Danas se topli umaci služe kao ukusan dodatak jelu. Hollandaise, béchamel, velouté, umak od rajčice i smeđi umak su osnovni umaci od kojih nastaju bezbrojne varijacije. Boja, tekstura, sočnost i okus umaka trebaju biti u što većem skladu s hranom s kojom ih poslužujemo. Pravu kombinaciju postižemo odabirom skladnih namirnica i odgovarajućih kuharskih tehnika. Ipak, najvažnija je intuicija i personal touch zahvaljujući kojima i sa kupovnim umakom možemo napraviti novo i ukusno jelo.

Hollandaise – tvore ga maslac i žumanci, a najbolje mu je u društvu s povrćem, ribom i jajima (jaja benedict); servira se hladan ili topao.

Béchamel – ili "bijeli umak" nježnog okusa i kremaste teksture; priprema se od mlijeka, brašna, maslaca, a često mu se dodaje i muškatni oraščić.

Velouté – ili baršunasti umaci mogu se raditi od pilećeg, povrtnog ili ribljeg temeljca i brašna (curry umak, umak od šampinjona, umak od kapara...).

Umak od rajčice – u prvim umacima od rajčice uživali su stanovnici Južne Amerike. U Europu je rajčica stigla tek u 16. stoljeću, a zanimljivo je da je isprva smatrana otrovnom i tada se uzgajala tek za ukras! Umaku od rajčice najčešće se dodaje čili, paprike, crveni i bijeli luk te ostalo sjeckano povrće, a najbolji je u kombinaciji s tjesteninom (marinara – poznati, u Americi omiljen "mornarski" umak od rajčica). Talijanska tjestenina prelivena umakom od rajčica postala je hit tek u prošlom stoljeću!

Smeđi umak (espagnole) – dobiva se od popečenih goveđih kostiju i korjenastog povrća.

Roux – francuski termin za zapršku: brašno popečeno na maslacu ili masti – služi za zgušnjavanje umaka.