problema, i te južnije krajeve smatram svojima, pa je ta tvoja konstatacija tačna. A što se tiče vjetra, pa zar Blaž i Ludvig nisu dokaz da on u stvari i puše samo sa jedne strane?

Nikada nisu dozivjeli orkan, pa nije ni za cudo.

A orkane si itekako doživljavali od 1945 pa na ovamo. Samo su početkom devedesetih mislili da je "Sad ili Nikad". Vjerojatno si i sam svjestan koliko je naivno i pogrešno smatrati Bošnjake odgovornim za kolektivno kažnjavanje zapadnih hercegovaca i ostalih BH Hrvata koje su sprovodili komunisti, a najžešći u tome su bili upravo komunisti Hrvati. Ko je malo stariji sjetit će se npr. Jure Bilića, zagrebačkog političara koji je započeo karijeru kao upravnik zeničkog zatvora u doba kad je isti bio pun političkih zatvorenika - Bošnjaka i Hrvata.
Od istog, komunističkog, režima su i Bošnjaci kolektivno kažnjavani, sjeti se Cazinske bune, samo su isljednici bili Bošnjaci.
A lideri naših zemljaka iz južnijih krajeva su upravo pripisivali komunističke zločine Bošnjacima da bi svoje sljedbenike mogli usmjeriti u pravcu secesije. Mikulić bi im, nesumnjivo, objasnio kako su stvari u naravi izgledale i plan bi im propao. Zato njima Mikulić nije ni odgovarao, kao u ostalom ni Kljujić.

[apbklp]

Ihh ? A ja mislio da je to cinila JNA, kada eto Hrvati Bugojna...
Niti sam znao da su sudilo prezivjelima u Bugojnu, na gradskom trgu, pred istinskim "narodnim" sudom

Najlakše je sve pripisati JNA-i, a gdje je suradnja stanovništva, Teritorijalne obrane, Civilne zaštite, Crkve (pripadnici svih ovih struktura su mahom bili Hrvati)? A pripadnici skupine su došli sa ubjeđenjem da će ih stanovništvo dočekati kao oslobodioce.
Sjećam se slične situacije na Stupu u Sarajevu, nešto kasnije. Neko je navodno postavio bombu na stupsku petlju. Ne možeš niti zamisliti koliko su se zdušno stupski Hrvati bacili na potragu za skupinom Hrvata koja je navodno to učinila, koja suradnja sa isljednicima, denuncijacije itd. Sve mi je to pričala jedna žena koja je živjela tik uz petlju i koja je na svu sreću umrla prije zadnjeg rata, pa nije vidjela šta su nedžarički Srbi učinili njenoj djeci.

Zanimljivo je takodjer da je - kako velis - naziv skupine po najmladjem pripadniku.

Naziv skupine je po jedinom preživjelom pripadniku. U njoj je bilo i Bošnjaka, ali kako vidiš, nisam je nazvao po njima. Pripadnici skupine su većinom bili australski državljani, što ovdašnjim vlastima i pored mnogih urgencija sa zapada nije smetalo da ih likvidiraju. Zanimljivo je da su komunističke vlasti poštedjele Pavlovića, kao starijeg maloljetnika, a da je Tuđman tu ikonu glatko smaknuo.

To ti kao Ljubusak ponosan na svog sugradjanina ?

Ma nisam ja Ljubušak, ja sam Sarajlija i nemam ništa ni sa jednim dijelom Hercegovine. Ali ponosam sam na svakog bosanskog sina. Smatram da Ljubušaci Blaž i Ludvig zaslužuju spomenik u centru Sarajeva. Smatram, također, da je Ljubuški malo specifična sredina. Sad će me možda neki napasti, ali i General Drinjanin je dobar primjer za to, čovjek je završio život sa imenom te rijeke na usnama, a koliko danas Drina kao pojam uopće egzistira u svijesti zapadnih hercegovaca? Nisu li zbog tog pojma i Blaž i Ludvig likvidirani?

Grijeska HZHB Herceg-Bosne je sto u svojim zacecima nija prihvatila otvoreno pruzenu ruku pokojnog B Mikulica. Htio je covjek istinski pomoci, a i znao je odakle vjetar puse i od kojih svih strana opasnost vreba.

