Rikula, rukola, riga, rokula, imena su kojima se naziva nekoliko različitih biljaka i njihovo lišće, sve relativno male, poludivlje srodnice zelja na području Mediterana. Ime im dolazi od latinskog korijena roc, što znači oporo, grubo i divlje. Iako ima reputaciju gorke salate, čak i najkraće blanširanje inaktivirat će enzime koji su zaslužni za njezinu pikantnost i pretvoriti je u blago povrće. Neke vrste rikule velikih listova zapravo su vrlo blage.

Postoje razne vrste rikule, ali prema izgledu i okusu najviše se razlikuju divlja i kultivirana, što može biti zbunjujuće, jer je divlja koja dolazi na tržnice zapravo uzgojena i često blažeg okusa od kultivirane. Listovi divlje uži su i šiljati, nalik na uski hrastov list. Okus uzgojene ovisi o tome gdje raste i kad je ubrana.

Mladi listovi vrlo su blagi i nježni, pa će ih i malo jači dresing sasvim prevladati, dok stariji listovi mogu biti tako pikantni, pa čak i gorki, da uopće nisu pogodni za salate i konzumaciju u sirovom obliku, nego se moraju odvajati od vlaknastih stabljika i blanširati. Treba birati mlade, zdrave listove koji izgledaju svježe. S takvim mladim listićima treba postupati vrlo nježno - na tržnicama ih često naguraju u male plastične vrećice, u kojima se vrlo lako zdrobe i nakon toga brzo propadnu.

Vrlo je važno odabrati pravu rikulu za određeno jelo, a ako nemamo izbora, jelo moramo prilagoditi rikuli!Rikula se savršeno slaže s rajčicom, iako nažalost nisu baš na vrhuncu u istom razdoblju. Kad je rajčica najbolja, malo je pretoplo za rikulu i ona je vrlo obično opora i vlaknasta. Rikula je vrlo svestrana biljčica, može se koristiti kao začin i salata (od samog bosiljka ili origana teško možemo napraviti salatu), a zbog pikantnog okusa ne zahtijeva mnogo dresinga.

Foto i tekst:
Magazin Dobra hrana