Ako vas put nekada navede na Cubu, pa u Havani upitate za mog imenjaka koji se zove IBRAHIM FERRER PLANAS,budite sigurni da ga svi znaju. Svi znaju za Fidel Castra i njega, istina moj imenjak nema tako markantnu figuru kao Fidel, jer je onizeg rasta, suhonjav, sa facom starog, istrosenog boksera, nema ni napadnu uniformu kao njegov sef drzave, jer Ibrahim je obicno u ofucanim farmericama, izbledjeloj majici i obaveznim crnim, koznim kacketom na glavi. Mogao bi pored tebe proci ulicom sto i pedeset puta a da ga u masi ne primijetis.

Jeste,ali kad Ibro obuce bijelo odijelce i umjesto crnog, koznog kacketa nabaci onaj bijeli, platneni, pa stane pred mikrofon i pocne da pjeva svoje njezne balade u laganom latino-americkom ritmu, publika pod obavezno pada u bandak. Nema te rasne Kubanke koja, dok ga slusa kad pjeva, ne zamislja kako su ta muzika i ti stihovi posveceni upravo njoj.

U jednoj pjesmi on, tako jednostavno a lijepo, kaze:"Dvije gardenije sto rastu u mom vrtu su siguran znak da te volim". Pa mu ne vjeruj, moras, nije on politicar.

A negova muzika i njegovi stihovi su posveceni njegovoj zivotnoj saputnici koja od njega ima neki centimetar vise u visinu i podosta kilograma vise u sirinu (sto se tice bora oko ociju, tu su ravnopravni), ali kad ga vidite na ulicama Havane dok seta s njom i kako je njezno drzi za ruku, onda vam ona izgleda kao leptirica.

Kubancima je vec preko glave Castrovih revolucionarnih i rodoljubivih parola od kojih se ne moze normalno zivjeti i zbog kojih tamo vrijeme stoji vec cetrdesetak godina, gdje je (izmedju ostalog) najnoviji model automobila Chevrolet iz 1965. godine, pa im je zato Ibrahim kao sam Bog, on im i pored svih muka koje ih pritiscu, vraca neku nadu u zivot, umjesto supljih parola, on im nudi - ljubav.

U ovo doba grubosti, kada je "cool" biti "macho", kada vecina njeznost izjednacava sa patetikom, ljubav se, eto, ne da.

Ali i tako suptilna tema kao sto je ljubav, moze ponekad pokazati sta sve ljudima padne na pamet kako bi napravili budalestinu. Eto, nedavno, na sjednici Zastupnickog doma Parlamenta FBiH, jedan poslanik je (najozbiljnije) trazio da se zakonom odredi kazna od godinu dana zatvora za preljubu u braku. K'o biva, rodoljub cuva ljubav i svijetle tradicije institucije koja se zove brak.

Kao sto je bilo i za ocekivati (ako se u Bosni ista moze ocekivati), to nije proslo, jer, ako nista, vise od polovine poslanika bi, siguran sam, zaglavilo u zatvoru a neki bi dobili i dozivotnu. Ko ce onda glasati na sjednicama?

Pa se sjetim onoga iz Havane, ne treba covjeku koji se zove Ibrahim Ferrer Planas nikakav zakon, ni amandman, da odlucuje o njegovoj vezi sa zenom koju voli. Jedini naredbodavac je - srce. A srce kad te uzme "pod svoje", onda si i zakonodavac, i tuzitelj, i advokat, i sudija i - zarobljenik. Moze Fidel donijeti stotinu i jedan zakon da sacuva svoju ljubav, ljubav prema vlasti, ali njezni stisak ruke zene koju voli covjek u kacketu, je jaci od svakog zakona.

E, sad, u slucaju ako nema te ljubavi, dzaba ti opet zakon koji ce narediti da se dvoje ljudi vole. Pa ako i ostanu skupa, onda je to tek - robija. Bez resetaka, ali - robija.

Inace, sto se tice robije i zatvora, sve mi se cini da je to jedna jako gurava situacija. Kad te zatvore, ne osjecas se bas najsretnije. Dok drugi idu vikendom na izlet ili odlaze na ljetovanje, tebe zapala "mala soba tri sa tri", i tako pitaj Boga dokle, a ponekad do kraja zivota. Zavisi sta si uradio.

Znaju to najbolje oni sto sjede u Hagu. Ko im je kriv, sami su se uvalili u to. Tako ti je kad mislis da si najsilniji i da ti je time sve dozvoljeno, a onda se pojavi neko ko je jaci, pa pocne da naplacuje ceh u "balkanskoj krcmi".

Da su bili mudriji i lukaviji, ne bi bili to sto su, i ne bi bili tu gdje su, da su, rekoh, bili pametni, bili bi - Amerikanci. A kad si Amerikanac, onda sto god napravis, to nije zlocin. Pa jos natjeras druge drzave da i potpisu kako Amerima nije u krvi da prave zlocine, a sve u cilju da sve bude demokratski. A demokracija je, je li, visoki stupanj civilizacije. A kad smo civilizirani, onda imamo pravo da rokamo svakoga ko nam nije simpatican.Amin.

Gledao sam sinoc na "Euro-newsu" snimke nereda zbog hapsenja Sljivancanina i njegova isporucivanja u Hag. A na radiju se jedan Beogradjanin pita:"Ne znam sto hapse nevina coveka, kad znam da nije kriv?" Pa kako ce i biti kriv, pitam se ja, kad Hrvati, a pogotovo oni iz Vukovara, imaju cudnu osobinu da se sami masovno samoubijaju a potom sami sebe zatrpavaju u masovne grobnice. Bas kao i oni Bosnjaci u Srebrenici.

