Sve češće se cijele obitelji hrane brzim pizzama koje pizzerije dostavljaju u 15-ak minuta, sendvičima ili jednostavno jedu s nogu što god i kad god, opravdavajući svoje prehrambene navike uštedom vremena i nekonvencionalnošću, dok iza svega stoji jedna druga boljka. Strah od kuhanja posljedica je cijelog niza nepogodnih situacija. Strah uslijed nedostatka samopouzdanja, strah od preuzimanja odgovornosti, strah od neuspjeha, samo su neki od razloga nekuhanju. Strah može biti i jednostavniji, a može ga uzrokovati nečija kritika našeg kulinarskog umijeća ili vlastiti perfekcionizam.

Kao i ostali strahovi, i fobija od kuhanja obrambeni je mehanizam nesvjesnog. Povezivanje situacije s emocijom jedno je od osnovnih načina na koji čovjek uči. Emocionalna trauma iz prošlosti vezana uz kuhanje, ali i neke druge situacije koje je naše nesvjesno vezalo uz pripremu hrane, a ne moraju biti nužno u korelaciji s njom, pa čak i projekcije iz medija, mogu biti potencijalnim uzrokom traume.

Naša fobija može se manifestirati na različite načine: od blažeg reagiranja na direktan podražaj do konstantnog, tvrdokornog straha od kuhanja. Postoji li način da strah pokorimo? Povratiti kontrolu nad emocijama i svom nesvjesnom "ja" pružiti dovoljno pozitivnih stimulansa za kuhanje dobar je početak. Zvuči poznato i lako.

Znanje je najadekvatniji način za suočenje sa strahom. Povijest kulinarstva, kulinarska znanost, kulinarske metode, porijeklo sirovina i njihova svojstva učinit će nas dovoljno samopouzdanima, ali i kuhanje privlačnijim. Kada usvojimo gradivo, spremni smo za sljedeći korak - praksu.

Kuhanje je vještina koja se savladava polagano. Pravi izazov je pronaći recepte, nabaviti sve sastojke, začine, kvalitetno posuđe i pripremiti se na mirnu večer i kulinarska osvajanja. Usvojiti ritam od, recimo, jednog novog jela tjedno i kuhanje jela koja vas neće podsjećati na fijasko iz prošlosti dobar je put.

Kada jednom okrenete ploču i odlučite fobiji utjerati strah u kosti, počinje igra.