Klice su bez sumnje dragocjena namirnica koja nije toliko česta na našim stolovima. Ipak, kako bi uživali u svim blagodatima ovih, mnogima novih i egzotičnih namirnica, valja se pridržavati korisnih uputa o klijanju, čuvanju i pripremi. Klice moraju biti sasvim svježe i treba ih čuvati u hladnjaku. Moguće ih je kupiti svježe ili konzervirane, a ali i uzgojiti kod kuće, a pritom se treba strogo pridržavati uputstava kako bi doista uzgojili klice s adekvatnim nutritivnim i zdravstvenim karakteristikama.

I medicinski i nutritivno gledano, klice imaju dugu povijest primjene. Postoje zapisi kako su liječnici u drevnoj Kini prepoznali i propisivali klice za liječenje raznih poremećaja, čak prije pet tisuća godina. Klice se od tog vremena spominju kao učestala namirnica Amerikanaca s orijentalnim porijeklom, sve do današnjih dana. Iako se prednosti klijanja opisuju još u Bibliji, u Knjizi o Danielu, zapadnjački orijentiranom svijetu trebala su stoljeća dok nisu prepoznate prednosti konzumiranja klica.

Postoji legenda da su moreplovci predvođeni Jamesom Cook-om u 18. stoljeću, koji su bolovali od skorbuta (bolest izazvana nedostatkom vitamina C), svoj spas i izlječenje pronašli u hrani bogatoj vitaminom C –limunu, lajmu i raznovrsnim klicama. Brižnim i redovitim uzgojem klica, mornari su si osiguravali siguran i praktičan izvor vitamina C.

Zapadnjacima su klice postale privlačne tek u posljednjih tridesetak godina. Tijekom Drugog Svjetskog rata, interes za klicama u SAD-u pobudio je članak dr. Clivea M. McKay-a, profesora nutricionizma s Cornell University, u kojemu je napisao: „Traži se! Povrće koje raste u svim klimatskim uvjetima, konkurira mesu po nutritivnoj vrijednosti, sazrijeva 3-5 dana, može se saditi bilo koji dan u godini, ne zahtjeva ni tlo niti sunce, posramljuje rajčicu sadržajem vitamina C, nema otpada prilikom pripreme, a kuhano je u trenutku.“

Klice možemo nabaviti u svježem obliku u specijaliziranim trgovinama, dostupne su i u konzerviranom obliku, a najčešće ih se priprema kod kuće – koristeći posebne posude – klijališta ili koristeći priručne staklene posude prekrivene gazom.

Vlažni i topli uvjeti koji su potrebni za optimalno klijanje ujedno pogoduju rastu raznih mikroba. Zbog toga sirove klice mogu biti uzrokom trovanja hranom.
Američka agencija za hranu i lijekove je 1999. godine objavila prvo upozorenje vezano uz sigurnost konzumiranja sirovih klica i od tada su kontroverze vezane uz konzumaciju ovih namirnica sve veće. Sve je više dokaza koji govore u prilog zdravstvenim i nutritivnim svojstvima klica, no istovremeno se bilježe i trovanja uzrokovana kontaminacijom Echerichiom coli i Salmonellom.

Neobično je važno sjemenke i pribor za klijanje nabavljati u specijaliziranim trgovinama kako bi izbjegli potencijalne opasnosti.

• Klice uvijek treba isprati pod vodom prije konzumiranja;
• Ukoliko kupujete već uzgojene i zapakiranje klice, obavezno provjerite rok trajanja;
• Najsigurnije je koristiti organsko sjeme za klijanje;
• Pregledajte klice kako bi se uvjerili da je korijenje čisto, ako nije bijele ili krem boje nemojte ih kupiti;
• Ako se osjeća miris po plijesni nemojte ih konzumirati;
• Čuvajte klice u hladnjaku;
• Ako uzgajate klice kod kuće, držite se opisanih pravila i obavezno ih ispirite jer je redovito ispiranje ključno za uklanjanje potencijalno štetnih mikroorganizama;
• Ako se želite dodatno zaštititi, konzumirajte isključivo termički obrađene klice.

Iako većini ljudi na spomen klica na pamet odmah padaju egzotična kineska i japanska jela, klice možete upotrebljavati u raznim jelima koja svakodnevno pripremate kod kuće.
Pšenične klice mogu se jesti svježe u salatama. Mogu se upotrijebiti i kao dodatak juhama, povrću, namazima, sendvičima i omletima kao i obrocima sa mlijekom i mliječnim proizvodima.

Klice se doista koriste i u mnogim orijentalnim jelima, posebice kineskim. U salate ih se dodaje u sirovom stanju, ali mogu se i kuhati, najčešće u brzo prženim jelima iz woka.


Dr.sc. Darija Vranešić Bender