Sa Lovćena vila kliče:"Dobro doš'o Džeger Miče!!!".

Kao što je, čoče, i red, Crnogorci su, po ko zna koji put, iskazali svoje tradicionalno gostoprimstvo, ovaj put gost je širom svijeta poznat pa je i dobrodošlica morala priličiti gostu, bar malo da asocira na "Gorski vijenac" gdje je skupljena sva mudrost tog brojčano malog naroda.

Kada sam još prije par mjeseci pročitao da će Rolling Stones gostovati na plaži Jaz, a to je ono kad ideš od Dubrovnika pa prije ulaska u Budvu sa desne strane, znao sam isti čas da će ta fešta proći bez mene.

Što li, kad su Rolling Stones obilježili moju mladost, kad je plaža Jaz prelijepa, čak sam jedno davno ljeto i ljetovao na toj plaži, kad i danas mislim da je dio od te plaže, pa preko Budve, Bečića i Miločera do Svetog Stefana najljepši dio mora u Europi? Samo se Sejšelski otoci po ljepoti mogu takmičiti sa tim plažama, u to sam definitivno siguran jer sam svojevremeno plivao i u Budvi i u Miločeru (gdje ima Titova vila, kamena, koju je "naslijedio" od kraljice majke Karadjordjevićke) a i na Svetom Stefanu. Na Sejšelima, bezbeli, nisam bio, ali su i oni moj favorit.

Što se tiče tih ljepota crnogorskog mora i kopna, sutra bih ja opet otišao tamo, ali se obeshrabrim kad pomislim na neke tamo ljude. Možda bih ja, recimo, mogao zaboraviti to što su Crnogorci tvrdili da su bombardirali Dubrovnik i opelješili Konavoske dvore da bi odbranili Crnu Goru, ali oni su tu istu Crnu Goru branili i u mom stanu u sred Bosne. Pa su oslobodili moj stan od nekih pokretnih stvari u njemu, a onda su isti moj stan oslobodili i od mene samog. U dogovoru sa domaćim "junacima".

A već sam bio zaboravio i Crnu Goru i Crnogorce odlučivši da moju hedonističku vezu sa morem nastavim na ovom otoku u blizini Zadra na kome sam od početka maja a kanim ostati sve do jeseni. Na jesen, pravac – Beč, ili na crnogorskom jeziku – Wiena.

Prije nekoliko dana moja susjeda, jedna fina gospodja koja živi u Zagrebu a ljeto provodi na ovom otoku, znajući za moju slabost prema knjigama, donese mi knjigu Jevrema Brkovića "Pantelej na drijenu".

U knjizi, na prvoj strani, vidim da je Pisac knjigu poklonio dotičnoj gospodji i to s posvetom. Fino od njega zbog tako lijepog poklona, a fino i od susjede što mi je donijela tu knjigu koju nisam imao priliku da pročitam.

A Jevrem, stari vuk,već dugo navijam za njega, baš kao i za još jednog Crnogorca, Veličkovića, onoga što u pola Pariza predaje slikarstvo.

Meni, što imam ružno iskustvo sa Crnogorcima, pa drag Jevrem Brković, Crnogorac jedan kroz jedan? Ne pada mi na pamet da se nešto pravdam zbog toga jer ima podosta razloga što mi je drag, ali zato ima oho-ho veliki broj Crnogoraca što baš i ne vole Jevrema.

A što? Što ga ne vole? Zato što im "nanosi bol". A bol počesto nastaje kad se ljudi susretnu sa istinom koja ne odgovara onome što oni misle sami o sebi. I što misle da je jedina istina. Pa još kad se nadje neko da te pljune u lice istinom koja ti ne odgovara, onda je taj neko, je li, nacionalni izdajica, lopov, prevarant, hohštapler, djubre jedno takoreći, a nije ni od nekog čestitog roda (do čega Crnogorci posebno drže).

Eh, Jevrem je upravo taj igrač, ima muda da kaže da je bombardiranje Dubrovnika barbarizam, da su crnogorsko "čojstvo i junaštvo" najčešće pusti snovi, da su generacije i generacije predaka mnogih Crnogoraca (oličenih u Panteliji Višnjiću) ostali poznati po sirovoj sili, gdje su ubistva, odsijecanja glave, paljevina kuća sastavni dio jezivo realnog životnog folklora, da, recimo, dolazak udajom jedne civilizirane žene iz Dubrovnika u njihov rod, po njihovom uvjerenju kvari i slabi njihovu žestoku i sirovu krv, a sve sa ciljem da oslabi njihovu nadaleko čuvenu snagu.

Mene što se tiče, nije ni blizu istine da bih mogao da ih mrzim, ne mogu to zbog Jevrema, Marka Vešovića, zbog njihovih nekoliko dobrih slikara, pa, eto, i Dejana Savičevića koji je stvarno "Il genio", ali u budućnosti neće moći računati na mene. Šteta zbog Jaggera, ali i to sam namirio, petog juna u Zadru je gostovao Zucchero, naravno "doplovio" sam i ja sa "svog" otoka i uživao.

Dobro sad, nije Zucchero Mick Jagger, niti je to furtutma kakvu prave Rolling Stones, ali i taj koncert je bio po mom ćejfu, onako, mediteranski, uz zidine starog Zadra koji je bio lijepa čaršija još u rimsko doba, a danas meni baš odgovara svojom širinom i svojom ljepotom.

Taj grad koji mi se dopada, naravno, nema pojma da sam ja tu negdje, ima on preča posla, bavi se sam sobom. Kako je Ante Gotovina "ove gore list" organizirana je akcija za pomoć optuženom generalu što leži u Hagu. Odziv je bio, kako i dolikuje rodoljubima, impresivan, skupljeno je par miliona kuna da se osvježi krv generalove obrane.

A to što generali koji sjede u gradu koji se zove Den Haag prebacuju vruć krompir jedan drugome, ne izgleda mi baš junački i generalski.

Ali mi je junački djelovala prijetnja jednog rodoljuba iz Zadra koji je zbog baš rodoljubnih razloga zaprijetio kako je spreman ubiti i vlastitu kćer.

Što li? – pitaće se neko. Pa, kćerka dotičnog gospodina je jedna fina i pristojna djevojka, samo što je (po njenom ocu) napravila jednu nedopustivu grešku. Zaljubila se. I to u koga? U momka koji je mlad, zgodan, uz to, čini mi se, i vratar mlade nogometne hrvatske reprezentacije. Super, ne može biti bolje, pa u čemu je problem, zašto se srdi dragi tata ? – opet će možda upitati onaj što je znatiželjan.

Problem je što je taj mladi, zgodni nogometaš po nacionalnosti, pogodili ste, - Srbin. I tata, rodoljub, fino zaprijeti svom rodjenom djetetu da će je ubiti ako se uda za tog momka.

-E, jebi ga sad – vjerovatno će reći onaj znatiželjni.

Šta ćeš, ima neke pravde na ovom svijetu, sila i mržnja prema drugačijem nisu privilegija samo jednog naroda, ima toga na Cetinju, ima, eto, i u Zadru, a ima, znam to sigurno, i u Beču, kao i u Sarajevu.