Prve vijesti o postojanju koker spanijela datiraju iz 1300. godine. Opisao ga je Gaston Phebus. No istom su petsto godina kasnije engleski spanijeli razdijeljeni na sedam pasmina: clumber, sussex, welsh spinger, elglish spinger, tield, irish watter spanijel, cocker. Svi ti psi potjecu od epanijela, importiranih za davnih vremena u Veliku Britaniju. 
Opis:  Veseo, sportski, cvrst. dobre grade, engleski koker je visok od 39 do 40 cm muzjaci, a zenke od 38 do 39,5 cm; tezina od 12,7 do 14,5 kg. Gubica je kvadraticna, naglasenog stopa, siroke njuske, snaznih vilica, Skarastog zubala. Oci su smede, vesele i blistave; uši, obrasle svilenastom dlakom, usadene u visini ociju; vrat mišicav, ramena kosa; rep nisko usaden, veselo nošen (umjereno se prikracuje); noge cvrstih kostiju, s resama. Dopuštene su mnoge boje: kod jednobojnih bijela je dozvoljena samo na grudima.
Narav:  Dobar, blag, privrzen, veliki prijatelj djece, povjerljiv prema strancima, umjereno laje poslusan je. 
Koristenje:  U proslosti je bio izvanredan lovacki pas.
Njegovo ime dolazi od engleske rijeci 'woodcock' sto znaci sljuka.
Bio je vrlo cijenjen zbog izdrzljivosti, neumornosti u radu, vjestine kojom se kretao neprohodnim terenima i zbog savrsenog aportiranja. Koker, bi u stvari, jos i danas bio dobar lovacki pas, ali ga se gotovo iskljucivo drzi kao kucnog psa.
Tog psa treba njezno odgajati, bez teskih kazni ili udaraca. 
Hrana:  Buduci da naginje gojenju, treba ga pazljivo hraniti; dnevno 200 do 250 g mesa, 60 do 80 g rize te kuhanog povrca.
Napomena:  Dlaka trazi cesto cetkanje.
Ljeti treba pregledavati usi, jer se u njima lako nastanjuju krpelji i trave, sto moze uzrokovati upale.