Sestorica putuju svijetom
13.05.2002 00:00:00
Isli su neko vrijeme pa naisli na lovca kako kleci nisaneci.
-Cujes , lovce! - Sta to gadas? - zapita ga ratnik.
-Eno, dva kilometra odavde sjedi muha na hrastovoj grani;hocu da joj izbijem ljevo oko.
-hajde sa mnom ! - pozove ga ratnik. - Kad smo nas trojica zajedno, obici cemo sav svijet.
Lovac pristane i podje s njim. I tada njih trojica dodju do sedam vjetrenjaca, na kojima se krila naglo okretala,premda vjetra ne bijase ni s ljeva ni s desna - bas ni listak da zadrhti.
- Ne znam sta to tjera vjetrenjace, nema ni lahora - zacudi se ratnik i podje sa svojim drugovima dalje.
Kad prodjose dva kilometra opaze covjeka kako sjedi na drvetu: zacepio jednu nozdrvu pa puse kroz drugu.
- Pa sta radis tu gore? - zapita ratnik.
- Eno dva kilometra odavde stoji sedam vjetrenjaca a ja , vidis, pusem i okrecem ih.
- Hajde sa mnom! - pozove ga ratnik. - Kad smo nas cetvorica zajedno mozemo obici cijeli svijet.
Puhalo sidje i podje sa njima. Nakon nekog vremena opaze covjeka kako stoji na jednoj nozi, a drugu otkopcao i polozio pokraj sebe. - Ti se udobno namjestio da pocines - progovori ratnik.
-Ja sam trkac - odvrati covjek. - Da ne bih prebrzo skakao, otkopcao sam jednu nogu; trcim li na dvije noge brzi sam od ptice kad leti.
- Hajde sa mnom - pozove ga ratnik. - Kada smo nas petorica zajedno mozemo obici cijeli svijet.
Nisu dugo isli, kad li sretnu covjeka kojem je sesir bio bas na samom uhu.
- Samo pristojno! - Ne vjesaj sesir o jedno uho nisi lakrdijas - upozori ga ratnik.
- Ne smijem - ispricavao se covjek. - Stavim li sesir uspravno, nastane silna studen, ptice se u zraku smrznu i padnu mrtve na zemlju.
-Hajde sa mnom - predlozi mu ratnik. - Kad smo nas sestorica zajedno moci cemo zaista obici cijeli svijet.
Iduci tako njih sestorica dodju u neki grad, gdje je kralj objavio da ce onaj dobiti njegovu kcer za zenu, ko je u trcanju pobjedi; a ko opkladu izgubi mora i glavu izgubiti.
Ratnik se prijavi na trku i rece: - Naka moj sluga trci mjesto mene.
-Onda moras i njegov zivot dati kao zalog tako da i njegova i tvoja glava jamce za pobjedu - opomene ga kralj.
Posto se dogovorise, prikopca ratnik trkacu drugu nogu pa mu napomene: - Sad treba da budes brz i da nam pomognes pobijediti.
Bilo je, medjutim, dogovoreno, ko prvi donese vode iz nekog dalekog studenca taj ce biti pobjednik. Dadose jedan vrc trkacu, drugi kraljevoj kceri i njih dvoje pocnu u isti cas trcati, ali tek sto kraljeva kci malcice potrca, nijedan gledalac vise ne vidje trkaca; cinilo se bas kao da je vjetar prohujao. Zacas stigne na studenac, zahvati pun vrc, legne na zemlju i zaspi.Da bi se na vrijeme probudio podmetne pod glavu konjsku lobanju, sto je tu lezala, da mu uzglavlje bude tvrdo.
- I kraljevska kci dobro upela: trcala ona koliko obican covjek moze, stigla na studenac i sa svojim vrcem, punim vode, pohitjela natrag.Kad vidje trkaca gdje lezi i spava, silno se obradava: 'Protivnik je u mojim rukama !' klikne, isprazni mu vrc i otrci dalje.
