DRUSTVO I COVJEK

U zivotu smo rijetko kada sasvim sami. Covjek je drustvena zivotinja koja ne
moze istinski zivjeti bez drugih ljudi. Upravo nacin na koji se odnosimo
jedni prema drugima stvara drustvo u kojem zivimo a to drustvo nam postavlja
mjerila ponasanja prihvatjiva za zajednicu.Nasa interakcija sa drugima
stvara jezik i uspostavlja uloge u zivotu svakog pojedinca.
Danas mladi ljudi uce svoje uloge u drustvu od drugih u procesu
nagradjivanja i kaznjavanja kojemu ih podvrgava isto to drustvo kojem
pripadaju.

Poznato je da ljudska bica zive u skupinama, najuobicajnije su obitelji
koje se sire na vece zajednice i naposlijetku nacije.U njima je pozeljno da
vlada sklad idilicnih odnosa ali tamni primjeri iz naseg okruzenja nam cesto
poljuljaju pouzdanje u istinske vrijednosti.
Izucavanje ljudskog ponasanja unutar tih skupina sa ciljem da se shvati kako
su one nastale, sto uzrokuje sukobe i kako se oni rjesavaju dovode nas do
pitanja kako clanovi pojedinih skupina oblikuju svoje ponasanje.

Pioniri psihologije su smatrali da vrlo vaznu ulogu u stvaranju drustvenog
ponasanja zauzimaju instikti. Vjerovali su da vecina ljudi posjeduje ''instikt krda'' slican instiktu mnogih zivotinja koje se okupljaju radi zajednickog osjecaja u skupini i naposlijetku samog opstanka. Instiktivnom ponasanju se ne trebamo uciti;mnoga se ponasanja klasificiraju kao instiktivna. Uzmimo za primjer samopotvrdjivanje , roditeljski osjecaj pa cak i agresivnost dijelimo sa mnogim zivotinjama .

Kada je napravljen prvi popis covjekovih nagonskih reakcija, postalo je jasno da je besmisleno na njih svoditi cjelokupno ljudsko ponasanje, zato jer se na popisu naslo preko 5.000 razlicitih poriva.
Psiholozi kazu da je poriv reakcija na neki neugodan podrazaj i javlja se
kao zelja da uklonimo neku situaciju koja na bilo koji nacin ugrozava nase bistvovanje. Od tjelesnih poriva izdvojicemo jedan vrlo interesantan ,
poznat pod nazivom " bori se ili bjezi' .

Kad se covjek uplasi ili naljuti, u krvnom sustavu se kolicina adrenalina
povecava.Adrenalin je hormon koji u tijelu izaziva znacajne promjene kao sto
su pojacavanje i ubrzavanje otkucaja srca, podize krvni tlak i ubrzava
proizvodnju glukoze, iz koje tijelo izvlaci potrebnu energiju.
Na taj nacin covjek postaje tjelesno spremniji oduprijeti se nadosloj
opasnosti. I zivotinje reagiraju slicno-tako postaju spremne da odgovore na
napad ili da pobjegnu.
Kod ljudi ta opasnost ne mora biti iskljucivo fizicka ali je tjelesna
reakcija ista.Izucavanja raznih fizioloskih poriva pomogla su psiholozima da
shvate ponasanje ljudi obuzetih tjelesnim potrebama, ali oni ne mogu potpuno
objasniti i porive za zadovoljenjem psiholoskih potreba.

-POTREBE-

Neke ljudske potrebe su fizioloske naravi kao npr. potreba za hranom i
picem, a druge stvara samo drustvo, dakle nauceno ponasanje.
Takve vrste potreba zovemo drustvenim nagonima a neki ih teoreticari zovu i drustvenim potrebama.
Pojedine od njih su opsirno istrazene i kod ljudi i kod zivotinja dok se drugima pridaje veoma malo paznje iako nisu beznacajne.

