. . Share/Save/Bookmark| CyberBulevar.com RSS feeds| | Postavi CyberBulevar.com kao startnu stranicu| Dodaj u favorite


Život u svijetu kolača i torti

10.10.2006 16:36:55

Amira_Cokic


Tuzlanka Amira Čokić sa mlađim bratom Mirzom Rušidovićem danas vodi slastičarnu CS, u tuzlanskoj čaršiji poznatu pod imenom Kod Šaćira, koju je utemeljio njihov otac, Šaćir Rušidović.

Nadaleko čuvena boza


"Djed je prvi posao napravio na sajmovima, jer tada nije bilo slastičarnica. Prodavale su se gurabije, ciglice, nalik pločicama, sa puno šećera, bombone, orašnice, dosta su prodavali i konditoraje, i, naravno, bozu, limunadu i salep", započinje priču o porodičnom biznisu Amira Čokić.

Prije Drugog svjetskog rata njen otac Šaćir pekao je zanat u Zdravljaku na Korzu, kod starog tuzlanskog majstora Dušeka, koji je bio Čeh porijeklom. Pravili su đevreke, šampite i ostale evropske kolače, ali i hurmašice i baklave. Svoju će radnju otvoriti tek nakon Drugog svjetskog rata, 1953. godine, na istom mjestu na kojem je i danas. Mušterije su najviše dolazile po hurmašicu, baklavu i puslice, ali je Šaćirovu bozu u zvijezde okivao svako ko bi je jednom probao.

"Moja braća i ja smo bježali od ovog posla, jer tada nije bilo mašina i sve se radilo ručno. Bilo je vrlo naporno, pogotovo kad se pravila boza. Procedura je vrlo problematična, jer se boza kuha cijeli dan, onda kisne dan-dva, pa se mora cijediti. Moja su braća tada padali mrtvi od umora, jer se sve moralo ručno cijediti", sjeća se Amira, koja je na savjet oca otišla u sasvim drugom smjeru i završila elektrotehniku, dok su se njena braća okrenula mašinstvu. Iako su imali stalne poslove, prvi je svoj posao 1983. napustio Amirin brat Mirza, koji je preuzeo brigu o očevoj radnji, a Amira mu se pridružila šest godina kasnije. Renovirali su slastičarnu, i nazvali je cafe slastičarna, što je izazvalo i probleme, jer je tada bilo neshvatljivo da se u jednom lokalu prodaje kafa zajedno sa kolačima i flaširanim sokovima.

"Mi smo tada bili jedini kafić tog tipa, i ponudili smo voćne kupove i espresso kafu sa šlagom. S obzirom da se nalazimo u blizini nekih srednjih škola, đaci su vrlo često tražili da im se za iste pare malo produži kafa, jer ona standardna im je bila mala, i tako je nastala produžena kafa. U neka doba ona je dobila ime 'Šaćirova kafa' - jer to je bio naš izum, nigdje je tada niste drugdje mogli probati. Duga kafa, sa puno šlaga, godinama je bila zaštitni znak ove slastičarne", otkriva Amira.

Finska torta za sladokusce


Osamdesetih je godina slastičarna Kod Šaćira bilo jedno od rijetkih omiljenih okupljališta tuzlanske omladine. Vremena su se promijenila, i danas je ova slastičarna uglavnom mjesto gdje se dolazi pojesti dobar kolač. Slastičarna je godinama poznata po "Finskoj torti", za koju je gospođa Amira recept dobila od svoje poznanice. Zanimljivo je da je to torta za koju isti materijal i u koru i u kremu, a jedini sastojci su maslac, šećer i čokolada. U posljednje vrijeme primat joj polako preuzima vrlo atraktivna "Talijanka", torta sa čokoladom i višnjama, kojoj višnje daju specifičan okus i neobičnu svježinu.

Ljeti ti kolači završe u raznim dijelovima svijeta, jer ih mnogi Tuzlaci, koji žive u inostranstvu, i njihovi gosti, u kutijama nose diljem svijeta svojim kućama. Kažu da je tajna njihovog uspjeha u posebnom okusu pravih domaćih kolača.

Amira je vrlo dinamična osoba i voli putovati. Svake godine odlazi u posjet sinu u San Francisco i kćerki koja živi u u Londonu. Putujući i družeći se sa ljudima uvijek otkriva nove recepte, a vrlo često prebire i po starim kuharicama ili na internetu traži nove slastice koje bi mogla ponuditi svojim gostima.

"Pokušavam uskladiti recepte iz drugih zemalja sa ukusom naših mušterija, koji je jako problematičan. Recimo, sastav mojih mušterija je takav da kad im ponudim neke lagane kolače, oni to ne vole, oni hoće kolače sa lješnjacima, orasima, bademima, čokoladom, puterom, tako da sam sve ono što sam vidjela vani morala prilagoditi zahtjevu gostiju. Tuzla je jako specifična, jer ovdje ne može proći torta sa sirom, koja je svugdje specijalitet", kaže Amira.

Da li će neko od njihovih potomaka nastaviti porodični posao teško je reći, no Amira misli da bi ga mogao preuzeti stariji sin njenog brata Mirze, student prava. "Ovo je divan posao koji se uvijek može raditi, no koji se mora iznimno voljeti", kaže ona.


Share/Save/Bookmark


Google
Interaktivno

Izdvojeno

Forum