Sve bi proslo lose da nije lovac u dobar cas stajao gore kod dvora i svojim ostrim okom to vidio.
'Kraljevska nas kci ipak ne smije pobijediti',vikne lovac,nabije pusku i opali tako vijesto da je ispod trkaca izbio konjsku glavu a nije ga ozlijedio.
Trkac se probudi,skoci i opazi da mu je vrc prazan,a kraljevska kci vec daleko pred njim.Medjutim,on ne klonu duhom,vec otrca s vrcem natrag studencu,ponovo zahvati vode i vrati se kuci prije nego kraljeva kci.
-Vidite-pohvali se trkac-sad istom digao noge;ono i prije nije bilo trcanja.
Kralju bilo nazao,a njegovoj kceri jos vise sto ce je odvesti otpusteni prosti vojnik i njih se dvoje stanu savjetovati,kako da se oslobode njega i njegovih drugova.
-Nasao sam sredstvo;ne treba da se bojis,nece se vise vratiti kuci-utjesi kralj kcer.Zatim se obrati njima:
-Hajte,zajedno se veselite jedite i pite.-I odvede ih u sobu u kojoj bijahu pod i vrata od zeljeza,prozori zasticeni zeljeznim resetkama i prostrt sto s izvrsnim jelima.
Kad su bili unutra,kralj naredi da se vrata zatvore i zakljucaju.Zatim zapovijedi kuharu da lozi vatru ispod sobe sve dotle,dok se ne usije zeljezo.Kad to kuhar ucini,pocne se soba grijati,a njima sestorici bi tako vruce,dok su jeli,da misljahu kako je to od jela;ali kako vrucina postajase sve nesnosljivija,oni htjedose izaci,a ono vrata i prozori zatvoreni.Tad opazise da ih je kralj naumio ugusiti.
Nece mu poci za rukom;pustit cu studen od koje ce se vatra zastidjeti i sakriti-oglasi se onaj sa sesiricem,namjesti ga uspravno i zatim smjesta padne mraz,te vrucine sasvim nestade,a jela se u zdjelama pocnu smrzavati.
Kad prodje nekoliko sati i kad kralj misljase da su vec pocrkali od vrucine,naredi da se otvore vrata kako bi ih vidio.Ali cim se vrata otvorise,pred njim sva sestorica svjezi i zdravi.Rekose da im je drago sto mogu izici da se malo ogriju,jer da su od velike studeni u sobi jela i zdjele zamrznuti.
Kralj bijesan otidje kuharu,izgrdi ga i zapita,zasto nije ucinio kako mu je bilo naredjeno.
-Zeravice ima ovdje dosta,pogledajte sami!-opravdavase se kuhar kralju.
Kad kralj ugleda kako ispod zeljezne sobe gori silna vatra,uvjeri se da onoj sestorici ne moze tako nauditi.
Kralj tada ponovo razmisli kako da se rijesi neugodnih gostiju;pozove ratnika i rece:
-Ako ti je do novaca,mozes dobiti koliko ti drago,odreknes li se moje kceri.
-O,da,kralju gospodaru-prihvati ratnik-daj mi toliko koliko moj sluga moze ponijeti,onda mi tvoje kceri ne treba.
Kad kralj na to pristade,ratnik nastavi:
-Doci cu,dakle,za cetrnaest dana po blago.
Ratnik pozva sve krojace kraljevstva da sasiju vrecu;kad nakon cetrnaest dana bijase gotovo onaj jakota,sto mogase cupati drvece,morade je dignuti na rame i poci kralju.
-Kakav je to jakota sto moze na ramenu nositi balu platna veliku kao kuca!-usklikne kralj i pomisli prestrasen:'Koliko li ce onda odnijeti zlata!'
Zatim naredi da donesu bacvu zlata koju je nosilo sesnaest najjacih momaka.Medjutim,jakota je scepa jednom rukom,stavi je u vrecu i progovori:
-Zasto odmah ne doneses vise?Ovo ce jedva pokriti dno!