Griješka HZHB je što je prihvatila banovinsku politiku, pa na žalost i nije mogla prihvatiti Mikulićevu pruženu ruku. Siguran sam da su Mikulićevi savjeti bili isti kao oni koje im je prethodno dao Kljujić kad se opraštao od njih.

Za razliku od onih mojih politickih idealista malo juznije odakle smo i ti i ja koji su mislili da vjetar samo moze da puse s jedne strane.

Već sam ti rekao odakle sam, ali nema problema, i te južnije krajeve smatram svojima, pa je ta tvoja konstatacija tačna. A što se tiče vjetra, pa zar Blaž i Ludvig nisu dokaz da on u stvari i puše samo sa jedne strane?

Nikada nisu dozivjeli orkan, pa nije ni za cudo.

A orkane si itekako doživljavali od 1945 pa na ovamo. Samo su početkom devedesetih mislili da je "Sad ili Nikad". Vjerojatno si i sam svjestan koliko je naivno i pogrešno smatrati Bošnjake odgovornim za kolektivno kažnjavanje zapadnih hercegovaca i ostalih BH Hrvata koje su sprovodili komunisti, a najžešći u tome su bili upravo komunisti Hrvati. Ko je malo stariji sjetit će se npr. Jure Bilića, zagrebačkog političara koji je započeo karijeru kao upravnik zeničkog zatvora u doba kad je isti bio pun političkih zatvorenika - Bošnjaka i Hrvata.
Od istog, komunističkog, režima su i Bošnjaci kolektivno kažnjavani, sjeti se Cazinske bune, samo su isljednici bili Bošnjaci.
A lideri naših zemljaka iz južnijih krajeva su upravo pripisivali komunističke zločine Bošnjacima da bi svoje sljedbenike mogli usmjeriti u pravcu secesije. Mikulić bi im, nesumnjivo, objasnio kako su stvari u naravi izgledale i plan bi im propao. Zato njima Mikulić nije ni odgovarao, kao u ostalom ni Kljujić.

[Garavi]

Da rezmiramo:
Srbi smakli Dzemu!!!
kako majku mu, zar to nije bilo Titovo maslo?

[apbklp]

Zaboravio si Maksa Luburica. I da se minira spomen-park na Vracama.

I njega sam spomenuo, u nešto drukčijem kontekstu.
A Blaž i Ludvig stvarno nemaju ništa sa Vracama, pa bi i taj spomen park mogao egzistirati skupa sa spomenikom njima dvojici.

[apbklp]

Sta - Ludvig i Blaz bijahu zrtve ustaskog terora?

Ja sam rekao da Blaž i Ludvig nemaju ništa sa Vracama (odnosno onim što se tamo dešavalo za vrijeme drugog svjetskog rata - ustaške egzekucije, niti onim što se tamo dešavalo poslije drugog svjetskog rata - partizanske egzekucije), pa ne znam kako si mogla doći do takvog zaključka.
Da bi što imali sa Vracama morali su barem biti živi u to doba, a koliko znam rođeni su mnogo kasnije.
Nisi prva koja izvrče činjenice.

[Eternal]

Nije bas umjesno porediti Blaza i Luburica al eto...

[Sero]

apbklp:

Ova tvoja stranputica o Bugojno stvarno nema veze s temom, ali eto, ti si poceo.

