Divlji celer je pronađen spleten u vijence u egipatskim grobnicama 20. dinastije, a poznavali su ga i antički Grci i Rimljani. Uzgajali su ga prije svega kao ljekovitu biljku, a slovio je i za biljku mrtvih, pa su zato njime ukrašavali grobove. Kao začin i povrtnu biljku su ga u Europi počeli uzgajati tek u 18. stoljeću. Celer je sjajan bez obzira da li ga konzumirate svježeg ili kuhanog. Različit izgled ima u Europi i Americi gdje u Europi raste pod zemljom, ima bijeli gomoljasti korijen i zelene listove, a američka verzija ima dugačke zelene listove i prodaje se bez gomolja. Koristi se u salatama.

Karakteristike
Gomolji i lišće celera imaju slični, specifični, prodorni miris i sladak, pomalo ljutkast okus. Sadrže samo 0,1% eteričnog ulja, prilično mineralnih tvari i vitamina.

Savjeti za kuhanje
Lišce celera koristimo skupa s ostalim povrćem za juhu, a dodajemo ga i nekim umacima i raznom povrću. Gomolj celera može se i koristiti kao dodatak juhama od mesa i umacima. Kuhani gomolj, koji je po mirisu i okusu mnogo nježniji i prijatniji od svježega, koristimo kao salatu. Sušene kocke gomolja celera nadomještaju svježi začin i služe nam za pripremu instant juha.