Kralj malo pomalo naredi da se donese svo njegovo blago i jakota ga strpa u vrecu.Ali sve to nije dostizalo ni do polovice.
-Donesite vise!-vikne jakota.-Ovih se mrvicama neda napuniti.
Na to moradose dopremiti jos sedan hiljada kola zlata iz cijelog kraljevstva i jakota ih sve strpa u svoju vrecu zajedno s upregnutim volovima.
-Necu mnogo razmisljati-opet ce jakota.-Uzet cu sta god dodje,samo da bude vreca puna.
Kad je sve bilo u vreci,ostade jos dosta mjesta.
-Hocu uciniti tome kraj;moze se vreca svezati,ako bas i nije puna-zavrsi jakota pa se zametne vrecom i otidje sa svojim drugovima.
Kad je kralj vidio kako mu je jedan jedini covjek odnio svo blago kraljevstva,vrlo se razgnjevi,naredi da konjanici podju u potjeru za onom sestoricom i da jakoti otmu vrecu.Dvije ih divizije vojnika uskoro stignu i viknu:
-Vi ste nasi zarobljenici,pustite vrecu u kojoj je zlato,ili cemo vas isjeci.
-Sta to kazete?Mi da smo vasi zarobljenici?Prije cete svi vi po zraku plesati-rece puhalo,zacepi jednu nozdrvu,a kroz drugu puhne u divizije vojnika i svi se razlete po zraku kud koji.
Kapetan neki zamoli za milost,rece da ima devet rana i da je cestit momak pa ne zasluzuje pogrde.Puhalo malo popusti pa kapetanu,sto sad mogase sici ne povrijedjen,kaza:
-Idi kuci i javi kralju da posalje jos vise konjanika da ih sve odpuhnem u zrak.
Kad je kralj cuo njihovu odluku,rece:
-Pustite sejtane neka idu!
Nisu to obicni ljudi!
A nasa sestorica odnesose blago kuci, podijelise ga izmedju sebe i pozivjese zadovoljno do smrti.
-Cujes , lovce! - Sta to gadas? - zapita ga ratnik.
-Eno, dva kilometra odavde sjedi muha na hrastovoj grani;hocu da joj izbijem ljevo oko.
-hajde sa mnom ! - pozove ga ratnik. - Kad smo nas trojica zajedno, obici cemo sav svijet.
Lovac pristane i podje s njim. I tada njih trojica dodju do sedam vjetrenjaca, na kojima se krila naglo okretala,premda vjetra ne bijase ni s ljeva ni s desna - bas ni listak da zadrhti.
- Ne znam sta to tjera vjetrenjace, nema ni lahora - zacudi se ratnik i podje sa svojim drugovima dalje.
Kad prodjose dva kilometra opaze covjeka kako sjedi na drvetu: zacepio jednu nozdrvu pa puse kroz drugu.
- Pa sta radis tu gore? - zapita ratnik.
- Eno dva kilometra odavde stoji sedam vjetrenjaca a ja , vidis, pusem i okrecem ih.
- Hajde sa mnom! - pozove ga ratnik. - Kad smo nas cetvorica zajedno mozemo obici cijeli svijet.
Puhalo sidje i podje sa njima. Nakon nekog vremena opaze covjeka kako stoji na jednoj nozi, a drugu otkopcao i polozio pokraj sebe. - Ti se udobno namjestio da pocines - progovori ratnik.
-Ja sam trkac - odvrati covjek. - Da ne bih prebrzo skakao, otkopcao sam jednu nogu; trcim li na dvije noge brzi sam od ptice kad leti.
- Hajde sa mnom - pozove ga ratnik. - Kada smo nas petorica zajedno mozemo obici cijeli svijet.
Nisu dugo isli, kad li sretnu covjeka kojem je sesir bio bas na samom uhu.
- Samo pristojno! - Ne vjesaj sesir o jedno uho nisi lakrdijas - upozori ga ratnik.
- Ne smijem - ispricavao se covjek. - Stavim li sesir uspravno, nastane silna studen, ptice se u zraku smrznu i padnu mrtve na zemlju.