1. Skupina se uglavnom naziva Bugojanska skupina, iz poznatih razloga. I u njoj nije bilo nijednog Bosnjaka kako velis, vec samo Hrvati razlicitih vjerskih opredjeljenja. Clanovi skupine su bili:
Ambroz Andrić, rođen 10. prosinca 1939. u Tuzli,
Adolf Andrić, rođen 4. ožujka 1942. u Tuzli,
Pavao Vegar, rođen 10. studenoga 1939. u Vašorovićima kod Ljubuškog,
Ilija Glavaš, rođen 8. prosinca 1939. u Lužanima kod Gornjeg Vakufa,
Đuro Horvat, rođen 12. travnja 1939. u Palinovcu kod Čakovca,
Vejsil Keškić, rođen 25. lipnja 1939. u Maloj Peći kod Bihaća,
Viktor Kancijanić, rođen u Tinjanu kod Pazina,
Petar Bakula, rođen u Rastovači kod Posušja,
Ludvig Pavlović, rođen 9. travnja 1951. u Vitini kod Ljubuškog,
Mirko Vlasnović, rođen 19. kolovoza 1932. u Zemuniku Gornjem kod Zadra,
Ilija Lovrić, rođen 1945. u Varvari kod Prozora,
Filip Bešlić, rođen u Rastovači kod Posušja,
Stipe Ljubas, rođen 21. rujna 1951. u Đakovu,
Vlado Miletić, rođen u Ograđeniku kod Čitluka,
Vinko Knez, rođen 1954. godine u Viškovcima kod Slavonske Požege,
Ivan Prlić, rođen 1951. godine u Sovićima kod Gruda,
Nikola Antunac, rođen 1950. godine u Karlovcu,
Vili Eršek, rođen u Varaždinu, i
Vidak Buntić, rođen u Ograđeniku kod Čitluka

2. Pokretac same akcije bio je - kako se prica - Srecko Rover, cija je organizacija bila puna ubacenih dousnika UDBE. Tako se tocno znalo gdje, koji i kada ce se skupina ubaciti. Nebise toliko vojske skupilo na jednom mjestu bez tog znanja. To da ukinemo besmislenu pricu o ucescu Bugojanaca, crkve itd.

3. Lako je kao ti reci da je osobno pokojni predjsednik Tudjman izdao naredbu za smaknuce Ludviga Pavlovica, ali o tome nema (jos) dokaza. I ne vrti se takva prica samo glede pokojnog Ludviga, vec i o pokojnom Miru Baresicu gdje se pricalo da su stare UDBAse unutar SIS njega planirano smaknuli. Ali opet, jos nema vjerodostojnih dokaza. Vec jedino osobe koji zbog osobnih politickih uvjerenja pripisuju djela osobama koji jednostvano ne vole.

4. Zanimljivo da se zalazes za spomenik Ludvigu i Blazu ( pripadniku HVO, a drugi zapovjednik HOS) u sarajevu, kada vlast u Sarajevu ne dozvoljava spomen obiljzezje svim palim pripadnicima Brigade HVO Kr Tvrtko iz sarajeva (http://www.hrvatska-rijec.com/372/03.html).

5. Zanimljivo kako znas kako bi pokojni Mikulic savjetovao. Ako imas pokrice za takve tvrdnje zanimljivo bi bilo procitati to ovdje na forumu. Ako ne, onda samo shpekuliras s polazista kako bi htjeo da stvari stoje i da bude, a ne kako cinjenicno je.

6. HZHB je vodila politiku obranu Hrvata svugdje u SRBiH, kao i same BiH.
HRHB imala je politiku osnivanja hrvatskog entiteta. Bitna i presudna razlika. HRHB osnovana odma nakon objavljivanja plana Stoltenberg-Owen o stvaranju konfederalne RBiH. Gdje citav slijed zbivanja HVO/HOS zorno prikazuje kada i kako je isao taj proces. Nije on bio tu ispocetka u Herceg-Bosni, vec se poceo stvarati ogromnim razocarenjem postupcima uglavnom Muslimanskog vrhovnistva. I grijeska HZHB je sto odma nije isla na HRHB, jer pokazalo se da sa Muslimanskim vodstvom kako je bilo i ostalo savez ni zajednistvo nikada nije bilo ni moguce. A greska muslimanskog vrhovnistva je bila sto je ispocetka glumila fikusa - jer to nije vas rat makar se pucalo i klalo u SRBiH - sto je svjestno htio prevariti Hrvatski narod pozivom na predaju sto bi ujedno znacilo i genocid i pobjeda JNA i u SRH - kolona tenkova na relaciji Mostar/Kupres, sto je pregovarala na jednoj strani sa vrhovnistvom SRH o saveznistvu gdje nikada nije bilo prihvacveno svaznistvo naspram de facto dogovorenog saveznistva sa Srbijom nekoliko mejseci pred rat (kasnije odbacenog) sto je prouzrokovalo nepremostiv jaz povjerenja kod obe strane

7. Vjetar puse kako puse, a nismo se nadali da ce iz Sarajeva puhati tako podmuklo izdajnicki. A glede Blaza i Ludviga, neka im je laka hrvatska gruda za kojeg su zivot dali i neka im dragi Bog daruje vjecni mir.

