Palcic
13.05.2002 00:00:00
-Da nam je samo jedno jedino,pa bilo maleno kao palac,bila bih zadovoljna,mi bi smo ga voljeli svim srcem.
Zena uskoro nesto oboli i nakon sedam mjeseci rodi djete,potpuno razvijeno,samo ne vce od palca.
-Eto,tako smo i zeljeli,pa neka bude nase drago djete-oboje ce roditelja pa ga,onako malena,nazovu Palcicem.
Hranili ga kako valja,ali djete ne naraste vece,nego osta kako je bilo u prvi cas;ali po ocima mu se vidjelo da je bistro,i uskoro se zaista pokaza da je pametno i okretno.
Seljak se jednog dana spremi u sumu da nasijece drva i rece sam sebi:
-Htio bih da imam nekoga ko bi mi dovezao kola.
-Hej,oce!-vikne Palcic.-Kola cu dovesti ja;ne brini se,stici cu na vrijeme u sumu!
-Kako ce to biti?-nasmija se covjek.-Pa ti si premalen da vodis konja na uzdi.
-Ne smeta ,oce,samo neka majka upregne,sjest cu konju u uho pa cu mu dovikivati kako treba da ide.
-Dobro-pristane otac.-Jedanput cemo pokusati.
Kad bijase vrijeme,mati upregne konja i stavi Palcica konju u uho,a malisan mu stane vikati kako valja ici:
-Hija,hija;io,vista!-I bilo je sve kako treba da bude,kao u kakvog majstora, i kola su isla pravim putem u sumu.
Kad su kola bila na nekoj okuci,malisan vikne:
-Lijevo,lijevo!-A u to prodju dva covjeka.
-Pa sta je to?-rece jedan.-Voze kola i neko vice konju,a kocijasa nigdje.
-Nije tu nesto u redu-dodade drugi.-Hajdemo za tim kolima da vidimo gdje ce stati.
Kola vozahu ravno u sumu,tacno na mjesto gdje je otac sjekao drva.Kad je Palcic opazio oca,dovikne mu:
-Vidis li ,oce,da sam dosao s kolima;daj me skini!
Otac prihvati konja lijevom rukom,a desnom iz njegovog uha izvadi sincica koji veselo sjedne na slamku.Kad oba stranca opazise Palcica,zabezeknuti ne znadose sta da kazu.Jedan drugog potegnu na stranu pa ce:
-Slusaj,taj bi nam malisan mogao donijeti srecu,kad bi ga u kakvom velikom gradu pokazivali za novac.Hajde da ga kupimo.-I podju seljaku pa mu kazu:
-Prodaj nam malisana,kod nas ce mu biti dobro.
-Ne-odgovori otac.-To je moj ljubimac;ne bih ga dao ni za svo zlato na svijetu.
Kad je Palcic cuo o trgovini,popne se po naboru kaputa ocu na rame i sapne mu u uho:
-Daj me samo,oce;vratit cu se ja.
Otac ga za lijep novac proda onim ljudima.
-Gdje ces sjediti?-zapitaju ga.
-Ha,stavite me samo na obod svog sesira;na njemu mogu tamo-amo setati i promatrati okolinu,a necu pasti.
Ucine mu po volji.A kad se oprosti sa svojim ocem,stranci se s njim udalje.
Isli su tako sve do mraka,i najednom ce malisan:
-Skinite me, potreba mi je.
-Ostani samo gore-odgovori covjek na cijoj je glavi sjedio.-Ne smeta mi , i od ptica
mi ponekad stogod padne na sesir.
-Ne!-usprotivi se Palcic.-I ja znam sta je pristojno;samo me brze skinite.
Covjek skine sesir i stavi malisana na njivu kraj puta,a on stane skakati i puzati medju grudama i nenadano se zavuce u misiju rupu.
-Laku noc,moja gospodo;idite vi kuci bez mene-dovikne im podrugljivo.
