Mnogi okorjeli "prehrambeni klasičari" na spomen riječi makrobiotika stvaraju sliku alternativne medicine i nadriliječništva. Medutim, objava članka o makrobiotici u uglednom casopisu "Journal of Nutrition", znači da se granice polako ali sigurno pomiču i da je pomirba svih pristupa koji mogu pomoći ovoj našoj bolesnoj populaciji na vidiku.

Na makrobiotiku se često odlucuju osobe kojima su dijagnosticirane bolesti za koje konvencionalna medicina nema adekvatne terapije, poput karcinoma. Ovakav način prehrane obuhvaća cjelovite žitarice, povrće, soju, a ograničava mliječne proizvode, procesiranu hranu i meso. Ovakava prehrana, siromašana zasićenim mastima i kolesterolom, a bogata prehrambenim vlaknima, vitaminima i mineralima, može smanjiti opasnost pojave bolesti srca i karcinoma.

Ipak, zbog ograničavanja nekih namirnica, ovakav način prehrane može biti manjkav, te može doci do nedostatka kalcija, vitamina D, vitamina B12 i željeza, te se stoga ne preporučuje djeci, adolescentima, te trudnicama i dojiljama.

Makrobiotika privlači sve vecu pažnju zbog izvjesnog broja medicinskih prikaza slucajeva u bolesnika koji su se oporavili od neizljecivih karcinoma. Osnovni principi makrobiotike u skladu su s preporukama mnogih uglednih medicinskih institucija koje se bave prevencijom kronicnih bolesti, posebice karcinoma.

Povijest

Prvi zapisi o korištenju pojma "makrobiotika" sežu još od Hipokrata. "Macro" je grčka riječ za "najduži", a "bios" je grcka rijec za "život". Pojam "makrobiotika" odnosi se na način života koji je u harmoniji s beskrajnim skladom svemira.

Tijekom povijesti, filozofi i lijecnici sa svih krajeva svijeta koristili su ovaj pojam kao oznaku života u skladu s prirodom, jednostavne izbalansirane prehrane i dugovjecnosti.

Smatra se da moderna makrobiotika potjece iz Japana, gdje su je na pocetku dvadesetog stoljeca popularizirali dr. Sagen Ishitsuka, Yukikazu Sakurazawa. Ovi japanski edukatori izlijecili su se od ozbiljnih bolesti slijedeci jednostavnu prehranu koja se sastojala od smede riže, miso - juhe i povrca iz mora.

Nakon ozdravljenja, Ishitsuka and Sakurazawa (na zapadu poznat pod pseudonimom George Ohsawa) radili su na integriranju istocnjacke i zapadnjacke filozofije i medicine kako bi kreirali jedinstveni princip prehrane i životnog stila koji je danas poznat kao makrobiotika.

Principi

Oshawin ucenik, Michio Kushi, poznati je autor brojnih knjiga o makrobiotici, piše: "U svemiru se sve vjecno mijenja, a ova promjena nastavlja se zahvaljujuci beskrajnom skladu svemira. Suprotnosti se privlace kako bi postigle sklad, a slicnosti se odbijaju kako bi izbjegle nesklad…Ovi ciklusi dogadaju se svuda u prirodi i svemiru."

U istocnjackoj filozofiji, "suprotnosti" o kojima Kushi govori nazivaju se yin i yang. Kaže se da je yin hladan, dok je yang vruc, yin je sladak, yang je slan, yin je pasivan, yang je agresivan.

Sile yin-a i yang-a prisutne su i u hrani koju jedemo. Iako sva hrana ima u sebi komponente yin-a i yang-a, neka hrana je više yin, dok je druga više yang. Makrobioticki pogled na prehranu sastoji se u izjednacavanju yin-a i yang-a u organizmu covjeka, a u svrhu postizanja optimalnog zdravlja.

Osnovne preporuke za provodenje makrobioticke prehrane mogu se sažeti u nekoliko naputaka:

• Cjelovite žitarice, ukljucujuci smedu rižu, jecam, zob, raž, kukuruz i puno zrno pšenice smatraju se namirnicama koje imaju izrazito uravnotežen odnos yin-a i yang-a, te trebaju ciniti 50-60% dnevnog unosa hrane. Iako se prednost treba dati integralnim žitaricama, mogu se konzumirati i male kolicine rafiniranih žitarica.
  
• Svježe povrce trebalo bi ciniti 25-30% unosa hrane. Poželjen je dnevni unos kupusa, brokule, cvjetace, kelja, blitve, luka i bundeve. Povrce koje se konzumira 2-3 puta tjedno je celer, zelena salata, gljive, grašak i grah. Povrce treba biti pripremljeno na pari, s dodatkom male kolicine nerafiniranog biljnog ulja, najbolje sezamovog ili kukuruznog.
• Grahorice i povrce iz mora trebaju ciniti 5 - 10 % dnevnog unosa hrane. Posebno vrijedne namirnice su grah, leca i tofu (sir od soje). Povrce iz mora; wakame, hiziki, kombu, i nori, bogato je vitaminima i mineralima i trebalo bi se jesti uz svaki obrok.
• Juhe i bujoni trebali bi ciniti 5 - 10 % dnevnog unosa hrane. Najcešce se jedu juhe koje sadrže miso (pasta od sojinog zrna), povrce i grah.
• Svakoga tjedna treba konzumirati nekoliko porcija orašastih plodova, sjemenki i svježe ribe
• Sirup od smede riže i jecmeni slad koriste se kao zasladivaci. Ocat od smede riže koristi se povremeno, a prirodno procesirana morska sol i tamari sojin umak koriste se kao zacini.
• Unos tekucine treba biti odreden osjecajem žedi. Prihvatljivi su cajevi od žitarica, a napitke s kofeinom treba izbjegavati. Voda za pice i kuhanje treba biti procišcena.
• Sva hrana treba biti organski uzgojena, a prednost treba dati svježem povrcu i vocu.
• Principi makrobioticke prehrane uzimaju u obzir i nacin na koji se hrana konzumira i priprema.  
  

Na temelju navedenih preporuka, Michio Kushi je konstruirao piramidu makrobioticke prehrane koju je nazvao "The Great Life Pyramid" ili "Piramida izvrsnog života". Ova piramida razlikuje se od konvencionalne piramide, ali i od piramide mediteranske i vegetarijanske prehrane po povecanom udjelu povrca, te znacajnom udjelu povrca iz mora. Mlijeko i mlijecni proizvodi, te crveno meso znacajno su reducirani, a voce je zastupljeno u manjoj mjeri, medutim nije zabranjeno.

Iako je prisutan tek mali broj klinickih istraživanja koji ocjenjuje blagodati makrobiotickog stila života, ovaj nacin prehrane i života treba uzeti u obzir kao potencijalno sredstvo prevencije i terapije bolesti današnjice.