Hladnim umacima smatraju se začinski umaci, preljevi za salate (dressing), slatki preljevi za deserte i sve njihove varijante. Najčešće se baziraju na majonezi ili umaku vinaigrette, a ako su slatki, osnova im je najčešće voćna. Englezi za umak upotrebljavaju riječ sauce, koja je pak došla od Francuza, a označava dodatak hrani koji je čini primamljivijom. Načelno, umaci su tekući ili polutekući i dodaju se hrani da bi bolje mirisala, bila sočnija i ukusnija.

Vrste hladnih umaka

Aioli – "provansalski maslac" pikantna je majoneza obogaćena češnjakom i limunovim sokom.

Béarnaise – varijacija umaka hollandaise, radi se od bijelog vina ili octa, ljutike, taragona i papra, koji se skuhani dodaju baznom umaku.

Chasseur – francuska riječ za "lovca"; lovački umak od gljiva, ljutike i bijelog vina, katkad s rajčicama i peršinom.

Coulis – francuski kulinarski termin – vrsta gustog umaka pripremljenog od protisnutog povrća ili voća. Coulis je i naziv za gustu juhu od jastoga, kozica, rakova i sl.

Frankfurtski Zeleni umak - u Njemačkoj su u proljetno vrijeme posebno omiljeni biljni umaci, a mnogi od njih sadrže borač. Svakako je najpoznatniji od tih umaka – "Zeleni umak" (Grüner sauce, Frankfurter Grüner Sauce, Grie soss) u kojem je, prema originalnom receptu, sadržano čak devet osnovnih sastojaka, a neki od njih su: peršin, krasuljica, vlasac, dragušac, kiselica, krvara i borač. U nekim se krajevima dodaju još i kiseli krastavci, kopar ili estragon. Taj se umak servira uz kuhano ili pirjano meso, mlade kuhane krumpire, ribu i povrće.

Green Goddess – mješavina majoneze, inćuna, octa, peršina, luka kozjaka, češnjaka i začina. Stvorena je 1920. g. u Palace hotelu San Francisca za glumca koji je nastupao u istoimenoj predstavi.

Majoneza – vjeruje se da je prva mješavina žumanaca, ulja i začina umućena u čast francuskog osvajanja Mahona (grada na otoku Minorca), 1756. godine. Duc de Richelieu, uspješni vojskovođa, bio je inače poznat po organiziranju večera na kojima su gosti morali biti – goli. Njemu, tj. njegovu kuharu, pripisuje se smišljanje tog finog hladnog umaka. Tiskarskom pogreškom originalno ime mahonnaise pretvoreno je u mayonnaise i pod tim imenom znamo ga i danas. Osnova je tartarskog umaka, aiolija, umaka tisuću otoka, remoulade i raznih drugih.

Newburg – američki umak od maslaca, vrhnja, žumanca, šerija i začina, obično se poslužuje na tostu.

Remoulade – hladna začinjena majoneza s dodatkom inćuna, senfa, kapara i nasjeckanih kiselih krastavaca. Vrlo pikantno!

Ruski preljev - dobio je ime po tipično ruskom dodatku: kavijaru. Ostali su mu sastojci: majoneza, piment, vlasac i kečap.

Salsa – proizvod podrijetlom iz Meksika koji je vrlo brzo osvojio potrošače diljem svijeta.

Sojin umak – s trendom egzotičnih kuhinja proširio se cijelim svijetom iako mu je podrijetlo istočnjačko (Kina, Japan, Indonezija...). Dobiva se fermentacijom soje. Najprije je bio krut i nazivao se sho ili mesho, a zatim je podijeljen na tekući shoyu i čvrsti miso. U kineskoj kuhinji češće se upotrebljava tekući sojin umak, a u japanskoj podjednako oba oblika. U Europu su ga u 17. stoljeću donijeli nizozemski trgovci.

Thousand Islands ili tisuću otoka – lagani preljev od maslina, paprike, luka, tvrdo kuhanih jaja… Naziv je dobio po Thousand Islands rijeke Saint Lawrence.

Umak od hrena – vrlo omiljen u našim krajevima, "razblažuje" se jogurtom ili majonezom.

Vinagrette – jednostavna mješavina ulja, vinskog octa, soli i papra (uz mogućnost dodatka malo senfa i šećera); najčešće se njime prelijevaju salate.