Oni skoce i stanu stapovima bosti po misijoj rupi,ali uzalud.Palcic se sve dublje uvlacio,i kako se vec sasvim bilo smrklo oni ljutito i prazne kese odu kuci.
Kad je Palcic vidio da su otisli,izidje iz podzemnog hodnika.'Tako je opasno ici nocu po njivi',uzdahne oh.'Nista lakse nego slomiti vrat ili nogu!'Na srecu nadje puzevu kucicu i pomisli:'Hvala bogu,ovdje mogu bez straha provesti noc'.I sjedne u kucici.
Upravo je htio zaspati,kadli cuje gdje prolaze dva covjeka,od kojih jedan rece:
-Kako da samo udesimo da bogatome gradonacelniku uzmemo novac i srebro?
-Mogao bih ti kazati-upadne Palcic.
-Sta je to?-plasljivo ce lupez.-Cuo sam kako neko govori.
Kad njih dvojica stadose,Palcic nastavi:
-Uzmite me sa sobom,pomoci cu vam.
-Pa gdje si?
-Trazite samo po tlu i pazite odakle dolazi glas-upozori Palcic.
Napokon ga lupezi nadju i dignu u vis.
-Sta ces ti,kukavce,nama pomoci
!-u cudu ce oni.
-Vidite-upozori ih Palcic-ja cu se provuci kroz zeljezne resetke u gradonacelnikov stan i dati vam sta hocete.
-Dobro-pristanu oni.-Da vidimo sta umijes?
Kad stigose u gradonacelnikov dvor,zavuce se Palcic u izbu i stane u sav glas vikati.
-Zelite li imati sve sta je ovdje?
-Govori tiho da se ko ne probudi-upozore ga lupezi.
Ali Palcic kao da ih nije pravo razumio,stane opet vikati:
-Sta zelite?Hocete li sve sta je ovdje?
Kad je to cula sluzavka koja je spavala u susjednoj sobi,uspravi se u postelji i stane prisluskivati.Lupezi,medjutim,pobjegnu od straha,ali se uskoro ohrabre i pomisle da ih malisan samo drazi pa se opet vrate.
-Sad ozbiljno na posao!-sapnu lupezi Palcicu.
-I daj nam stogod.
Na to Palcic vikne na sav glas:
-Pa ja cu vam sve dati,samo pruzite ruke ovamo unutra.
Cuje to sluzavka sto prisluskivase,skoci iz kreveta i dotetura u izbu.Lupezi pobjegnu i stanu trcati glavom bez obzira.Sluzavka,ne nasavsi nista,otidje da zapali svjetiljku.Palcic se,medjutim,potkrade u sijenik,a niko to ne opazi.Sluzavka,posto pretrazi sve zakutke,legne u postelju uvjerena da je samo sanjala otvorenih ociju i usiju.
Palcic se dotle verao po travcicama sijena i nasao prikladno mjestance za spavanje.Htjede zaspati dok svane a onda ce opet svojim roditeljima.Medjutim,on morade jos stosta dozivjeti!Da mnogo ima tuge i bijede u svijetu!Sluzavka ustala vec u osvit da nahrani stoku.Prvo je posla u sijenik da uzme naramak sijena,i to upravo tamo gdje lezase jadni Palcic.On spavase tako tvrdo,pa nista ne osjeti i ne probudi se,dok ne dospije kravi u usta kojima ga zahvatila sa sijenom.
-Boze moj,kako li sam samo dospio u stupicu!-uzdahne Palcic.Ali uskoro opazi gdje je.Trebalo je paziti da ne dodje medju zube,da ga ne zagrizu i smrve i,napokon,ipak morade zajedno sa sijenom kliznuti u zeludac.
-U ovoj izbici nema prozora-nestrpljivo ce Palcic.-Ni sunce ne dopire unutra pa nema svijetla.-Uopste mu se taj stancic nije svidio,a sto je najgore bilo,neprestano je dolazilo novo sijeno na vrata,pa prostor postajase sve manji.Napokon vikne od straha sto je jace mogao:
-Nemojte mi vise donositi, hrane,nemojte mi vise donositi!
