Kada covjek sjedeci navece u drustvu vise baca pogled prema mezi nego prema vinu, to je jedan od sigurnih znakova da se stari. A ima i drugih znakova. Kad sam u proslom tekstu napisao da bi to mogao biti posljednji tekst u ovoj kolumni,iz jednostavnog razloga sto mi je to nalagao moj osjecaj za mjeru, ovi mladji sa kojima sam cesce u kontaktu diskretno su mi stavili do znanja da mi ni osjecaj za mjeru nije vise bas cemu.
Eto, nadje se razloga da se covjek zamisli i nad samim sobom, ali ne treba biti skeptik, puno je i razloga koji su na strani dobre volje. Kao na primjer.
Gledao sam neko vece sarajevski TV Dnevnik i vidim - okupila se poveca grupa hercegovackih Katolika ( ima u Hercegovini, naravno, i Muslimana i Srba, nadje se ) i nesto protestiraju.Oduvijek sam bio za to da ljudi koji necim nisu zadovoljni imaju pravo na protest, sto je i prastaro pravilo demokracije, a o tome zasto su ovi protestirali sad ne bih, nego, nesto drugo mi zapelo za oko. Taj protest se odvijao ispred zgrade koja je, pretpostavljam, neki drustveni dom, a na fasadi fino se vidi velikim slovima postavljen natpis 'Herceg Stjepan Vukcic Kosaca'.
'T - o - o - o!!!' - bio je moj komentar kada sam ugledao taj natpis, jer kao sto pretpostavljate, ja sam navijac doticnog gospodina. Slijedi objasnjenje moje privrzenosti. Naime, gospodin je, dok je jos bio mlad i lijep, kao sinovac Sandalja Hranica,naslijedio podobar dio teritorije koja se danas , po njemu, Hercegu, naziva Hercegovina. Dvor je imao u Blagaju, nad uscem Bune u Neretvu, ali se ne bi bas moglo reci da je tu mirovao i da je bio dobar sa komsilukom i susjedima.Bosanski kralj Stjepan Tomas je imao stalne napade glavobolje zbog imenjaka koji mu je cak uzeo Trebinje i jos jednu manju zupu, Crnojevici su tako ostali bez nekih manjih posjeda kao sto su Medun i Soko, a poglavnik Hrvatske drzave iz tog doba bio je ocajan jer je ostao kratak za Omis i Poljice, a u korist tipa za koga ja navijam.
U tekstu 'Love story' spominjao sam ja ovog gospodina, ali tada sam napisao da je on bio bosanski kralj.Ispricavam se. To je nesvjesno progovorio mali unitarista sto cuci u meni, a i da se malo zasladi ona prica o ljubavi ( ah - zar bez suza nema ljubavi ).Imam dojam da je gospodin Herceg jos tada, prije vise od 5oo godina, imao predosjecaj da ce se jednog dana potpisati Dejtonski sporazum, pa se i pored bliskih sjevernih susjeda, Katolika sa zapada i Pravoslavaca sa istoka,okrenuo- Muslimanima. Jer, kada mu se sin zagledao u djevojku koja je bila kcerka turskog Sultana, Stjepanu nije palo na pamet da momku pjeva rodoljubive pjesme, da mu spominje pradjedovske korijene, da mu recituje :' sunce tudjeg neba nece te grijati k'o sto ovo grije' ( a u Hercegovini bas dobro grije ) , nije mu cak ni diskretno sapnuo:'Sine moj, ako ti ni jedna Hercegovka nije po volji,ozeni bar Hrvaticu, jest da ja ratujem sa njima, ali bar zbog dobrosusjedskih odnosa'. Nista od toga , jos mu je dao nesto sitnisa u zlatu, da mu se nadje pri ruci, do puta u Stambol, u kome mu je sin postao silni Ahmed - pasa Hercegovic ( Ne, mali nije uz ono 'pasa' dobio prezime Hrvatinic, nego, kao sto rekoh, Hercegovic).
Eh, tu smo. Sad se vracam na one sto su demonstrirali. Na zgradi fino pise 'HERCEG Stjepan Vukcic Kosaca'. Gdje se tu sad spominje Hrvatska kojoj su toliko privrzeni nasi demonstranti i koji se osjecaju Hrvatima?
Nemam ja nista protiv toga da se oni osjecaju Hrvatima, ali uboli su se u tome sto im je uzor covjek koji je ratovao sa Hrvatskom a bio dobar sa Muslimanima.
