Ismet Bekric
14.06.2002 00:00:00
Pjesnik i dramski pisac, rodjen 1943. godine u Banja Luci. Autor je vise zbirki poezije i drama, ponajvise za djecu.Pokretac je djecijeg casopisa i edicije Runolist.
Najpoznatija djela su mu Kuca medju zvijezdama, Otac s kisobranom, Skriveno oko, ocevo breme i druge...



KUCA MEDJU ZVIJEZDAMA
Moja kuca
sa buketom gnijezda
svijetli mi sa neba
ko najljepsa zvijezda.
Visoko gore
sa tamom se bori;
ne gasne vatra:
to mi srce gori.
I ruke pruzam
kao jablanove,
da mi plam ognjista
ogrije dlanove.
Dlan mi je kuca,
otvorenih vrata
primam te kraj vatre
ko rodjenog brata.
I moja se kuca
uvijek snova budi,
jer kuca je tamo
gdje god ima ljudi.



CIPELE STARIJEG BRATA
Moje cipele, vec izlizane,
naslijedio sam od starijeg brata.
Ova, lijeva, dolje sa strane,
vec ima prava mala vrata.
A i u desne prozori se sire
kroz koje prsti stidljivo vire.
U mojim cipelama uvijek ima
novina sa krupnim naslovima,
pa - kad je suho - kroz djonove tanke
ulice citaju novinske clanke.
A kad kisi ili mraz steze,
noge iz cipela hoce da bjeze.



ZBOG DVA OKA
Danas je razred pustinja prava.
Cutnja se uvukla u dnevnik na stolu.
Za sve su kriva dva oka plava,
sto jutros nisu dosla u skolu.
Te dvije velike, blistave kapljice,
sto se otiskuju kroz vodopad kose,
svakom su djecaku poprskale lice
i najsigurnije svu tugu odnose.
Zato je razred ko polje bez cvijeta,
kao mirno more bez ijedne ladje.
Rijec jedna zbunjeno po tabli seta,
htjela bi da, krisom, napolje izadje.



DJECIJE NEBO
Nad nama - nebo djecje,
taj topli dlan nad svijetom,
i jutro biva svijetlije,
sa suncem, kao sa cvijetom.
Ruke, ko ptice, hrle,
ne daju tami prijesto;
djecije ruke grle
svako, i najmanje, mjesto.
Jer sve je tako vazno
pod ovim djecijim nebom,
i dan se radja snazno,
sa suncem kao sa hljebom.



STA VRIJEDI
Sta vrijedi slavuju da pjeva ako ga ne slusa niko,
ako nema kosova da zajedno sa njim cvrkucu,
ako nema djecaka da zajedno sa njim zvizducu.
Sta vrijedi moru da sumi ako ga ne slusa niko,
ako nema djevojcica da im prica o koralju crvenom,
ako nema barki da toplom ih miluje pjenom.
Sta vrijedi kuci da postoji
ako u njoj ne stanuje niko
ako nije prepuna cudesnih djecijih snova,
ako pod njenom strehom nema golubova.
Sta vrijedi cvijecu da raste ako ga ne mirise niko,
ako ga ne gleda niko rasutog kraj sumske staze,
ako ge ne stavlja niko buketima u sarene vaze.



HVALA TI PRIJATELJU
Hvala ti, prijatelju,
za kruh i sol,
hvala sto slutis,
i nasu bol,
koja iz ok
djevojcice
dotakne bar na tren
i tvoje lice.
Hvala ti, prijatelju,
za smijesak na licu,
hvala sto primas
i nasu pticu,
koja u svome
ranjenom lijetu
nas ponos i tugu
nosi po svijetu.
Hvala ti, prijatelju,
za dom na dlanu,
hvala za dijelic
misli u danu,
u kojoj - sami,
bez praga i krova,
trazimo bar jednu
stazu od snova.
Hvala ti, prijatelju,
za rijec drag ,
tvoje je srce
sad i nas prag,
kojega moramo
prijeci zajedno;
i sunce je samo
jedno, jedno ...
Najpoznatija djela su mu Kuca medju zvijezdama, Otac s kisobranom, Skriveno oko, ocevo breme i druge...