Sluzavka je upravo muzla kravu,pa kad cuje viku,a nikoga vidjela nije-a glas isti onaj sto ga je cula nocu-preplasi se tako da sa svoje stolicice padne i prolije mlijeko.Sva zbunjena otrci svome gospodaru i vikne:
-Boze moj,ghospodine gradonacelnice,krava je progovorila.
-Ti nisi pri pameti-rece gradonacelnik.-Ali ipak podju u stalu da vide sta je.Cim u nju udje,zacu se palcicev glas:
-Nemojte mi vise donositi hrane,nemojte mi vise donositi!
Sad se i sam gradonacelnik poboja,uvjeren da je djavo usao u kravu,te naredi da je ubiju.Posto su je zaklali,bace zeludac zajedno sa Palcicem na smetljiste.Palcic se teskom mukom proguravase,pa kad upravo htjede pomoliti glavu da izidje,evo ti opet nesrece.Dodje gladan vuk i kao jedan jedini zalogaj proguta citav zeludac.Medjutim,Palcic se ne dade zastrasiti.
'Mozda bi se s vukom dalo govoriti',pomisli i dovikne mu iz utrobe:
-Dragi vuce,znam za tebe,odlican obrok.
-Gdje se to moze dogiti?-zaputa vuk.
-U toj i toj kuci;treba da udjes kroz zlijeb i tamo ces naci kolaca sala i kobasica koliko ti srce zazeli-odvrati Palcic i tacno opise kucu svoga oca.
Vuku nije trebalo dvaput reci.Provuce se kroz zlijeb u ostavu i najede se da ne moze bolje.kad se nasitio,htjede izici,ali bijase tako debeo da vise ne mogase istim putem nazad.Palcic je s tim i racunao pa stane u vukovoj utrobi strahovito galamiti:grajase,vikase iz sveg grla.
-Hoces li sutjeti!-zareza vuk.-Probudit ces ljude.
Ah,sta,ti si se najeo,zasto da se i ja ne razveselim-odsijece malisan.I pocne iznova vikati u sav glas.Od te se vike napokon probude otac i mati,potrce do ostave i zavire kroz pukotine.Kad opaze vuka gdje u ostavi gospodari,podje covjek po sjekiru,a zena mu po kosu.
-Ostani otraga!-rece muz zeni kad stupise u ostavu.-Kad ga udarim a on jos ne bude mrtav,onda treba da i ti navalis i rasijeces mu trbuh.
Kad Palcic cu glas svoga oca,povice:
-Dragi oce,ja sam ovdje;evo me u vucijoj utrobi.
-Hvala bogu,nase se drago dijete opet naslo -veselo ce otac i rece zeni da kosu baci,kako ne bi Palcica ranila.
Zatim zamahne i svom snagom tresne vuka po glavi,pa se zvijer srusi mrtva.Napokon razrezu vuku utrobu i izvade malisana.
-Ah-rece otac-u kolikoj smo brizi bili zbog tebe!
Da,oce,mnogo sam po svijetu bio;hvala bogu sto sam opet na cistu zraku!
-A gdje si ti to bio?
-Bio sam,oce,u misijoj rupi,u kravljem trbuhu i u vucijoj utrobi;a sad ostajem kod vas.A mi te nizasto na svijetu vise ne prodajemo-govorahu roditelji milujuci i grleci Palcica.Dadose mu da jede i pije,sasiju mu novu odjecu jer se ona koja bijase na njemu,sva od puta otrcala.
Zena uskoro nesto oboli i nakon sedam mjeseci rodi djete,potpuno razvijeno,samo ne vce od palca.
-Eto,tako smo i zeljeli,pa neka bude nase drago djete-oboje ce roditelja pa ga,onako malena,nazovu Palcicem.