Ne bih ja sad ni to da ispadne da je meni mrzak hrvatski narod, jer to nije tacno. Citao sam poslije ovoga rata kako je jedan ideoloski higijenicar iz reda bosanskog muslimanskog naroda izjavio kako mu je blizi po svemu svaki musliman iz Irana nego njegovi susjedi koji su druge vjere. Ja tako nesto ne mogu sazvakati. Meni je, recimo, Ivica Osim blizi od svakog Iranca ili Palestinca (da o Talibanima i ne govorim)po svemu, i po nacinu razmisljanja, i po onome sta je uradio u zivotu, a najvise po tome sto sam imao srecu da ga gledam dok je igrao nogomet. To, u stvari, i nije bio samo nogomet, to je bila umjetnost, poezija od nogometa. Pa Zeljko Ivankovic, pa Ivan Lovrenovic, pa Ivan Zvonimir Cicak, pa Dr Ivan Petricevic, da ne nabrajam dalje.Uostalom, i mojoj djeci je, ako cemo se drzati i formalnosti (jer jos nisam cuo za termin 'ocinski jezik') maternji jezik - hrvatski. A kud ces protiv svoje djece, kud ih volis, kud su u svemu bolji. Nije meni problem hrvatski narod, nego oni iz tog naroda koji tvrde da je drzava Bosna i Hercegovina AVNOJ-evska tvorevina, da je to hibridna drzava,naknadno izmisljena.
Gledao sam nedavno historijske karte srednjovjekovnih drzava na nasim prostorima , bilo je bas uzbudljivo.Sta su sve mangupi radili u to vrijeme, to nije normalno, malo, malo, pa se granice mijenjaju, sve zavisi ko je u kom momentug jaci. Ali ono sto je bilo stalno, to je da su na svim tim kartama neprekidno , tokom cijelog srednjeg stoljeca, postojale tri drzave - Hrvatska, Srbija i (necete mi vjerovati) - Bosna (!). Ama bas na svakoj karti, a pregledao sam ih desetak.
Hrvatska je bila, uglavnom, u svojim sadasnjim granicama (malo ih je zezala dubrovacka Republika sa svojom samostalnoscu, a i Istra je bila italijanska), ponekad bi zauzeli poneki dio Bosne, ali su bosanski velikasi znali to brzo da vrate, pa cak i da budu agresori, pogotovo na dalmatinskoj obali.
Srbija je bila, (opet - uglavnom) na podrucju Raske, Duklje i Zete, s tim da sjeverno nije dopirala nikada iznad granice izmedju Nisa i Beograda, ponekad bi zauzela neki dio Hercegovine, ali Bosnu, kao drzavu, nikada nije mogla zauzeti.
Samo, ni Bosancima bas nije bilo 'maslo za Ramazana', znali su i oni, i te kako, biti agresori, pa je bilo perioda kada se bosanska drzava u srednjem stoljecu prostirala ne samo po Dalmaciji, nego i duboko u teritoriji Srbije. Tvrtko I, kao rodjeni Bosanac, tako se bio osilio da je Nemanjicima fino objasnio kako je on ne samo kralj Bosne, nego od l377. godine i Srbije.
Zasto je to bilo tako s tim 'plivanjem teritorija'? Rodoljublje? Ma kakvi. Interes i pohlepa.
A da bi se sacuvao interes nisu se birala sredstva. Osim direktnih sukoba trebalo je osluskivati i ko je najmocniji na 'sirem okruzenju'. Zato je nas Herceg Stjepan udomio svog sina kod turskog Sultana jer je osjetio kakva se sila valja sa Bosfora. Druga je stvar, i njegov problem, sto se ubo u procjeni, jer su mu na kraju od citavog njegovog 'kantona' ostali samo Risan i Novi u Boka-kotorskom zaljevu, a Mehmed II se poslije pobrinuo da Hercegovi nasljednici ostanu i bez ta dva grada.
Ili, Stefan Nemanjic, srednji sin Stefana Nemanje, bio je srpski vladar,na pravoslavnom podrucju, ali kada je skontao da bi mogao postati kralj,za krunu se obratio - kome? Ruskom arhiepiskopu? Ni govora, okrenuo se na zapad, doduse tada jos nije postojao NATO, ali su u to vrijeme (i tada?) zapadne zemlje bile 'respektabilna militantna komponentna' (ovo sto je pod znacima navoda sam ubacio da se vidi kako se sve jezik moze nagrditi), a u svemu se pitao Papa ( i tada?), i Nemanjic lijepo zamoli Vatikan i Papu da ga oni krunisu. Tako i bi, l2l7 godine, Stefan Nemanjic se pod Papinim blagoslovom krunisao za srpskog Kralja.
Mogu misliti koji je to bio samar za njegova mladjeg brata Rastka Nemanjica koji se odrekao ovozemaljskih blagodeti da bi se posvetio pravoslavlju (zbog cega je i postao Sveti Sava). Nije red da u zemlji pravoslavlja Papa vodi igru, a ni da mu brat udara na obraz, pa se Rastko potrudio svim snagama da mu se brat krunise i pod pravoslavnim blagoslovom. Tako ti se Stefan u nastupu rodoljublja, poslije nekoliko godina, i drugi put krunisao, ali pod bratovim nadzorom.
Nego, da se opet vratim na onaj TV izvjestaj s pocetka, sve u svemu - nista novo, 'igre bez granica' oko granica, galama oko toga sta je 'nase' a sta 'vase' se samo reprizira kroz sva vremena, gledamo, ustvari,samo epizodu TV serije ciji su poceci jos na onim mojim kartama iz srednjeg stoljeca, smiruje me samo cinjenica da je 'historija uciteljica zivota', a ona fino kaze da su jos u srednjem stoljecu postojale tri drzave i da ce i dalje postojati. Sve tri.