Ovisnost npr. svodi na potrebu za zastitom. prihvacanjem i vodstvom , osobito od vlasti. Sa njom je tijesno povezana i potreba za afilijacijom ( pripadanjem), tj potreba da nas drugi vole i budu nam tjelesno bliski.
Istodobno, postoji i osobna teznja da nas drugi prihvate za vodju , onog
koji vodi glavnu rijec i donosi odluke. To zovemo zeljom za dominacijom.
Potreba za samopostovanjem i identitetom posljedica je potrebe da vidimo
sebe kao jedinstvenu osobu s cvrstim uvjerenjima i stavovima, te da nas tako vide i drugi.

Neki oblici ljudskog ponasanja su insiktivni ili urodjeni dok su drugi
posljedica jakih poriva i potreba kojima je cilj popravljanje polozaja
pojedinca na drustvenoj ljestvici. Ipak, vecina nasih drustvenih reakcija je
naucena. Beba svoju prvu drustvenu interakciju dozivljava sa majkom. Dijete
reagira na paznju i ako im uskratimo tjelesnu simulaciju i dodir, naucno je
dokazano da takva djeca zaostaju u razvoju. Taj oblik emotivne deprivacije
( uskracivanje osjecaja) moze ostaviti i trajne posljedice.

U proslom vijeku, sezdesetih godina , bili su provedeni pokusi u kojima su
mladuncad majmuna odgajani u potpunoj izolaciji.Otkriveno je da takvi
majmuni postaju povuceni kad odrastu, te nerijetko budu i agresivni. Ta
otkrica su uveliko utjecala na nase vidjenje naucenog ponasanja ljudske
dojencadi. Tuzna je cinjenica da djeca koju su tukli i zlostavljali kad odrastu, cesto zlostavljaju svoju djecu.

Cini se da pojedinac svijet oko sebe ne mora dozivljavati kao svijet u kojemu nema sigurnosti, koji je nedosljedan, nepravedan ili nepouzdan. Da bi zadovoljio svoje potrebe, covjek ce u zivotu potraziti mjesto koje ce mu ponuditi najvecu stabilnost i zastitu koju zeli da ima.

Stupanj reda koji se smatra nuznim za normalan zivot nazivamo drustvenom
normom. Svako drustvo ima svoj vlastiti skup pravila i normi po kojima se
ravna. Uzmimo za primjer drustva u kojima je zena obavezna nositi veo i
skrivati lice, dok u drugima mogu hodati potpuno nage. U vecini ljudskih
drustava ubojstvo drugog bica je za osudu ali ima primjera kada se u pojedinim skupinama taj cin smatra opravdanim .
Tokom vremena se drustvene norme mijenjaju i neke stroge drustvene
vrijednosti danas smatraju zastarjelim.
Pripadnost razlicitim vjerskim skupinama je takodje primjer razlicitih normi
ljudskog ponasanja. Polozaj zene u nekim muslimanskim drustvima je za druge
religije neprihvatljiv i obratno. Poligamija u pojedinim skupinama je
prihvatljiva norma dok u drugim se zgrazaju na takve norme ljudskog
ponasanja. Po tome se moze zakljuciti da nijedna drustvena norma se ne moze
smatrati opsteprihvacenom.

SPOLNI NAGON zauzima interesantno mjesto na pola puta izmedju cisto
fizioloskog i pravog drustvenog nagona. Kod zivotinja, osim primata, spolni
nagon je posve instiktivan, povezan sa koncentracijom spolnih hormona u
krvi. I kod ljudi je spolni nagon do neke mjere fizioloski;on se ne osjeca
jako sve dok u pubertetu ne poraste koncentracija spolnih hormona, a cini se
da kod svakog pojedinca poslije puberteta postoji neka odredjena spolna
potreba koju redovito treba zadovoljavati.
Medjutim, spolna zelja se ne javlja tako redovito kao npr. glad i cini se da
to prije ovisi o djelatnosti mozga koja se javlja zbog nekog vanjskog
poticaja, obicno privlacnosti prema nekome ili kao posljedica svjesnog
razmisljanja.
Sporno je koliko spolni nagon utice na drustveno ponasanje. Neki psiholozi
tvrde, pozivajuci se na zivotinjsko ponasanje, da je cilj svakog pojedinca
da spolnom aktivnoscu prenese svoje gene ili nasljedna svojstva -tkz.
teorija sebicnog gena.
Ta teorija nema cvrst oslonac ako uzmemo u obzir da neki vidovi spolnog
ponasanja nisu usmjereni ka reprodukciji. Spolna djelatnost nije iskljucivo
heteroseksualna nego moze biti i homoseksualna te stoga ocito nema
reproduktivnu svrhu.