Hranili ga kako valja,ali djete ne naraste vece,nego osta kako je bilo u prvi cas;ali po ocima mu se vidjelo da je bistro,i uskoro se zaista pokaza da je pametno i okretno.
Seljak se jednog dana spremi u sumu da nasijece drva i rece sam sebi:
-Htio bih da imam nekoga ko bi mi dovezao kola.
-Hej,oce!-vikne Palcic.-Kola cu dovesti ja;ne brini se,stici cu na vrijeme u sumu!
-Kako ce to biti?-nasmija se covjek.-Pa ti si premalen da vodis konja na uzdi.
-Ne smeta ,oce,samo neka majka upregne,sjest cu konju u uho pa cu mu dovikivati kako treba da ide.
-Dobro-pristane otac.-Jedanput cemo pokusati.
Kad bijase vrijeme,mati upregne konja i stavi Palcica konju u uho,a malisan mu stane vikati kako valja ici:
-Hija,hija;io,vista!-I bilo je sve kako treba da bude,kao u kakvog majstora, i kola su isla pravim putem u sumu.
Kad su kola bila na nekoj okuci,malisan vikne:
-Lijevo,lijevo!-A u to prodju dva covjeka.
-Pa sta je to?-rece jedan.-Voze kola i neko vice konju,a kocijasa nigdje.
-Nije tu nesto u redu-dodade drugi.-Hajdemo za tim kolima da vidimo gdje ce stati.
Kola vozahu ravno u sumu,tacno na mjesto gdje je otac sjekao drva.Kad je Palcic opazio oca,dovikne mu:
-Vidis li ,oce,da sam dosao s kolima;daj me skini!
Otac prihvati konja lijevom rukom,a desnom iz njegovog uha izvadi sincica koji veselo sjedne na slamku.Kad oba stranca opazise Palcica,zabezeknuti ne znadose sta da kazu.Jedan drugog potegnu na stranu pa ce:
-Slusaj,taj bi nam malisan mogao donijeti srecu,kad bi ga u kakvom velikom gradu pokazivali za novac.Hajde da ga kupimo.-I podju seljaku pa mu kazu:
-Prodaj nam malisana,kod nas ce mu biti dobro.
-Ne-odgovori otac.-To je moj ljubimac;ne bih ga dao ni za svo zlato na svijetu.
Kad je Palcic cuo o trgovini,popne se po naboru kaputa ocu na rame i sapne mu u uho:
-Daj me samo,oce;vratit cu se ja.
Otac ga za lijep novac proda onim ljudima.
-Gdje ces sjediti?-zapitaju ga.
-Ha,stavite me samo na obod svog sesira;na njemu mogu tamo-amo setati i promatrati okolinu,a necu pasti.
Ucine mu po volji.A kad se oprosti sa svojim ocem,stranci se s njim udalje.
Isli su tako sve do mraka,i najednom ce malisan:
-Skinite me, potreba mi je.
-Ostani samo gore-odgovori covjek na cijoj je glavi sjedio.-Ne smeta mi , i od ptica
mi ponekad stogod padne na sesir.
-Ne!-usprotivi se Palcic.-I ja znam sta je pristojno;samo me brze skinite.
Covjek skine sesir i stavi malisana na njivu kraj puta,a on stane skakati i puzati medju grudama i nenadano se zavuce u misiju rupu.
-Laku noc,moja gospodo;idite vi kuci bez mene-dovikne im podrugljivo.
Oni skoce i stanu stapovima bosti po misijoj rupi,ali uzalud.Palcic se sve dublje uvlacio,i kako se vec sasvim bilo smrklo oni ljutito i prazne kese odu kuci.
Kad je Palcic vidio da su otisli,izidje iz podzemnog hodnika.'Tako je opasno ici nocu po njivi',uzdahne oh.'Nista lakse nego slomiti vrat ili nogu!'Na srecu nadje puzevu kucicu i pomisli:'Hvala bogu,ovdje mogu bez straha provesti noc'.I sjedne u kucici.
