Poznate su priče o tome da žene jako mnogo pričaju, ali da li ste se nekada upitali koliko to iznosi u brojkama? Neko jeste - i došlo se do zanimljivog otkrića:ženski mozak je u stanju bez ikakvih problema izbaciti između šest i osam hiljada riječi dnevno. Poređenja radi, muški mozak će proizvesti (to jest, muškarac će izgovoriti) najviše 4.000 riječi dnevno.

Šta to u praksi, to jest, u muško-ženskim odnosima, znači?

To znači da je muškarac savršeno u stanju da na poslu, gde mu je u mnogim situacijama neophodno da govori, "odradi svoje" što se tih 4.000 riječi tiče. Onda se vraća kući ženi, koja je na poslu pričala otprilike koliko i on - i kojoj je "preostalo" između dve i četiri hiljade reči. Na to muškarac jednostavno nema snage da odgovori, pa se osjeti još umornije i želi da žena ućuti već jednom. Voli on nju i dalje, njegova osjećanja uopšte nisu u pitanju - ali jako bi volio i da ona ućuti.

Razlog zašto je muškarcu problem da nakon radnog dana "izađe na kraj" s toliko ženinih riječi jeste što se muškarci u principu usredsređuju na rješavanje problema i govore onda kada imaju nešto konkretno o problemima da kažu. Žene, sa svoje strane, koriste govor i kao sredstvo zbližavanja s ljudima - zato su prijateljice u stanju da satima ćaskaju a da ne kažu ništa što je zaista značajno, da ne pruže nikakvu bitnu informaciju niti da riješe bilo koji problem. Ovo bi zlobnicima moglo zazvučati kao da je takav ženski razgovor besmislen i isprazan, ali nije tako - on odlično ispunjava svoju osnovnu funkciju, a to je da se prijateljice još više zbliže i da njeguju svoje prijateljstvo.

Da se vratimo muškarčevom problemu - kada žena počne da priča, njegova automatska misao jeste da ona ima problem i da traži njegovu pomoć da taj problem riješi. Pored toga što je umoran od posla, muškarac se još i potpuno izgubi u obilju riječi kojima ga žena zaspe i ne shvata da je njoj samo potrebno da s njim podijeli to da je leđa i ruke bole od posla (zna i sama da će prestati da je bole kada se odmori), da je potrebno samo da je sasluša, da nikakvo rješavanje problema niti dugačke rečenice kao odgovor nisu neophodni.