KOMUNICIRANJE kao nacin stvaranja odnosa sa drugim clanovima drustva i nacin
za izrazavanje individualnosti i pojasnjenje svojim misli i osjecaja je
jedna od veoma znacajnim potreba. Izmedju ljudi postoje dva nacina
komuniciranja;verbalno, koje se uci i neverbalno.Neverbalno je pritom glavno
sredstvo izrazavanja raspolozenja, osjecaja i zelja, a iskazuje se kroz
razlicite vidove ponasanja koji su, po svemu sudeci zajednicki ljudskoj
vrsti.
Smijesak i mrgodjenje su znakovi koje svako razumije. Njihovo znacenje
shvataju cak i vrlo mala djeca.Bebe stare samo tri mjeseca reagirat ce na
crtez nasmjesenog lica tako da ce se i sama nasmjesiti. Zelje i osjecaji
koje je tesko izraziti verbalno, moguce je izraziti neverbalno.

GOVOR TIJELA ili drugim rijecima drzanje tijela je ljudski izrazaj licnog
emotivnog stanja , dominantnosti ili cak podredjenosti. Dok covjek govori,
on sadrzaj svog govora upotpunjuje suptilnijim signalima. Klimajuci glavom
izrazava slaganje, ceskanje po glavi izrazava nedoumicu , treskanje nogom
nervozu i iz toga se da naslutiti trenutni osjecaj ili jednostavno potvrditi
trenutne misli.Izraz lica izrazava zadovoljstvo ili nezadovoljstvo te na taj
nacin, stvara povratnu vezu sa sugovornikom.
Sociolozi su proucili govor tijela i tako usavrsili nase razumjevanje
interakcija pri razgovoru, pozdravljanju, u raspravama i raznim situacijama.
Razgovori koji nastaju kad se ljudi ne poznaju dovoljno ili prvi put sretnu,
prilicno su strukturirani od jednostavnih, stereotipnih pitanja i odgovora
sto se kod sudionika razgovora koji se bolje poznaju uveliko
razlikuje.Rutinska pozdravljanja daju na vremenu ljudima da uspostave odnos
kroz verbalnu i neverbalnu signalizaciju. Pri svakom susretu oba pojedinca
teze zadovoljenju svojih drustvenih potreba, ali istovremeno, pomocu
vlastitih signala teze da ih zadovolje i kod sugovornika.
Ekstrovertirani-emotivno dobro prilagodjeni osjecajni ljudi u statistickom
smislu su omniljeniji u zajednici. Mozda zato sto bolje zadovoljavaju tudje
potrebe!?
Sposobnost prepoznavanja signala kod drugih ljudi i prilagodjavanje njihovom
raspolozenju, ili njegova dopunjavanja, vazan je aspekt ' uspjesnog' drustvenog ponasanja.

Pravila u drustvu funkcioniraju tako da uspostavljaju ravnotezu izmedju poriva pojedinca za stjecanjem statusa i poboljsanja citave
zajednice.Formalna i neformalna pravila svode nesporazume i ukobe na manju
razinu i prihvaceno drustveno ponasanje smanjuje napetost kod clanova tog
drustva.
Idealno drustvo dopusta izrazavanje osobnosti i pruza najvecu mogucu slobodu
za postizanje individualnih ciljeva.
Vazno je posebno naglasiti da covjekova osobna sloboda ne bi smjela stetiti
slobodi drugih ljudi niti je ogranicavati.

|I.S.|