-Hajde sa mnom - predlozi mu ratnik. - Kad smo nas sestorica zajedno moci cemo zaista obici cijeli svijet.
Iduci tako njih sestorica dodju u neki grad, gdje je kralj objavio da ce onaj dobiti njegovu kcer za zenu, ko je u trcanju pobjedi; a ko opkladu izgubi mora i glavu izgubiti.
Ratnik se prijavi na trku i rece: - Naka moj sluga trci mjesto mene.
-Onda moras i njegov zivot dati kao zalog tako da i njegova i tvoja glava jamce za pobjedu - opomene ga kralj.
Posto se dogovorise, prikopca ratnik trkacu drugu nogu pa mu napomene: - Sad treba da budes brz i da nam pomognes pobijediti.
Bilo je, medjutim, dogovoreno, ko prvi donese vode iz nekog dalekog studenca taj ce biti pobjednik. Dadose jedan vrc trkacu, drugi kraljevoj kceri i njih dvoje pocnu u isti cas trcati, ali tek sto kraljeva kci malcice potrca, nijedan gledalac vise ne vidje trkaca; cinilo se bas kao da je vjetar prohujao. Zacas stigne na studenac, zahvati pun vrc, legne na zemlju i zaspi.Da bi se na vrijeme probudio podmetne pod glavu konjsku lobanju, sto je tu lezala, da mu uzglavlje bude tvrdo.
- I kraljevska kci dobro upela: trcala ona koliko obican covjek moze, stigla na studenac i sa svojim vrcem, punim vode, pohitjela natrag.Kad vidje trkaca gdje lezi i spava, silno se obradava: 'Protivnik je u mojim rukama !' klikne, isprazni mu vrc i otrci dalje.
Sve bi proslo lose da nije lovac u dobar cas stajao gore kod dvora i svojim ostrim okom to vidio.
'Kraljevska nas kci ipak ne smije pobijediti',vikne lovac,nabije pusku i opali tako vijesto da je ispod trkaca izbio konjsku glavu a nije ga ozlijedio.
Trkac se probudi,skoci i opazi da mu je vrc prazan,a kraljevska kci vec daleko pred njim.Medjutim,on ne klonu duhom,vec otrca s vrcem natrag studencu,ponovo zahvati vode i vrati se kuci prije nego kraljeva kci.
-Vidite-pohvali se trkac-sad istom digao noge;ono i prije nije bilo trcanja.
Kralju bilo nazao,a njegovoj kceri jos vise sto ce je odvesti otpusteni prosti vojnik i njih se dvoje stanu savjetovati,kako da se oslobode njega i njegovih drugova.
-Nasao sam sredstvo;ne treba da se bojis,nece se vise vratiti kuci-utjesi kralj kcer.Zatim se obrati njima:
-Hajte,zajedno se veselite jedite i pite.-I odvede ih u sobu u kojoj bijahu pod i vrata od zeljeza,prozori zasticeni zeljeznim resetkama i prostrt sto s izvrsnim jelima.
Kad su bili unutra,kralj naredi da se vrata zatvore i zakljucaju.Zatim zapovijedi kuharu da lozi vatru ispod sobe sve dotle,dok se ne usije zeljezo.Kad to kuhar ucini,pocne se soba grijati,a njima sestorici bi tako vruce,dok su jeli,da misljahu kako je to od jela;ali kako vrucina postajase sve nesnosljivija,oni htjedose izaci,a ono vrata i prozori zatvoreni.Tad opazise da ih je kralj naumio ugusiti.
Nece mu poci za rukom;pustit cu studen od koje ce se vatra zastidjeti i sakriti-oglasi se onaj sa sesiricem,namjesti ga uspravno i zatim smjesta padne mraz,te vrucine sasvim nestade,a jela se u zdjelama pocnu smrzavati.
