Integralna soja je odlican izvor bjelancevina, a nakon kikirikija to je mahunarka koja je najbogatija uljem. Osim toga, soja je bogat izvor biljnih vlakana, kalcija, zeljeza, fosfora, cinka, magnezija, tiamina, riboflavina, niacina i folne kiseline.Vijekovima je soja u mnogim azijskim zemljama predstavljala jednu od osnovnih zivotnih namirnica.Kineski imperator Sheng- nung uvrstio je soju unutar 5 svetih usjeva.
Uzimajuci to u obzir nije ni cudo sto su kinezi koji su zivjeli na sjeveru zemlje i obilato se hranili sojom uvijek bili zdraviji i otporniji od njihovih zemljaka sa juga koji su se uglavnom hranili rizom.

Danas se i na Zapadu cesto koriste ne samo integralno zrno soje, vec i njeni brojni proizvodi i to u sve vecim kolicinama. Tradicionalana sojini proizvodi su - tofu sir, sojino mlijeko, miso i tempeh, te fermentirani sojini umaci - tamari i shoyu.
No, uz ta sojina jela, razvila se cijela paleta sojinih proizvoda nove generacije ;sojini odresci, sojini komadici ljuskice , koje danas u mnogim domacinstvima sve vise zamjenjuju meso, mlijeko i njihove proizvode. U procesu pripreme tih teksturiranih bjelancevina soja se odmascuje, a osim toga gubi i jedan dio svojih vlakana. Iako su to zdravi proizvodi, dobro ih je umjereno koristiti radi visokog postotka bjelancevina koji oni sadrze, a s kojima nije dobro pretjerivati.

Bez obzira na to sto su u soji zastupljene sve aminokiseline, cak i one esencijalne, kao i kod svih mahunarki, tako je i kod soje prisutna mala kolicina aminokiselina koje u svom sastavu imaju sumpor.Zbog toga i soju dobro kombinirati sa zitaricama da bi se u izobilju zadovoljile potrebe za bjelancevinama.
Vlakna iz soje su takodjer veoma dragocjena buduci da pomazu boljoj i brzoj probavi, a istovremeno vezu na sebe visak kolesterola koji odnose iz tijela, tako da se smanjuje njegova razina u krvi. Integralno zrno soje, kao i njegovi proizvodi su, zahvaljujuci svom bogatom sastavu, odlicna zamjena za sve zivotinjske proizvode.

Soju pripremamo kao i sve ostale mahunarke, racunajuci na enzime koji smanjuju iskoristivost ostalih hranjivih tvari i na neprobavljive ugljikohidrate. Zbog njih je potrebno soju namakati i do 12 sati, i dobro prokuhati. Visoka temperatura uglavnom unisti spomenute enzime.

U soji nalazimo mnoge spojeve cije je djelovanje antikancerogeno. To su izoflavonoidi, inhibitori proteaza, fiticna kiselina, saponini, fitosteroli i fenilna kiselina.

Jos jedna zanimljivost vezana uz soju jesu njeni fitoestrogeni, za koje se smatra da uvelike umanjuju tegobe vezane uz menopauzu, buduci da prirodno odrzavaju niske razine estrogena u tijelu.

Zelna soja potjece sa podrucja Indije i Burme, a i danas su te zemlje, zajedno s Tajlandom i Indonezijom najveci proizvodjaci ove mahunarke ( oko 90 % svjetske proizvodnje). Kod nas se naziva zelena soja iako je po svojim osobinama slicnija azuki grahu i drugim vrstama graha nego soji. Postoje jos smedje i crne varijante ove mahunarke.
Po prehrambenoj vrijednosti, zelena soja ima neka vrijedna svojstva.
Zrno zelene soje sadrzi oko 24% bjelancevina, koje su lako probavljive i visokovrijedne sto ovu namirnicu cini pogodnom u prehrani djece, starijih osoba i invalida. Ovdje moramo napomenuti da ni zelena soja nije savrseni izvor bjelancevina pa bi ju trebalo kombinirati s drugim namirnicama koje imaju visok postotak aminokiselina koje sadrze sumpor. Takve namirnice su zitarice, riza, sezam.Bogata je vitaminima A, B1, B2, C i niacinom.U kineskoj kuhinji se cesto koristi skrob zelene soje za izradu posebne prozirne tjestenine.Zelena soja se najcesce koristi u zrnu ili polovicama u juhama, pirjanim jelima , rizotima. Moze se samljeti u fino brasno od kojeg se prave mnogi deserti, kruhovi, slatkisi i glavna jela.

