Cijene hrane u svijetu rastu, sve bogatija Azija troši kvalitetnije prehrambene proizvode, farmeri ne uspijevaju da održe korak s potražnjom i svijet će se ubrzo suočiti sa krizom koja se ponegdje već i osjeća.

Širom planete ljudi protestuju zbog skupoće, na šta vlade odgovaraju često kontraproduktivnom kontrolom cijena i izvoza. Zbog svega obezbijediti hranu postaje jedan od najvećih izazova 21. vijeka.

Svjetske zalihe pšenice su na najnižem nivou za 30 godina zbog nepovoljnih vremenskih prilika u zemljama proizvođačima i buma potražnje u brzorastućim ekonomijama. Cijene žita rastu već pet godina i vrijeme jeftine hrane je isteklo. Tome su doprinijeli i suša, pad dolara, prebacivanje novca investitora u sirovine i korištenje obradivog zemljišta za proizvodnju kultura za biogorivo.

Ipak, čini se da cijene više od svega guraju sve bogatija Kina i druge perspektivne ekonomije u razvoju. Do sredine vijeka svjetska populacija će narasti za dvije i po milijarde na devet milijardi ljudi, a najviše novih stanovnika živjeće u zemljama u razvoju, u kojima rastu potražnja mlijeka i mesa, čija proizvodnja zahtijeva više zemlje.

"To je novi neuspjeh svjetske ekonomije, koja već prolazi kroz velike potrese. Ipak, najveći problem je dejstvo viših cijena hrane na siromašne", izjavio je Angel Guria iz Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD).

U Meksiku, čiji je Guria državljanin, desetine hiljada ljudi su demonstrirale na ulicama zbog visokih cijena osnovnog proizvoda - tortilje - čija cijena raste uporedo s poskupljenjem kukuruza. Zbog skupe hrane, protestovano je i u Kamerunu, Burkini Faso, Indoneziji i na Filipinima.

Za 12 mjeseci, zaključno s januarom, cijene hrane u svijetu, prema podacima Ujedinjenih nacija, porasle su 35 odsto, pri čemu su mliječni proizvodi poskupjeli 80, a žito 42 procenta. Od 2002. godine hrana košta čak 65 procenata više.

Meksička vlada razmišlja da ukine zabranu na genetski modifikovane (GM) kulture i tako pomogne farmerima da konkurišu SAD, gdje se visokoprinosni GM kukuruz smatra normalnim. Slične zabrane GM kultura imaju Evropska unija i neke zemlja Afrike, koje bi takođe mogle da razmotre njihovo ukidanje.

Brojne države, uključujući Egipat, Argentinu, Kazahstan i Kinu, zavele su restrikcije kako bi ograničile izvoz i zadržale više hrane. Restrikcije, međutim, potkopavaju godine truda uloženog u liberalizaciju međunarodne trgovine, a manja trgovina znači i znatno nestabilnije cijene.

I dok OECD i UN prognoziraju da bi u narednih deset godina kukuruz mogao da poskupi 27 odsto, uljarice 23, a pirinač devet procenata, Centralna banka Australije pita se da li će tekući skok cijena biti jedan od najvećih u istoriji poput onog sredinom tridesetih ili sedamdesetih godina prošlog vijeka.

"Realne cijene sirovina u vrijeme brze industrijalizacije u SAD i Njemačkoj početkom 20. vijeka bile su stabilne ili čak u padu. Međutim, industrijalizacija Kine, sa 1,3 milijarde ljudi, predstavlja sasvim drugačiju stvar", kažu australijski analitičari.

Pojava srednje klase u Kini znači i veću potražnju, ne samo osnovnih proizvoda, poput kukuruza, soje i pšenice, već i mesa, mlijeka i druge visokoproteinske hrane. Potrošnja mesa po stanovniku u Kini porasla je na 50 kilograma godišnje sa 20 kilograma u 1985. godini, a za proizvodnju pola kilograma mesa treba oko 3,5 kilograma žita.

Probleme s hranom pojačava skok cijena nafte, odnosno biogorivo, čija proizvodnja raste. Cijeni se da jedan od četiri bušela kukuruza (25,4 kilograma) proizveden u SAD završi u proizvodnji etanola. Slično je u još nekim dijelovima svijeta, recimo u Indoneziji, gdje je cijena palminog ulja rekordna zbog potražnje biogoriva.
Pogled u budućnost

Mišljenja stručnjaka, kada je riječ o budućnosti, se razlikuju. Neki misle da će bolje đubrivo i kulture s većim prinosima, uključujući GM, pomoći proizvodnji da drži korak sa potražnjom. Njihovi oponenti, pak, ukazuju da su skupo sjeme i đubrivo nedostupni seljacima u siromašnim zemljama.