Poceo sam krisom da posmatram svoju djecu. I da ih analiziram. Onako, psiholoski, na tenane, ne bih li nasao falinku. Pa mi nesto nije jasno. Sto se ne ponasaju? Onako da se ponasaju kako to kazu neki autoriteti. A Dzemaludin Latic i prof. dr. Franjo Topic su dokazani autoriteti. Imaju na hiljade i tisuce postovalaca i stovatelja. Naravno, svaki medju svojima.

Za prvog sam procitao kako njegov brat tvrdi da je Dzemaludin "majka muslimanskom narodu". Cuj, majka, a musko?! Onoga drugog sam vidio jednom prilikom ispred sarajevske Katedrale na proslavi nekog katolickog blagdana, u povorci i odori, odmah iza veleuvazenog kardinala Puljica. Znaci, i on visoko dogurao. Sto ce reci - autoritet. Obrazovan i nacitan, a takve treba slusati kada nesto kazu. Tako sam navikao.

E, pa ta dvojica su me nekim svojim izjavama i natjerali da krisom posmatram svoju djecu. Kada je onaj prvi, jos prije desetak godina izjavio da su "djeca iz mjesovitih brakova frustrirana", te da su ti brakovi, inace, komunisticka zavjera protiv muslimana, pomislio sam: "Ma hajde, dobro, Dzemo je izmedju ostalog i pjesnik, a pjesnici i jesu pjesnici zato sto imaju bujnu mastu, ne treba im bas sve uzimati za ozbiljno i zlo, a ja sam ionako slab prema pjesnicima". Medjutim, sta biva, Dzemaludin ni dan danas ne odstupa ni stopu od te svoje davne izjave.

Ali,zabrinuo me i onaj drugi. Veli velecasni Franjo: "Komunisti su propagirali mjesovite brakove i to je bio jedan od uzroka nase nesrece. Sada gotovo da i nema takvih brakova i dobro je sto je tako".

Vidis ti to. A u mene mijesan brak. Pa se ne zabrini. Sta sad? Skolovani ljudi kazu fino da je to tako i tako, pa cak kazu i ko je kriv. Komunisti. Dobro je sto nisam ja. Zbog djece.

Nema druge, nego fino komuniste poslati malo u finu materinu, i problem rijesen. Jeste, ali opet nesto ne stima. Prvo, komunista ima jos u istocnoj Aziji pa me ne bi ni culi, daleko su, drugo, ni djeca mi nisu bas ni malo frustrirana, sram ih bilo, a trece, i ovaj moj brak koji je dobro mijesan, drzi se, hvala na pitanju, jos uvijek, primjereno godinama i sadrzajima koje godine dopustaju.

I sta sad to sve skupa treba da znaci? Pa to, da nije obavezno da ljudi skolovanjem i obrazovanjem obavezno sticu i pamet i mudrost.

Ako ja nesto uporno tvrdim i postavljam na nivo apsolutne istine, a ta moja tvrdnja se u zivotnoj praksi pokaze nemilosrdno drugacijom, sto ce reci netacnom, pa jesam li ja onda mudar? I za koga mogu biti autoritet? Za ovce, naravno.

Cuo sam ja i od nekih drugih "mudraca" da su mijesani brakovi zabluda, i da su rastave takvih brakova tokom i tijekom rata u Bosni najbolji dokaz za to. Pa jeste, bilo je razvoda takvih brakova, ali, bogami, bilo je i razvoda "nemijesanih" brakova. U cemu je problem? Odgovor je vrlo jednostavan:- razvodili su se samo LOSI BRAKOVI, bio on mijesan, ne bio.

Jer, meni ne bi bilo mrsko da mi se zena zove, recimo, Seherzada, ali mi nije bas ni malo mrsko ni kako se stvarno zove, bas joj je lijepo ime; meni je od bilo kog imena daleko vaznije kako ona odgaja nasu djecu, vaznije mi je od tog imena da mi ona ne pije krv nekim zvocanjem, vaznije mi je od tog imena da znam da pored sebe imam nekoga s kim cu naci zajednicku rijec, s kim cu slusati istu muziku, s kim se i ne moram slagati oko nekog pisca, s kim cu se ponekad i sporjeckati (ima li braka bez toga?), pa poslije toga skupa sjesti i popiti dzezvu kafe iz fildzana sa kockom secera "dedo" (filterusu ne bih mogao popiti ni za ljubav ikakve Seherzade).

A nista lakse nego napraviti frku u mijesanom braku. Ja bih,eto, mogao prigovoriti svojoj zeni sto je tako odgajala nasu djecu, pa sada zive bez ikakvih frustracija. Ne znam znaju li ta djeca da nije lijepo razvaljivati teorije obrazovanih ljudi koji su uz to jos i profesori. Eto dokle te moze dovesti zena kad si u mijesanom braku.

Spomenuh ovce. Slucajno. Lijepo je biti profesor, a lijepo je biti i pastir, imas baska svoje studente, a baska i ovce. Svoje stado, takoreci. Studenti onda dobiju ugledno mjesto u stadu. Pa pazis da stado bleji, da ne postavlja glupa pitanja, ili da se ne daj Boze, mijesa sa drugim stadom. Jer onda bi moglo doci do gurave situacije da neka ovca, ili ovan, iz nekog drugog stada dodju u tvoj tor, pa kako im je njihov dotadasnji pastir objasnio neke stvari, mogli bi poceti sumnjati u ono sto ti pricas. A to znaci direktni atak na tvoj autoritet. Ili tvoj dzep. Pa ne ide to.

A nije fino zbog toga ruziti ni drugog pastira, nije ni on levat, zato, srecom, imaju komunisti kao krivci.

Samo, i ovce su cudne zvjerke, ima i medju njima onih kojima je od pastira draza siroka livada s cvjetnom travom i mogucnost susreta s ovcicom iz drugog stada. Sretnu se, pa skupa trce kroz travu, lijepo im, preskoce sve tarabe, ograde i zice, pa odu negdje daleko, u neku nepoznatu livadu da pasu u miru, bez pastira i njegovog stapa.

Svejedno, pastir i dalje potiho pjevusi onu:"Coban tjera ovcice, lakoj lane, diri diri dane, preko jedne rjecice, lagano". A poslije toga, opet lagano, objasni svojim ovcama kako vise ne treba da se plase vukova i njihovih ostrih zuba, nego komunista i djece iz mjesanih brakova. Jer su opasni po ovce.