Klice zelene soje su finiji izvor bjelancevina nego njeno zrno.Uz to su bogatije vitaminima ,a siromasnije ugljikohidratima ( manje kaloricne).
Od 1 grama zrna se dobije 6-8 g klica.Klice se dobiju tako da se zrnje preko noci namoci, stavi se u posudu na toplo ( sobna temperatura) i mracno mjesto. Ukoliko klija u mraku dobiju se blijede klice, a ukoliko klija na svijetlu bice zelenkaste. Vazno ih je stalno odrzavati vlaznima, pa ih trebamo barem tri puta dnevno poprskati vodom. Kad klice narastu do oko 3-5 cm i debljine oko 5-7 mm mogu se koristiti u prehrani. Prethodno se operu u hladnoj vodi da bi isprali sluz, omotac sjemenke, vlaknasto korjenje i druge ostatke. Klice je najkorisnije jesti odmah, ali se mogu par dana sacuvati u hladnjaku, u plasticnim vrecicama radi odrzavanja vlaznosti.Klice se koriste u mnogim orijentalnim jelima, posebice kineskim. Mogu se i kuhati. Koristimo ih u juhama i pirjanim jelima gdje mogu zamjeniti odredjenu kolicinu luka i gljiva, a przenim jelima i omletima daju finu teksturu.

Sojini odresci, komadicii, ljuspice i rezanci su proizvedeni iz teksturiranih sojinih bjelancevina poznatih pod imenom sojino meso. Potrosacii su ih na pocetku prihvatili kao zamjenu za meso, no vremenom su postali ukusna i zdrava namirnica vrijedna sama po sebi, koja omogucava veliku raznovrsnost unutar jelovnika. Proizvodnja sojinog mesa utemeljena je na naprednoj tehnologiji koja omogucava da se prilikom teksturiranja (fizikalne promjene strukture bjelancevina pod utjecajem visokog tlaka i temperature) unutar proizvoda zadrze vazni hranjivi sastojci, koji se nalaze u izvornom sirovom sojinom zrnu. Jedino se mijenja kolicina masnoce, buduci da se za proizvodnju tih odrezaka koristi odmascena soja. Temeljna sirovina je sojino brasno sa svojim specificnim karakteristikama. Ono se obradjuje pod visokom temperaturom i pritiskom, cime se usput unistavaju antinutritivni faktori u soji, tako da se dobivaju proizvodi visoke bioloske i prehrambene vrijednosti. To su namirnice slicnog sastava kao i meso, kojem, ako se zacine i pripreme na pravilan nacin, nalikuju i izgledom i okusom.Imaju veliku sposobnost upijanja tekucine, masnoca i zacina, ali nakon pripreme zadrzavaju prvobitni oblik odreska. No, za razliku od mesa, oni sadrze veoma malo masnoca i soli i nemaju u sebi kolesterola.
Mogu se upotrebljavati kao dijetalna zdrava hrana kod osoba s bolestima i funkcionalnim smetnjama probavnog trakta, kod dijabeticara, kod povisenog krvnog tlaka itd.Osim toga, sojini odresci su odlicna hrana za pravilan razvoj djece, za prehranu sportasa, za trudnice i za sve osobe koje su podvrgnute povecanom tjelesnom naporu ili koje se oporavljaju od raznih bolesti.

Sojini odresci se pripremaju za kuhanje tako da se svega natope kipucom posoljenom ili posebno zacinjenom vodom ili juhom (potrebno je 2-3 puta vise vode nego odrezaka). Potom ih treba ostaviti da se natapaju oko 30 minuta te ih izvaditi da se osuse ili istisnuti iz njih visak tekucine.