Upravo je htio zaspati,kadli cuje gdje prolaze dva covjeka,od kojih jedan rece:
-Kako da samo udesimo da bogatome gradonacelniku uzmemo novac i srebro?
-Mogao bih ti kazati-upadne Palcic.
-Sta je to?-plasljivo ce lupez.-Cuo sam kako neko govori.
Kad njih dvojica stadose,Palcic nastavi:
-Uzmite me sa sobom,pomoci cu vam.
-Pa gdje si?
-Trazite samo po tlu i pazite odakle dolazi glas-upozori Palcic.
Napokon ga lupezi nadju i dignu u vis.
-Sta ces ti,kukavce,nama pomoci
!-u cudu ce oni.
-Vidite-upozori ih Palcic-ja cu se provuci kroz zeljezne resetke u gradonacelnikov stan i dati vam sta hocete.
-Dobro-pristanu oni.-Da vidimo sta umijes?
Kad stigose u gradonacelnikov dvor,zavuce se Palcic u izbu i stane u sav glas vikati.
-Zelite li imati sve sta je ovdje?
-Govori tiho da se ko ne probudi-upozore ga lupezi.
Ali Palcic kao da ih nije pravo razumio,stane opet vikati:
-Sta zelite?Hocete li sve sta je ovdje?
Kad je to cula sluzavka koja je spavala u susjednoj sobi,uspravi se u postelji i stane prisluskivati.Lupezi,medjutim,pobjegnu od straha,ali se uskoro ohrabre i pomisle da ih malisan samo drazi pa se opet vrate.
-Sad ozbiljno na posao!-sapnu lupezi Palcicu.
-I daj nam stogod.
Na to Palcic vikne na sav glas:
-Pa ja cu vam sve dati,samo pruzite ruke ovamo unutra.
Cuje to sluzavka sto prisluskivase,skoci iz kreveta i dotetura u izbu.Lupezi pobjegnu i stanu trcati glavom bez obzira.Sluzavka,ne nasavsi nista,otidje da zapali svjetiljku.Palcic se,medjutim,potkrade u sijenik,a niko to ne opazi.Sluzavka,posto pretrazi sve zakutke,legne u postelju uvjerena da je samo sanjala otvorenih ociju i usiju.
Palcic se dotle verao po travcicama sijena i nasao prikladno mjestance za spavanje.Htjede zaspati dok svane a onda ce opet svojim roditeljima.Medjutim,on morade jos stosta dozivjeti!Da mnogo ima tuge i bijede u svijetu!Sluzavka ustala vec u osvit da nahrani stoku.Prvo je posla u sijenik da uzme naramak sijena,i to upravo tamo gdje lezase jadni Palcic.On spavase tako tvrdo,pa nista ne osjeti i ne probudi se,dok ne dospije kravi u usta kojima ga zahvatila sa sijenom.
-Boze moj,kako li sam samo dospio u stupicu!-uzdahne Palcic.Ali uskoro opazi gdje je.Trebalo je paziti da ne dodje medju zube,da ga ne zagrizu i smrve i,napokon,ipak morade zajedno sa sijenom kliznuti u zeludac.
-U ovoj izbici nema prozora-nestrpljivo ce Palcic.-Ni sunce ne dopire unutra pa nema svijetla.-Uopste mu se taj stancic nije svidio,a sto je najgore bilo,neprestano je dolazilo novo sijeno na vrata,pa prostor postajase sve manji.Napokon vikne od straha sto je jace mogao:
-Nemojte mi vise donositi, hrane,nemojte mi vise donositi!
Sluzavka je upravo muzla kravu,pa kad cuje viku,a nikoga vidjela nije-a glas isti onaj sto ga je cula nocu-preplasi se tako da sa svoje stolicice padne i prolije mlijeko.Sva zbunjena otrci svome gospodaru i vikne:
-Boze moj,ghospodine gradonacelnice,krava je progovorila.