8. Kolektivno ne optuzujem nikog, jer je to bessmislica. Niti krivim Muslimanski narod za zapostavljanje Hrvata bilo gdje u SRBiH. Samo mi je zao sto ste tako lako prihvatili stereotipe koja vam je srpska i komunisticka promidzba nudila. Sto ste tako lako prihvatili da je jedino umuknuti i savijen Hrvat, koji glasnije od svih drugih pjeva od Vardara pa do Triglava, posten Hrvat. Sto ste ispocetka bez ikakvog razmisljanja - sto je uzrokovano navedenom promidzbom - smatrali svaku hrvatsku rijec, naglasak i misao smijesnim, t j svako iskazivanje zasebnog hrvatstva ili neprijateljskim ili za ismijavanje.

Sto se nije mijenjalo ni do dan danas.

Zao mi je sto niste imali bolje intelektualce vec ste imali (nije brojnost istovjetno razini intelektualnih kapaciteta). I sto ste prihvatili kao normalno da se Hrvati iseljavaju iz sredina gdje ste vi bili vecina - Sa, Tz, Ze, Bi - prihvacajuci to kao nesto naravno a mozda cak i kod nekih i pozeljno kao kod mnogih danas. Sto je u konacnici i glavni razlog sto je i sama misao suradnje Muslimana i Hrvata odbaceno od strane Muslimanskog vrhovnistva, kao i to da i tu leze i sami idejni zacecci stvaranja HRHB.

[apbklp]

Ova tvoja stranputica o Bugojno stvarno nema veze s temom, ali eto, ti si poceo.

1. Skupina se uglavnom naziva Bugojanska skupina, iz poznatih razloga. I u njoj nije bilo nijednog Bosnjaka kako velis, vec samo Hrvati razlicitih vjerskih opredjeljenja.

Rekao sam zašto skupinu zovem Pavlovićeva, ali i ime Bugojanska stoji, uglavnom znamo o čemu se radi. Glede učešća Bošnjaka odnosno, kako ti kažeš, Hrvata islamskog vjerskog opredjeljenja, ne bih u ovoj temi. To je raspravljano mnogo puta, ali dozvoli da ja, kojeg su roditelji na popisu 1961. upisali kao Hrvata i koji se sam na popisu 1971. izjašnjavao kao Hrvat, znam o čemu pričam. I nije mi jasno zašto vi u slučaju fra Jukića, glede njegovog izjašnjavanja kao Bošnjaka i njegovog jezika kao Bosanskog tvrdite da on nije mislio to što je izjavljivao, a u slučaju S. B. Bašagića ili recimo pomenutog Vejsila Keškića tvrdite da su mislili upravo to što su izjavljivali.

2. Pokretac same akcije bio je - kako se prica - Srecko Rover, cija je organizacija bila puna ubacenih dousnika UDBE. Tako se tocno znalo gdje, koji i kada ce se skupina ubaciti. Nebise toliko vojske skupilo na jednom mjestu bez tog znanja. To da ukinemo besmislenu pricu o ucescu Bugojanaca, crkve itd.

3. Lako je kao ti reci da je osobno pokojni predjsednik Tudjman izdao naredbu za smaknuce Ludviga Pavlovica, ali o tome nema (jos) dokaza. I ne vrti se takva prica samo glede pokojnog Ludviga, vec i o pokojnom Miru Baresicu gdje se pricalo da su stare UDBAse unutar SIS njega planirano smaknuli. Ali opet, jos nema vjerodostojnih dokaza. Vec jedino osobe koji zbog osobnih politickih uvjerenja pripisuju djela osobama koji jednostvano ne vole.

E sad, Sero vidiš, u prvom slučaju tvrdiš “kako se priča”, a u drugom da “nema još dokaza”. Izrazi podjednake težine su ti dovoljni da u prvom slučaju proglasiš besmislenom priču o suradnji Bugojanaca, crkve itd sa komunističkom vlašću, a u drugom da amnestiraš Tuđmana i sve proglasiš podmetanjem onih koji ga ne vole. Ne znam koliko imaš godina i koliko pamtiš, ali ja, kojemu je prva stvar bila da u to komunističko doba čujem što javljaju stanice kao VOA, Slobodna Evropa, Desa Trevisan za BBC i ostale, vrlo dobro pamtim to doba.

