Fino je stara narodna mudrost rekla da sut sa rogatim ne moze nikako izaci na kraj, da se zna ko kosi, a ko vodu nosi, oduvijek postoje pravila igre koja odredjuju sta se koga pita. Izgleda da mi to u Bosni nikako da skontamo. Sve se nesto trsimo, i mi bi u kosce, a haman nam pao grah na tegobu pa nam i dalje valja samo nositi vodu.

Kad su, onomad, bosanski begovi sa rezonom 'svoj na svome' htjeli ojacati svoju vlast, svako u svome 'kantonu', nisu, naivni, razmisljali dovoljno o tome da li ce to biti bas po volji onome koga se to pita, a pitao se, naravno, Sultan u Stambolu. Kako se u XIX stoljecu vec pocela drmati i sultanska vlast, Selim III, pa i Mahmud II, su pokusali reformama da 'saniraju situaciju' dajuci sira gradjanska prava, pa je Porta l839. godine izdala 'Hatiserif od djuluhane' iz koga je proisteklo niz zakonskih mjera nazvanih 'tanzimat', s ciljem jacanja centralne vlasti, smanjenja utjecaja provincijskih namjesnika i ukidanja spahijskog sistema u korist drzavne blagajne.

Znaci, bosanske begove se bas ne bi puno ni pitalo. Onda se oni, ljuti, pobune.

Obzirom da je Sultan imao precih poslova, I85I. godine posalje svog Visokog predstavnika, dezurnog Srbina na turskom Dvoru, silnog Omer-pasu Latasa da sredi stvar. Kako je Omerica bio dovoljno mudar, imao je pouzdane informacije da ce se gospodja Karla Del Ponte roditi mnogo kasnije, problem je rijesio na vrlo demokratski nacin, - dosao je sa svojim 'specijalcima' u Bosnu, pobio oko 6.OOO begova (ipak je bio human, nece on onoliko kao oni u Srebrenici), a oko 4OO okovao u lance i poslao ih u Stambol da objasne Sultanu zasto nece da zive u miru i rahatluku.

Tako je bilo onda.A sada, Bosna, shodno svojim slobodarskim tradicijama, i dalje njeguje lik i djelo Visokog predstavnika. Nesto bi joj bilo da ga nema.

Neki dan je jedan otisao. Wolfgang Petritsch. Pred njegov odlazak sam procitao u novinama da je donedavni visoki duznosnik SDA Edhem Bicakcic izjavio da od svih Wolfganga voli samo Mozarta. Pa da. Mora da je Edo slusao muziku Wolfganga Amadeusa jos u vrijeme kad su mu presvlacili pelene, pa ti ta muzika udje lagano u uvce i poslije ne mozes da zivis bez nje, a ne zbog toga sto je mozda neki drugi Wolfgang skontao da i rodoljublje ima neke granice pristojnosti.

To sto su neke Petritscheve odluke nekima licile na 'svileni gajtan', ne cudi me, 'znam ja nas, jebo ti nas' sto rece Josip Pejakovic, mene, pak, sto se tice, Petritsch mi je drazi od Omerice Latasa. Latas, koji je, prije nego sto je postao Pasa, bio austrijski (!!) podoficir, pobio je hiljade Bosanaca da bi pare iz Bosne isle u drzavnu kasu u Stambol, a Petritsch se borio da pare iz dzepova lopova, profitera i nacionalnih mocnika idu u drzavnu kasu Bosne i Hercegovine. Uz to, covjek je skolovani diplomata (becka skola), civiliziran, odmjeren, bez peruti od kose na kragni od sakoa, ne reze vene na nase narodnjake, pa kako onda nekima moze valjati.

Sad kad je otisao sve mi se cini da je on ipak veci Bosanac od mnogih nasih 'rodoljuba'.

Sad, hvala na pitanju, imamo novog Visokog predstavnika. Paddy Ashdown. Ni njega, kao ni Petritscha, nije poslao Sultan da kosi korov (ko vodu nosi, zna se), nego zapadna Porta. I nije sluzio austrijsku vojsku kao Petritsch i Omer pasa Latas, nego je bio britanski Marinac. Po onome sto o njemu do sad znam, ima sanse da bude dobar kosac, jer je i njemu stalo da ojaca drzavu koja se zove Bosna i Hercegovina.

Iako ga docekujem sa simpatijama, u startu imam jednu primjedbu. Doticni gospodin je izjavio da je osnovni problem u Bosni - korupcija. Cini mi se off-side. Ili bar korner.

Korupcija jeste karcinom koji razjeda ovu drzavu, ali to mi lici na ono kada se domacici desi poplava u kupatilu pa ona kupi vodu krpom sa poda a ne zatvori slavinu.

Jos uvijek mislim da je osnovni problem u Bosni - nacionalizam. Sva tri. To je ta slavina iz koje izvire i mrznja, i onemogucavanje funkcioniranja drzavnih institucija, i onemogucavanje povratka svojoj kuci, a i korupcija. Zatvoriti tu slavinu i omoguciti funkcioniranje pravne drzave, to bi bio pun pogodak, ali, na zalost, niti je politika sport, niti su Petritsch i Ashdown - Zinedin Zidan, valjace nam jos popricekati na rjesenje tog problema.

A dok se to ne sredi, ja moram rjesavati neke svoje privatne probleme. Ispred stana u kome zivim je velika terasa od koje je moja bolja polovina napravila 'cvjetnu oazu'. Nema sta nema, cvijece skoro svih vrsta, sto rece jedna djevojcica, austrijanka, - 'dzungla', ubilo se da covjek sjedne i na tenane pije kafu. Ispred zgrade je park sa visokim drvecem na kome ima nekoliko gnijezda onih ptica sto se zovu - Kos. Simpaticni, crnog perja, muzjaci jos sa zutim kljunom, odomacili se i na terasi. Pijes kafu, a on sleti na ogradu terase pa ti,kao, nesto prica, cvrkuce. Merak.

Ali neko jutro je jedna zenkica, kosica, nogicama razbacala svu zemlju iz nekih saksija u kojima je bila rasada za novo cvijece. Nadalina povilenila, gdje ce joj bas na cvijece, sram je bilo, bezobraznica jedna. Izgalamila se na kosicu, vratila zemlju u saksije, posadila novu rasadu, i onda iznijela hrane - 'da ptice imaju sta da jedu'. Na prvi pogled cudno, ali eto, i tako se ponekad mogu rjesavati neki problemi.

I, gdje je sad tu neki moj problem? Ocigledno, - nema ga. Priroda je od pocetka uspostavila neku harmoniju na ovome svijetu, a samo od nas zavisi hocemo li razvaljivati tu harmoniju, hocemo li budalesati sa ratovima, ili cemo na nekoj terasi punoj cvijeca piti svoju kafu, slusajuci kako ti crni Kos sa zutim kljunom sa ograde od terase prica neke svoje dozivljaje.