-Ti nisi pri pameti-rece gradonacelnik.-Ali ipak podju u stalu da vide sta je.Cim u nju udje,zacu se palcicev glas:
-Nemojte mi vise donositi hrane,nemojte mi vise donositi!
Sad se i sam gradonacelnik poboja,uvjeren da je djavo usao u kravu,te naredi da je ubiju.Posto su je zaklali,bace zeludac zajedno sa Palcicem na smetljiste.Palcic se teskom mukom proguravase,pa kad upravo htjede pomoliti glavu da izidje,evo ti opet nesrece.Dodje gladan vuk i kao jedan jedini zalogaj proguta citav zeludac.Medjutim,Palcic se ne dade zastrasiti.
'Mozda bi se s vukom dalo govoriti',pomisli i dovikne mu iz utrobe:
-Dragi vuce,znam za tebe,odlican obrok.
-Gdje se to moze dogiti?-zaputa vuk.
-U toj i toj kuci;treba da udjes kroz zlijeb i tamo ces naci kolaca sala i kobasica koliko ti srce zazeli-odvrati Palcic i tacno opise kucu svoga oca.
Vuku nije trebalo dvaput reci.Provuce se kroz zlijeb u ostavu i najede se da ne moze bolje.kad se nasitio,htjede izici,ali bijase tako debeo da vise ne mogase istim putem nazad.Palcic je s tim i racunao pa stane u vukovoj utrobi strahovito galamiti:grajase,vikase iz sveg grla.
-Hoces li sutjeti!-zareza vuk.-Probudit ces ljude.
Ah,sta,ti si se najeo,zasto da se i ja ne razveselim-odsijece malisan.I pocne iznova vikati u sav glas.Od te se vike napokon probude otac i mati,potrce do ostave i zavire kroz pukotine.Kad opaze vuka gdje u ostavi gospodari,podje covjek po sjekiru,a zena mu po kosu.
-Ostani otraga!-rece muz zeni kad stupise u ostavu.-Kad ga udarim a on jos ne bude mrtav,onda treba da i ti navalis i rasijeces mu trbuh.
Kad Palcic cu glas svoga oca,povice:
-Dragi oce,ja sam ovdje;evo me u vucijoj utrobi.
-Hvala bogu,nase se drago dijete opet naslo -veselo ce otac i rece zeni da kosu baci,kako ne bi Palcica ranila.
Zatim zamahne i svom snagom tresne vuka po glavi,pa se zvijer srusi mrtva.Napokon razrezu vuku utrobu i izvade malisana.
-Ah-rece otac-u kolikoj smo brizi bili zbog tebe!
Da,oce,mnogo sam po svijetu bio;hvala bogu sto sam opet na cistu zraku!
-A gdje si ti to bio?
-Bio sam,oce,u misijoj rupi,u kravljem trbuhu i u vucijoj utrobi;a sad ostajem kod vas.A mi te nizasto na svijetu vise ne prodajemo-govorahu roditelji milujuci i grleci Palcica.Dadose mu da jede i pije,sasiju mu novu odjecu jer se ona koja bijase na njemu,sva od puta otrcala.
Interaktivno
- Forum
- Recepti
- Vicevi
- Grafiti
- Foto dana
- Adresar
- Web tragač
- Tekstovi i spotovi
- Collegium Poeticum
- Vremenska prognoza
- Stanje na putevima
Izdvojeno
Forum
- Mladen Grahovac: Antifašisti BiH, ujedinite se!!
- Zasto Islamska zajednica uzima haram pare od bogatasa?
- Nasi igraci u inostranstvu
- Reprezentacija BiH fudbal 2
- STIHOM DA TI KAŽEM
- Mlade nade BiH
- Čović, Dodik i Tihić postigli dogovor o ključnim reformama
- Banjalucke dzamije
- Jezik ostaje politički sporno pitanje
- SPC najavljuje nove ratove