Kada bi ljudska osjećanja bila parfemi, čežnja bi bila najsavršeniji među njima. Čežnja, majstorskom rukom birano, sadrži notu samoće i notu gubitka, uvijek dovoljne da nam usijeku bore mrštilice među obrvama, esenciju utjehe i ispunjenja tek do naznaka blaženstva, te tragove iščekivanja i vječnosti, dostatne da nam pomrse račune o vremenu i na mala vrata u prostoriju uma opet uvedu nadu.

Zamisli ruku koja je posegnula da uzbere jabuku na drvetu. Sad zaustavi ruku u pokretu nadomak jabuke. E, to je čežnja. U vrhovima prstiju gotovo da možeš osjetiti njenu oblinu i čvrstoću, već u ustima osjetiš kako će biti kada zube zarineš u njezinu kožicu i odgrizeš prvi zalogaj, i kada na jeziku osjetiš njenu svježinu... za to vrijeme, jabuka je još uvijek na drvetu, dio živućeg organizma, kojim kolaju sokovi, u punoj svojoj ljepoti izložena tvome divljenju. I još uvijek netaknuta, negrižena.

Čežnja uvijek sadrži taj savršeni omjer slatkog i gorkog, bola i utjehe, stvarnosti i fantazije, imanja i nemanja, da joj čovjek nikada ne uspijeva odoljeti. Baš kao kad diraš tek zaraslu ranicu na koljenu, pa se u tijelu izmiješaju svrab i slatka bol, a u umu prijekor što ranicu diraš sa ushićenjem što će poteći kapljica krvi.

Dakako da postoje ljepša osjećanja, kao što je ljubav, ali ljubav je odveć jednolična u svojim uzvisinama, baš kao što su to i tuga i melanholija u svojim provalijama. Čežnja ti, s druge strane, omogućava da se, barem na tren, dostojanstvno spustiš do smrtnika sa vrhunaca ljubavi ili da se uzvereš do predaha ravno iz ponora očaja. I najzaljubljeniji se parovi prepuštaju čežnji kada su, makar i nakratko, razdvojeni, baš kao što se i najozloglašeniji samotnik može, uz pomoć čežnje, pridružiti onima koji su, nekoć, bili uz njega.

No, svoju čežnju niko ne uspijeva produžiti u nedogled. Jer, svaka čežnja ima svoj objekat, a taj za kime ili to za čime čežnemo će, naposlijetku, ili biti i ostati uz nas ili nam zauvijek nestaje iz vidokruga. Ruka mora ili uzbrati jabuku ili ostati prazna, a čežnja se mora pretočiti u sreću ili nesreću. Možda bolje nesreću, jer nesretnome je lakše i zahvalnije čeznuti.

***

Moodswinger