Ne znam da li onaj prijedlog zakona kojim bi se "cuvala ljubav", ili misljenje kako zlocin nije krivica, mogu nazvati budalastinom i prostaklukom svijesti, ali ono sto se u zadnje vrijeme desava u Sarajevu ne mogu a da ne nazovem budalastinom (iako je daleko gore od toga).

Pitao me jedan put poznanik:" Za koga ti, u stvari, navijas? U tvojim tekstovima znas "ruziti" i Srbe i Hrvate i Bosnjake, pa mi nije jasno"

"Prijatelju, ja navijam za zemlju sto se Bosna zove i Hercegovina" - bio je moj odgovor.

Za zemlju u kojoj ce zivjeti i Srbi, i Hrvati, i Bosnjaci, i svi drugi koji zele da zive u miru, ne mora tu biti neke prevelike ljubavi u stilu "bratstva-jedinstva", ali jedan korektan, civilizacijski suzivot, u kome ce doci do izraza sva bogatstva raznolikosti, prednost suzivota razlicitih kultura i tradicija.

Znam za sigurno da nisam jedini koji misli da je to jedina sansa za Bosnu. I najsretnija. Jedan od onih koji slicno razmislja, i to na jedan studiozniji nacin, je covjek koji se zove IVAN LOVRENOVIC. Covjek, za koga nisam imao srecu da ga upoznam, ali znam, kada bi on, recimo, usao u neku prostoriju a ja tu sjedio sa svojim drustvom, ja bih istog casa ustao na noge iz postovanja prema tom covjeku.

Hrvat, na nacin kojim ja osjecam postovanje prema hrvatskom narodu, voli Bosnu kao i ja.Od pocetka nacionalistickih previranja on ima jasan i cist stav; - bosanskohercegovacki Hrvati kao sastavni dio drzave Bosne i Hercegovine, bez potrebe za rezervnom domovinom, jer Bosna je i Hercegovina njihova, nista manje nego sto na to imaju pravo Srbi ili Bosnjaci.Zajednicka, uz puno uvazavanje onih drugih i postovanje njihovih prava. I niko nije tako posteno, pametno i jednostavno kritizirao sve gluposti hrvatskih nacionalista, pogotovo njihovu teritorijalnu aspiraciju prema BiH, kao Lovrenovic.

I dok je to bilo tako, nekima od Bosnjaka je to bilo potaman. Ali, Lovrenovic, kao odistinski intelektualac, i covjek kome je stalo do Bosne, nije mogao a da stvari ne posmatra i sire, pa je osim o hrvatskim "biserima" poceo komentirati i neke bosnjacke lopovluke koji se znaju kriti pod plastem "nacionalnih interesa". E, time kao da je taknuo u osinje gnijezdo.Za povecu grupu bosnjackih "jastrebova" prestao je biti "posteni Hrvat", sada je za njih eksponent velikohrvatske i velikosrpske politike(???) Izdajnik i unutrasnji neprijatelj na koga je otvorena sezona lova.

Sada bih ja trebao da kazem nesto u njegovu odbranu, sto bi, po meni, bilo posteno i potrebno. Ali, kad bolje razmislim, - i nema potrebe. Ivan Lovrenovic je isuvise uman, pametan, dovoljno moralno i intelektualno cist da bi mu trebala jos i nekakva moja pomoc.

Kao sto su ga "pljuvali" hrvatski nacionalisti i svi oni koji su imali koristi od mahanja hrvatskom zastavom, tako ce on i poslije ove bosnjacke halabuke ostati ono sto je - moralni i intelektualni orijentir. Eh, kad bi Bosna, bogdom, imala vise ljudi kao sto je on.

A, pomislim, mozda se i ti napadi na Lovrenovica mogu povezati sa onim o cemu je bilo rijeci na pocetku teksta - sa ljubavi. Na primjer, sa ljubavi prema Bosni, pa je, je li, branis od nekog ko bi joj mogao naskoditi, a ti je, rodoljub, branis i volis. Jeste, tacno, ima tu ljubavi, ali samo ljubavi u interesu zastite onoga sto se hapilo u ratu i poslije rata. Bilo bi steta sad izgubiti, zbog nekog Lovrenovica, sve te benzinske pumpe, hotele, trgovine, aerodrome, moc odlucivanja, a ljudi se lijepo navikli na to da imaju.

Rekoh, da bogdom Bosna ima vise ljudi kao sto je Lovrenovic, i medju Hrvatima i medju Srbima i medju Bosnjacima, sve bi, mislim, islo brze i ljepse.I pametnije.Sto se,pak, tice mog imenjaka sa Cube, - neka ga Kubancima, neka im bude bar neki mehlem na dusi dok jos pate, Bosna ionako ima svog njeznog romanticara koji je narodu drazi od bilo kog politicara, a uz to jos ima,kao i Ibrahim Ferrer Planas, ime koje zvuci muslimanski, a prezime latinski. Pa da, pogodili ste, neka nama Kemala Montena. Iako se ni jedan od njih dvojice ne moze pohvaliti da je bas neki musliman. Niti se trudi. Ime je ipak samo slucajnost. Slucajnost nije ono sto je covjeku u glavi, srcu i dusi.