Muhidin Saric je rodjen 1944. godine u Prijedoru .Od 1992. zivi u Grazu, Austrija. Objavio je knjige poezije Spava li dan u mraku, Na krilima neba,  Kada plava ptica sanja, Cvrkutanka, Zaljubljena baka, Dvoriste sa cvijetom za uvetom.

PSENICA

Njene su vlati
Zategnute zice,
Cijelo polje
Velika je harfa
Na kojoj vjetar
Za ljude i ptice
Svira od milja
Pjesmu izobilja.

Zasto je psenica cvijet?
Zato sto hrani svijet.



ZAVICAJ

Za svaki zavicaj
isto vazi
cim negdje odes
on te trazi.
I ma gdje da si
on ce znati
na koji nacin
da te vrati.

ili ova Hrabrost
Hrabrost to je
kad se bojis.
Strepis,drsces,
ali stojis.

Hrabrost ti je
kad se jezis,
stisnes zube,
al ne bjezis.

Hrabrost ti je
strah od placa,
ali strah
od kog se jaca.



KUCU KUCOM CINE DJECA

Svaka kuca, cim se rodi,
Nije kuca,
Ako ne da gnijezdo rodi!

Svaka kuca cim poraste,
Nije kuca,
Ako nema svoje laste!

Svaka kuca,cim procvjeta,
Nije kuca,
Ako cvjeta bez djeteta!

Dok se oko neba plavi,
Dok je ljudi i ljubavi,
Dok je sunca i mjeseca,
Kucu kucom cine djeca!



STA KO ZELI

Mama hoce da sam glumac,
tata da sam ljekar,
baka hoce muzicara,
djeda da sam pekar.

Tetke, strine i ostali -
svi polazu nadu:
kad odrastem, da postanem -
profesor u gradu.

A ja zelim mnogo vise,
i zeljecu do vijek:
kad odrastem malo veci
da postanem - c o v j e k.