KUCA MEDJU ZVIJEZDAMA
Moja kuca
sa buketom gnijezda
svijetli mi sa neba
ko najljepsa zvijezda.
Visoko gore
sa tamom se bori;
ne gasne vatra:
to mi srce gori.
I ruke pruzam
kao jablanove,
da mi plam ognjista
ogrije dlanove.
Dlan mi je kuca,
otvorenih vrata
primam te kraj vatre
ko rodjenog brata.
I moja se kuca
uvijek snova budi,
jer kuca je tamo
gdje god ima ljudi.



CIPELE STARIJEG BRATA
Moje cipele, vec izlizane,
naslijedio sam od starijeg brata.
Ova, lijeva, dolje sa strane,
vec ima prava mala vrata.
A i u desne prozori se sire
kroz koje prsti stidljivo vire.
U mojim cipelama uvijek ima
novina sa krupnim naslovima,
pa - kad je suho - kroz djonove tanke
ulice citaju novinske clanke.
A kad kisi ili mraz steze,
noge iz cipela hoce da bjeze.



ZBOG DVA OKA
Danas je razred pustinja prava.
Cutnja se uvukla u dnevnik na stolu.
Za sve su kriva dva oka plava,
sto jutros nisu dosla u skolu.
Te dvije velike, blistave kapljice,
sto se otiskuju kroz vodopad kose,
svakom su djecaku poprskale lice
i najsigurnije svu tugu odnose.
Zato je razred ko polje bez cvijeta,
kao mirno more bez ijedne ladje.
Rijec jedna zbunjeno po tabli seta,
htjela bi da, krisom, napolje izadje.



DJECIJE NEBO
Nad nama - nebo djecje,
taj topli dlan nad svijetom,
i jutro biva svijetlije,
sa suncem, kao sa cvijetom.
Ruke, ko ptice, hrle,
ne daju tami prijesto;
djecije ruke grle
svako, i najmanje, mjesto.
Jer sve je tako vazno
pod ovim djecijim nebom,
i dan se radja snazno,
sa suncem kao sa hljebom.



STA VRIJEDI
Sta vrijedi slavuju da pjeva ako ga ne slusa niko,
ako nema kosova da zajedno sa njim cvrkucu,
ako nema djecaka da zajedno sa njim zvizducu.
Sta vrijedi moru da sumi ako ga ne slusa niko,
ako nema djevojcica da im prica o koralju crvenom,
ako nema barki da toplom ih miluje pjenom.
Sta vrijedi kuci da postoji
ako u njoj ne stanuje niko
ako nije prepuna cudesnih djecijih snova,
ako pod njenom strehom nema golubova.
Sta vrijedi cvijecu da raste ako ga ne mirise niko,
ako ga ne gleda niko rasutog kraj sumske staze,
ako ge ne stavlja niko buketima u sarene vaze.



HVALA TI PRIJATELJU
Hvala ti, prijatelju,
za kruh i sol,
hvala sto slutis,
i nasu bol,
koja iz ok
djevojcice
dotakne bar na tren
i tvoje lice.
Hvala ti, prijatelju,
za smijesak na licu,
hvala sto primas
i nasu pticu,
koja u svome
ranjenom lijetu
nas ponos i tugu
nosi po svijetu.
Hvala ti, prijatelju,
za dom na dlanu,
hvala za dijelic
misli u danu,
u kojoj - sami,
bez praga i krova,
trazimo bar jednu
stazu od snova.
Hvala ti, prijatelju,
za rijec drag ,
tvoje je srce
sad i nas prag,
kojega moramo
prijeci zajedno;
i sunce je samo
jedno, jedno ...
Interaktivno
- Forum
- Recepti
- Vicevi
- Grafiti
- Foto dana
- Adresar
- Web tragač
- Tekstovi i spotovi
- Collegium Poeticum
- Vremenska prognoza
- Stanje na putevima