4. Zanimljivo da se zalazes za spomenik Ludvigu i Blazu ( pripadniku HVO, a drugi zapovjednik HOS) u sarajevu, kada vlast u Sarajevu ne dozvoljava spomen obiljzezje svim palim pripadnicima Brigade HVO Kr Tvrtko iz sarajeva (http://www.hrvatska-rijec.com/372/03.html).

To što se jedna postrojba HVO nazvana po Ludvigu ne znači da je on pripadao toj organizaciji. Ljubušacima su jednostavno zamazali oči, smakli su ga kao protivnika Tuđmanove politike i u ono turbulentno doba manipulirali stanovništvom da bi svoje pravo lice pokazali smaknućem Blaža. Kako je od 1991. vrijeme odmicalo HOS se sve više razilazio sa Tuđmanom i Predsjeniku svih Hrvata nije ostalo ništa grugo nego da se koristi UDBA-inim metodama likvidacije – u BiH prvo Ludvig, potom Blaž – u HR Paradžik i još neki.
Za spomenik Blažu i Ludvigu u Sarajevu se zalažem, jer ih, kao i mnoge druge, bez obzira na narodnost smatram velikim bosanskim sinovima. Ipak je situacija sa sarajevskim HVO nešto drukčija. Znam dosta pripadnika sarajevskog HOS-a, kao i pripadnika HVO sa Alipašinog polja, Stupa i Dobrinje (mislim da je tvoj avatar ramena oznaka ove postrojbe). Spomenik su sigurno zaslužili neki hosovci, kao i neki haveovci (havajci), ali veliki dio uopće nije, posebno ne HVO kao organizacija. Je li borba protiv agresora i okupatora kada pripadnici HVO, čuvajući crtu bojišnice na Vilsonovom šetalištu pobjegnu preko Miljacke na Grbavicu, a četnici ih bez problema prebace u Kiseljak? Ne znam, možda je to tebi herojstvo, meni liči na suradnju i dogovor sa neprijateljem. Kada su drugom prilikom kao postrojba izašli iz Sarajeva i dokopali se Kreševa i Kiseljaka jednostavno su se razbježali, da su se makar pridružili HVO-u barem u Orašju ili bilo gdje, ne, svi su završili u Zagrebu, Splitu ili na Zapadu.
Naravno da je takva postrojba (Brigada HVO Kralj Tvrtko) trebala biti razoružana i pretvorena u Hrvatsku brigadu Armije RBiH Kralj Tvrtko uz novi zapovjedni kadar. Čast pojedincima u sarajevskom HVO-u, ali ovo je prava slika te organizacije.

5. Zanimljivo kako znas kako bi pokojni Mikulic savjetovao. Ako imas pokrice za takve tvrdnje zanimljivo bi bilo procitati to ovdje na forumu. Ako ne, onda samo shpekuliras s polazista kako bi htjeo da stvari stoje i da bude, a ne kako cinjenicno je.

Trebam li ti navoditi politički put pokojnog Mikulića od vremena kada je počeo kao milicioner - pratilac vlakova do vremena kada je bio Predsjednik Saveznog izvršnog vijeća u Beogradu 1987? Nije on bio čovjek tipa Predsjednika Općinske organizacije SK Hrvatske u Imotskom ili u Makarskoj – Mate Bobana ili komunističkog satrapa i neumskog učitelja – Ivana Bendera. Ljudi kao Mikulić se jako teško, gotovo nikako, mijenjaju. I sad on koji je bio 100% opredijeljen za jedinstvenu, cjelovitu i nedjeljivu BiH treba da prihvati makar i djelić politike Bobana, Bendera i ostalih bijednika koji su pred njim u doba komunizma drhtali i zamuckivali u stavu mirno? Sero, to je smiješno i to je politički diletantizam. Nakaradna politička tvorevina, kao što je Herceg – Bosna, ništa od Mikulića nije mogla uzeti, kao što nije mogla ni od Kljujića, Perinovića, pokojnog Vitomira Lukića, Lovrenovića, Stojića, Komšića, Jergovića i mnogih drugih, pa čak, čini mi se, ni Vlade Pandžića.

