Celijakija je bolest probavnog sustava kod koje dolazi do ostecenja tankog crijeva i ometanja u apsorpciji nutrijenata iz hrane, a uzrokovana je preosjetljivoscu na gluten. Osobe oboljele od celijakije ne toleriraju gluten, protein koji se nalazi u psenici, razi, jecmu i zobi. Kada takve osobe konzumiraju hranu koja sadrzi gluten, njihov imuno sustav reagira na nacin da ostecuje tanko crijevo. Zapravo, dolazi do ostecenja resica (villi) koje su smjestene na ovojnici tankog crijeva, a koje su odgovorne za apsorpciju nutrijenata. Bez obzira na kakvocu i kolicinu obroka, oboljeli postaju pothranjeni.

S obzirom da kod celijakije vlastiti imuno sustav uzrokuje ostecenje, te da ne dolazi do apsorpcije nutrijenata, bolest se istovremeno klasificira i kao autoimuna i kao malapsorpcijska bolest. Celijakija je geneticka bolest te zahvaca sve dobne skupine i oba spola, moze se javiti u ranom djetinstvu (odmah nakon upoznavanja djeteta s hranom koja sadrzi gluten) ili kasnije, izazvana stresom, infekcijama, u postoperativnom razdoblju isl.

Simptomi celijakije razlikuju se od oboljelog do oboljelog, a mogu ukljucivati: napuhavanje i bol u trbuhu, kronicnu dijareju, gubitak tjelesne mase, plinove, svijetlu stolicu, bolove u kostima, grceve misica, umor, usporen rast, bolove u zglobovima, napadaje, trnce u rukama i nogama, afte, osip koze, gubitak boje zubi i ostecenje zubne cakline, izostanak menstruacije...

Anemija, usporen rast, gubitak tjelesne mase, znakovi su malnutricije – ne-dobivanja dovoljno nutrijenata. Malnutricija je problem za svakoga, a osobito za djecu jer ona trebaju adekvatan unos nutrijenata da bi se pravilno razvila.

Komplikacije vezane uz celijakiju
Ostecenje tankog crijeva i problemi uzrokovani malapsorpcijom cine oboljele od celijakije rizicnima na nekoliko bolesti:

• Limfom i adenokarcinom su vrste tumora koje se razvijaju u tankom crijevu
• Osteoporoza je stanje do kojeg dolazi usljed slabe apsorpcije kalcija
• Pobacaj i kongenitalna malformacja djeteta, npr. defekt nervne cijevi
• Nizak rast rezultat je neadekvatne apsorpcije nutrijenata u razvojnom periodu djeteta
• Napadaji, ili grcevi, mogu biti rezultat malapsorpcije folne kiseline

Celijakija: koliko je česta?

Intolerancija glutena je dugo smatrana rijetkim poremećajem. Nova istraživanja pokazuju da je učestalost mnogo veća. Oko troje od 400 ljudi ima intoleranciju glutena ili celijakiju. Osobe s celijakijom ne podnose gluten - protein prisutan u pšenici, raži, ječmu i možda u zobi. Simptomi uključuju slabost, gubitak teka, smanjenje tjelesne mase, kronični proljev, abdominalne grčeve i napuhnutost. Jedino moguće ponašanje je potpuno izbjegavati namirnice koje sadrže gluten. Gluten u oboljelih od celijakije oštećuje sluznicu tankog crijeva što ometa apsorpciju nutrijenata i dovodi do malnutricije.
Izvor: Pliva.hr


Celijakija je česta u djece dijabetičara

Prevalencija celijakije kod djece s dijabetesom tip I je veća za otprilike 20 puta nego što je to slučaj u općoj populaciji, rezultat je novije studije provedene u Italiji.

Dr. Graziano Barera i suradnici, sa Scientific Institute H San Raffaele, Milano, Italija, prikupili su podatke na 274 bolesnika, srednje dobi 8.28 godina u vrijeme dijagnosticiranja dijabetesa tip I. Pacijenti su bili praćeni tijekom narednih 6 godina. Autori ističu da je jedno dijete uključeno u studiji imalo dijagnozu celijakije i prije pojavljivanja dijabetesa.

Na početku bolesti dijabetesa, prevalencija celijakije iznosila je 3.6%, ili 10 slučajeva te bolesti na 274 djece, rezultat je istraživanja.

Od ukupno 15 djece pozitivnih na antiendomizialnom testu na početku dijabetesa, 10 djece je podvrgnuto biopsiji jejunuma, a kod 9 ih je dijagnosticirana celijakija.

Tijekom prve 4 godine praćenja , 12 dodatne djece testirano je pozitivno na antiendomizijalna antitijela. Od tog broja, 10 ih je podvrgnuto biopsiji, a kod 7 je postavljena dijagnoza celijakije.
Autori studije procjenjuju da ukupna prevalencija celijakije, potvrđene biopsijom, iznosi 6.2%.
Većina slučajeva celijakije je bila asimptomatska i nije bilo nikakvih simptoma niti kliničkih znakova kod pacijenata koji bi upućivali na malnutriciju.

Dr. Barera i suradnici zaključili su da "10% djece s novo dijagnosticiranim dijabetesom tip I ima ili je razvilo serološke markere za bolest celijakije unutar perioda od 6 godina od dijagnoze dijabetesa tip I".

Liječnici, autori studije, stoga preporučuju da se djeca s dijagnosticiranim dijabetesom tip I podvrgnu serološkim testovima za celijakiju nakon dijagnosticiranja dijabetesa i uz to jednom godišnje, barem nekoliko godina nakon dijagnoze dijabetesa."

-Izvor: Pediatrics 2002;109:833-838.
-Kaiser Centar HR