'Nikad , ali nikad ne dozvoli da te neko gazi - postuj druge, postujuci najprije sebe' - jos mi u usima odzvanja blagi glas moje mame.Cudno je reci da kada ponekada svodimo bilanse u nasem zivotu , cesto o mnogim dragim ljudima koje susrecemo  razmisljamo, dok roditelje i njihovu ljubav nekako zaobilazimo. Pretvaramo sve ono sto sto su oni ucinili za nas u nesto sto se samo po sebi podrazumjeva, kao zrak koji disemo, kao otkucaje srca, kao nesto sto je bezuslovno tu pored nas.. Nikada nisam mogla ni  da posumnjam da mama nece za mene biti tu , i dan danas, poslije toliko godina,  znam da je ona za mene tu kada god je trebam.

Cudno je to, da je bas zena koja je kroz zivot isla stisnutih zuba u grcevitoj borbi oslobadjanja od malogradjanskog primitivizma i mahalskih normi ponasanja, udarana svim udarcima sudbine uspjela sacuvati toliko neiskvarene njeznosti u sebi koja se obicno pripisuje 'slabima'. Velika je utjeha znati da na ovome svijetu postoji zelena oaza u koju makar u  mislima mozete napojiti svoju dusu, lutajuci po pustinji zivota. Ona je u mojoj svijesti poput zelenih pasnjaka , nesto sto me krepi, daje mi uvijek nanovo elan i snagu za nove korake.
Kako reci hvala  nekome ko to od vas i ne trazi zauzvrat a da ne bude pateticno? Kako se oduziti nekome ko se od prve sekunde vaseg zivota brine o vama , stavljajuci se u drugi plan i podredjujuci sve vama i vasem dobru? Da li postoji nesto sto nas moze oduziti prema njima?

Odgovor sam dugo trazila, mislila da ce vrijeme doci kada cu ja brinuti o ostarjelim roditeljima i na neki nacin im 'vratiti' ono cime su me zaduzili. Sada kada svakim danom stijepim da su ovo mozda posljednje godine, mjeseci ili dani kada imam priliku reci neke rijeci zahvalnosti ili vratiti onu paznju i sigurnost koju sam od njih primala kroz zivot, oprezno sam pokusala reci jedno 'hvala', nespretnim glasom i sa zeljom da ne ispadnem pateticna u njenim ocima, mama je mirno rekla: 'Kceri moja, najvece hvala bi mi bilo da i tvoja djeca kada odrastu to isto osjecaju prema tebi. Ti si roditelj, majka i svojoj djeci moras da prastas i najvece prestupe ali i da se trudis da im pokazes pravi put, kao i da ces uvijek za njih biti  tu ako te trebaju, dok god postojis.'

Vise nismo pominjale taj mali trenutak otvorenosti a ima tome vec nekoliko vremena...Cudno , ali tek sada u potpunosti shvatam nesto sto sam ranije cesto pominjala kao frazu : nekada se neke stvari mogu samo osjetiti, sve rijeci su tadau tom trenutku ionako suvisne...

A.C.