6. HZHB je vodila politiku obranu Hrvata svugdje u SRBiH, kao i same BiH.
HRHB imala je politiku osnivanja hrvatskog entiteta. Bitna i presudna razlika. HRHB osnovana odma nakon objavljivanja plana Stoltenberg-Owen o stvaranju konfederalne RBiH. Gdje citav slijed zbivanja HVO/HOS zorno prikazuje kada i kako je isao taj proces. Nije on bio tu ispocetka u Herceg-Bosni, vec se poceo stvarati ogromnim razocarenjem postupcima uglavnom Muslimanskog vrhovnistva. I grijeska HZHB je sto odma nije isla na HRHB, jer pokazalo se da sa Muslimanskim vodstvom kako je bilo i ostalo savez ni zajednistvo nikada nije bilo ni moguce. A greska muslimanskog vrhovnistva je bila sto je ispocetka glumila fikusa - jer to nije vas rat makar se pucalo i klalo u SRBiH - sto je svjestno htio prevariti Hrvatski narod pozivom na predaju sto bi ujedno znacilo i genocid i pobjeda JNA i u SRH - kolona tenkova na relaciji Mostar/Kupres, sto je pregovarala na jednoj strani sa vrhovnistvom SRH o saveznistvu gdje nikada nije bilo prihvacveno svaznistvo naspram de facto dogovorenog saveznistva sa Srbijom nekoliko mejseci pred rat (kasnije odbacenog) sto je prouzrokovalo nepremostiv jaz povjerenja kod obe strane

7. Vjetar puse kako puse, a nismo se nadali da ce iz Sarajeva puhati tako podmuklo izdajnicki.

I ova tema je mnogo puta bila, imaš svoj stav i već je bio komentiran, kao i oni stavovi koji su suprotni tvome. Dat ću samo jedno prisječanje: na istoj, famoznoj, sjednici Skupštine BiH na kojoj je Radovan Karadžić poručio da bi jedan narod mogao nestati, jedan od govornika koji su slijedili iza njega, žao mi je što nisam zapamtio ime tog jadnika, je za govornicom izjavio kako svoje Livno vidi u granicama Republike Hrvatske. Postoje video zapisi svih skupštinskih zasjedanja, pa i toga. A čini mi se da se još nije bilo dogodilo Ravno. Ovo nije bila nikakva tajna sjednica nekog lokalnog, regionalnog secisionističkog rukovodstva o zapisima koje se danas može dvojiti ili negirati ih. Ovo je bila sjednica skupštine jedne države, održana pred TV kamerama. Možeš potražiti video kazetu u FTV ili BHT. Toliko o izdaji Muslimana i o vjetru iz Sarajeva koji je puhao tako podmuklo, izdajnički da ste zbog njega odlučili protjerati stanovništvo, otvoriti logore i odcijepiti dio države. A dokaza koji idu meni u prilog ima na tone.

A glede Blaza i Ludviga, neka im je laka hrvatska gruda za kojeg su zivot dali i neka im dragi Bog daruje vjecni mir.

A glede Blaža i Ludviga, neka im je lahka bosanska gruda za koju su život dali i ne smijemo nikad zaboraviti da ih je ubila hrvatska strojnica sa hrvatskog ramena.

8. Kolektivno ne optuzujem nikog, jer je to bessmislica. Niti krivim Muslimanski narod za zapostavljanje Hrvata bilo gdje u SRBiH. Samo mi je zao sto ste tako lako prihvatili stereotipe koja vam je srpska i komunisticka promidzba nudila. Sto ste tako lako prihvatili da je jedino umuknuti i savijen Hrvat, koji glasnije od svih drugih pjeva od Vardara pa do Triglava, posten Hrvat. Sto ste ispocetka bez ikakvog razmisljanja - sto je uzrokovano navedenom promidzbom - smatrali svaku hrvatsku rijec, naglasak i misao smijesnim, t j svako iskazivanje zasebnog hrvatstva ili neprijateljskim ili za ismijavanje.

