SIROM ZATVORENIH OCIJU

Zadnjih dana nakon ko zna koliko vremena mi je dosla na iscitavanje davno
procitana Sabatova knjiga >>O junacima i mrtvima<< i kao vec po nepisanom pravilu , nered u mislima je neizbjezan.
Sjajni izvadak koji me gurnuo u igru sa sjenkama cu doslovce citirati pa
mozda nadjete ono sto sam i ja pronasla.

'' Ne postoji slucajnost, postoji samo sudbina.Covjek nadje samo ono za cim
traga a traga samo za onim sto je skriveno u najdubljem i najskrivenijem kutku srca. Zato se krecemo kao mjesecari, ali zaista kao mjesecari u pravcu onih stvorenja prema kojima nam je unaprijed sudjeno da idemo'.

Kad vam se dah presjece i oduzme lijeva polovina malog mozga zbog potpunog
stranca o kojem ne znate bas nista-nije li logicno da se pitamo ko se to igra sa nama...Pa zasto ne ? Rezultat je cista i nepatvorena sreca za koju ne mozete imati
garanciju da ce trajati vjecno ali 'hemija' koju pri tom osjetite je nesto
zbog cega vrijedi vjerovati i ne biti bas hronicni skeptik.

E sada ova moja prica pocinje liciti na one poput filmskih ali tanka linija
sto razdvaja mora vam biti uocljiva, ne dam ja svoj image optimisicnog
skeptika tako lako.
U ime svih veselih skeptika ovog svijeta; ljubav na prvi pogled su izmislili
oni kojima je potrebno opravdanje da bi zavrsili u krevetu vec prve
zajednicke noci! Ali ...ipak...nije li i to jedan od primjera te rijetke
pojave izmedju ljudi , iako nas vecina nadje razlicita objasnjenja za bol u
stomaku, feel kao udar groma, nervozu i sumanuto prizivanje razuma koji vas
napusti bas u trenutku kad vam je potreban. A to sve ispred potpunog stranca o kojemu ne znate nista...Carolija sa kojom se svi mi prije ili kasnije suocimo i u tom trenutku znate da bi i dusu djavolu prodali za parce vjecnosti.

Ili sam ja ipak i romanticni skeptik?!

Neki od nas se mozda hrabro prepuste osjecaju a neki se uplase i nalaze
izgovore poput onih gore koje sam vec pomenula. Cesto je razlog za takav
stav , sablonsko poimanje zivota zbog kojeg cete se sa svojim strancem
mimoici i ne znajuci da je to on - sto se, priznajem i meni skoro
dogodilo.

U ovo doba koje bih nazvala instant surogatom svega osim spontanost, kada
konstruktivni pregovori tipa; ''ti meni-ja tebi'' postaju skoro
kult,usudjujem se skrenuti vam paznju na tako neozbiljnu dilemu kao sto je
ljubav na prvi pogled. Ima je ? Nema je?! Misljenja su razlicita ali nismo
li i sami takvi razliciti? Patent za uspjesnu ljubav ne postoji, cak ni
pouzdana definicija koja opisuje tu emociju pa zasto bi onda bilo neobicno
vjerovati u ljubav na prvi pogled?!

Kako prepoznati stranca pitate se? Nikako , onda to vise i nije stranac.
Stranca cete osjetiti svakim atomom svog bica i jednostavno znacete da je to
bas on. Bice vam jasno kako nikada i niste voljeli nikoga vec njega iako ce bol
mozda biti nesnosljiva kada se prepoznate.

Osjecaj koji se moze uporediti sa vrelinom julske noci u kojoj tisina stvara
zvuk je mozda i najblizi za opis stanja u kojem cete se naci a stranac ce
biti isto tako zbunjen kao i vi pa nemate razloga za nepotrebna seciranja
stanja u vama i oko vas.

Lekciju ne mozete nauciti od mene jer ni ja svoju nisam jos naucila ali
jedno je sigurno, sve pocinje i zavrsava se u srcu a ne u glavi kako nas
vecina vjeruje .

I zato, nemojte ni pokusavati pobjeci od emocija koje dolaze iz srca jer
one se ne mogu negirati ili nasilno potisnuti , vrijeme je tu da nam pokaze
kako nas stranac i nije toliko stran kako nam se na prvi pogled ucinilo.

| I.S.|