Kad prodje nekoliko sati i kad kralj misljase da su vec pocrkali od vrucine,naredi da se otvore vrata kako bi ih vidio.Ali cim se vrata otvorise,pred njim sva sestorica svjezi i zdravi.Rekose da im je drago sto mogu izici da se malo ogriju,jer da su od velike studeni u sobi jela i zdjele zamrznuti.
Kralj bijesan otidje kuharu,izgrdi ga i zapita,zasto nije ucinio kako mu je bilo naredjeno.
-Zeravice ima ovdje dosta,pogledajte sami!-opravdavase se kuhar kralju.
Kad kralj ugleda kako ispod zeljezne sobe gori silna vatra,uvjeri se da onoj sestorici ne moze tako nauditi.
Kralj tada ponovo razmisli kako da se rijesi neugodnih gostiju;pozove ratnika i rece:
-Ako ti je do novaca,mozes dobiti koliko ti drago,odreknes li se moje kceri.
-O,da,kralju gospodaru-prihvati ratnik-daj mi toliko koliko moj sluga moze ponijeti,onda mi tvoje kceri ne treba.
Kad kralj na to pristade,ratnik nastavi:
-Doci cu,dakle,za cetrnaest dana po blago.
Ratnik pozva sve krojace kraljevstva da sasiju vrecu;kad nakon cetrnaest dana bijase gotovo onaj jakota,sto mogase cupati drvece,morade je dignuti na rame i poci kralju.
-Kakav je to jakota sto moze na ramenu nositi balu platna veliku kao kuca!-usklikne kralj i pomisli prestrasen:'Koliko li ce onda odnijeti zlata!'
Zatim naredi da donesu bacvu zlata koju je nosilo sesnaest najjacih momaka.Medjutim,jakota je scepa jednom rukom,stavi je u vrecu i progovori:
-Zasto odmah ne doneses vise?Ovo ce jedva pokriti dno!
Kralj malo pomalo naredi da se donese svo njegovo blago i jakota ga strpa u vrecu.Ali sve to nije dostizalo ni do polovice.
-Donesite vise!-vikne jakota.-Ovih se mrvicama neda napuniti.
Na to moradose dopremiti jos sedan hiljada kola zlata iz cijelog kraljevstva i jakota ih sve strpa u svoju vrecu zajedno s upregnutim volovima.
-Necu mnogo razmisljati-opet ce jakota.-Uzet cu sta god dodje,samo da bude vreca puna.
Kad je sve bilo u vreci,ostade jos dosta mjesta.
-Hocu uciniti tome kraj;moze se vreca svezati,ako bas i nije puna-zavrsi jakota pa se zametne vrecom i otidje sa svojim drugovima.
Kad je kralj vidio kako mu je jedan jedini covjek odnio svo blago kraljevstva,vrlo se razgnjevi,naredi da konjanici podju u potjeru za onom sestoricom i da jakoti otmu vrecu.Dvije ih divizije vojnika uskoro stignu i viknu:
-Vi ste nasi zarobljenici,pustite vrecu u kojoj je zlato,ili cemo vas isjeci.
-Sta to kazete?Mi da smo vasi zarobljenici?Prije cete svi vi po zraku plesati-rece puhalo,zacepi jednu nozdrvu,a kroz drugu puhne u divizije vojnika i svi se razlete po zraku kud koji.
Kapetan neki zamoli za milost,rece da ima devet rana i da je cestit momak pa ne zasluzuje pogrde.Puhalo malo popusti pa kapetanu,sto sad mogase sici ne povrijedjen,kaza:
-Idi kuci i javi kralju da posalje jos vise konjanika da ih sve odpuhnem u zrak.
Kad je kralj cuo njihovu odluku,rece:
-Pustite sejtane neka idu!
Nisu to obicni ljudi!
A nasa sestorica odnesose blago kuci, podijelise ga izmedju sebe i pozivjese zadovoljno do smrti.
Interaktivno
- Forum
- Recepti
- Vicevi
- Grafiti
- Foto dana
- Adresar
- Web tragač
- Tekstovi i spotovi
- Collegium Poeticum
- Vremenska prognoza
- Stanje na putevima