Slažem se da je bilo i pogrešnih poteza od strane dijela Bošnjačkog dijela BH rukovodstva. Ali ne vidim da su prihvaćeni ikakvi stereotipi srpske i komunističke promidžbe, a i zašto bi bili prihvaćeni? Zašto bi meni ili kojem drugom Bošnjaku trebao jedino umuknuti i savijen Hrvat i zašto bi meni pošten Hrvat bio samo onaj koji pjeva od Vardara pa do Triglava, kad recimo mrzim tu pjesmu. Ne zaboravi da je, recimo, Doris Dragović ljeta gospodnjeg 1990 usred hrvatske Dalmacije pjevala pjesmu “Hej Jugoslaveni, nek se čuje glas, Mi smo slični stijeni, gdje bratstvo spaja nas”. Treba li da kopam po dokumentaciji da bih ti otkrio ko su bili autori glazbe, teksta, ko je bio aranžer itd? Garantiram da će rezultati sigurno biti porazni po tebe, a samo da znaš da je Tuđman već bio Predsjednik svih Hrvata. Džabe drugima pripisuješ ono čega se kod svojih stidiš. Yebi ga, stvarno ste imali nakaradnih tipova u bližoj povijesti.
Valjda si primjetio da koristim isti riječnik kao ti, i ne smatram niti jednu hrvatsku riječ, naglasak i misao smiješnom. Govorim Bosanskim jezikom i uopće ne smatram lošim to što često posudim koju riječ iz Hrvatskoga jezika. Nikakvo iskazivanje hrvatstva ne smatram neprijateljskim niti ga ismijavam. Ono što smatram neprijateljskim je bijedna, izdajnička i kapitulantska politika Banovine, politika čovjeka kojeg vi nekritički smatrate velikim hrvatskim političarem, politika Vladka Mačeka, koju su, gle čuda, podržavali i vama slični “velikani” kao što su bili Đuro Pucar-Stari i Moša Pijade. I ti ćeš opet za Bošnjake reći da su pod utjecajem srpske i komunističke promidžbe.

Zao mi je sto niste imali bolje intelektualce vec ste imali (nije brojnost istovjetno razini intelektualnih kapaciteta). I sto ste prihvatili kao normalno da se Hrvati iseljavaju iz sredina gdje ste vi bili vecina - Sa, Tz, Ze, Bi - prihvacajuci to kao nesto naravno a mozda cak i kod nekih i pozeljno kao kod mnogih danas. Sto je u konacnici i glavni razlog sto je i sama misao suradnje Muslimana i Hrvata odbaceno od strane Muslimanskog vrhovnistva, kao i to da i tu leze i sami idejni zacecci stvaranja HRHB.

I meni je žao što nismo imali bolje intelektualce, također mi je žao što dobrih intelektualca niste imali ni vi. Nismo smatrali niti prihvatili kao normalno, naravno ni poželjno da se Hrvati iseljavaju iz sredina sa većinskim Bošnjačkim stanovništvom. Poslije rata su se mogli vratiti i mnogi su se vratili. Neću prihvatiti da odnose među Bošnjacima i Hrvatima kroje oni koji smatraju da su kninske vukojebine bolje od sarajevskog asfalta, a takvi egzistiraju isključivu među vama. Ako je tzv. Hrvatska elita pod vodstvom političke karikature koja se odaziva na ime Franjo Boras otišla iz Sarajeva u isto vrijeme kad i pojedini srpski velikani - izvršioci genocida i svoj strah od eventualne pogibije prikrila frazom da Hrvati nisu poželjni, Bošnjaci zaista ne mogi imati ništa s tim. Uostalom mnogi Hrvati su ostali u Sarajevu. Da ih ne nabrajam sad. To što je Boras izabrao Herceg – Bosnu, naravno moralo je rezultirati time da iz Gruda oni Hrvati koji su bili BH domoljubi budu proglašeni izdajnicima i “Alijinim Hrvatima”. To što su istim imenima iz Beograda i sa Pala nazivani i Srbi koji su ostali u Sarajevu i zalagali se za BiH (uz dodatnu paljansku definiciju “Srbi iz fijoke”), ništa ne govori o meni ili Bošnjacima, nego o tebi i tvojima.