. . Share/Save/Bookmark| CyberBulevar.com RSS feeds| | Postavi CyberBulevar.com kao startnu stranicu| Dodaj u favorite


Snjeguljica i 7 patuljaka

12.05.2002 00:00:00

 

Bilo je to usred zime, poput maska padale su snjezne pahuljice; kraj prozora s okvirom od crne ebanovine sjedila kraljica i sila.

Pogledala kako snijezi pa se u prst ubola,i tri kapi krvi pale u snijeg. Kako se rumenilo u bijelom snijegu lijepo isticalo, kraljica pomisli:

'Da mi je dijete, kao snijeg, rumeno kao krv, a kose crne kao okviri od prozora !

' Uskoro poslije toga rodi kraljica kcerkicu, bijelu kao snijeg, rumenu kao krv, a kose crne kao ebanovina i zato je nazvase Snjeguljicom. Kad se dijete rodilo, umrije mu majka.

Nakon godinu dana kralj se ozeni drugom zenom koja je bila lijepa, ali ohola i obijesna ; nije podnosila da bi je bilo ko ljepotom nadmasio.

Imala je carobno ogledalo pa kad bi stala pred njega i ogledala se, govorila bi:

Ogledalce, ogledalce, prijatelju moj,

ko je najljepsi u zemlji svoj?

A ogledalo bi odgovorilo:

Kraljice, vi ste najljepsi, vi!

Bila je zadovoljna jer je znala da ogledalo kazuje istinu.

Snjeguljica, medutim, rasla i svaki dan postajala ljepsom pa u svojoj sedmoj godini bila lijepa kao vedar dan, ljepsa i od same kraljice.

Kad kraljica opet zapitala ogledalo:

Ogledalce, ogledalce, prijatelju moj,

ko je najljepsi u zemlji svoj?

Ono joj odgovori:

Ovdje ste, kraljice, najljepsi od svih

Ali Snjeguljica je ljepsa nego vi!

Nato se kraljica uplasi i sva pozeleni od zavisti. Od toga dana zadrhtala bi od bijesa kad bi vidjela Snjeguljicu; tako ju je mrzila. Zavist i oholost rasle u srcu njezinu sve vise te nije imala mira ni nocu ni danju. Napokon zovne nekog lovca:

Odnesi to dijete u sumu! - rece kraljica. - Necu da mi je vise pred ocima. Ubij ga, a za dokaz mi donesi jetru i pluca. Lovac poslusa i odvede dijete pa kad je trgnuo lavacki noz da Snjeguljici probode neduzno srce, djevojcica zaplace i zamoli ga:-- Ah, dragi lovce, ostavi me u zivotu, pobjeci cu u divlju sumu i nikada se necu vratiti!

Kako je bila lijepa, lovac se smilovao:

- Bjezi, dakle, jadno dijete!- rece on. ' Ionako ce te uskoro izjesti divlje zvijeri', pomisli u sebi. Kao da mu se svali kamen sa srca sto nije trebalo da je ubije. A kako je upravo bila dotrcala mlada divlja svinja, izbode je, izvadi joj jetru i pluca i odnese kraljici kao znak da je ubio djevojcicu. Kuhar ih je morao skuhati, a zla ih zena pojela, uvjerena da su od Snjeguljice.

Jadno dijete bijase u velikoj sumi potpuno samo i bojase se tako,da sve lisce na drvecu pogledavase ne znajuci kako da se snade. Stane trcati po siljatu kamenju i po trnju i dok tako bjezase, divlje zvijeri skakahu oko nje, ali joj nista ne ucinise. Trcase dokle god je noge nasahu, sve do veceri, i najednom opazi neku kucicu te ude u nju da pocine. U kucici bijase sve maleno, ali tako uredno i cisto da se ne moze kazati. Stajase u njoj malen, bijelim prostrt stolcic, a na njemu sedam tanjurica, svaki tanjir sa kasikom, zatim sedam nozica i viljuscica te sedam bokala. Uza zid bijase poredano jedan pokraj drugoga sedam krevetica, bijelim plahtama pokrivenih.Snjeguljica bijase gladna i zedna te sa svakog tanjirica pojede malo variva, i uz to hljeba, a iz svakog bokala po kap vina, ne htjede uzeti sve s jednoga; umorna htjede nakon toga leci u jednu od onih posteljica; ali nijedna joj ne bijase dosta prikladna; jedna bijase preduga, druga prekratka dok joj, napokon, sedma ne bi sasvim prema njezinoj velicini te u nju legne. Kad se smrklo, dodose gospodari kucice, i to sedam patuljaka koji su u gori trazili i kopali zlato; zapale sedam svojih malih svjetiljaki pa kad rasvjetlise kucicu, opaze da je neko kod njih bio, jer nije sve bilo onako u redu kako bjehu ostavili.

- Ko je sjedio na mojoj stolicici?-- upita prvi.

- Ko je jeo iz mog tanjira ?-- prozbori drugi.

- Ko je uzimao mog hljeba? -- pogleda treci.

- Ko je jeo moga variva? - - nastavi cetvrti.

-Ko je bockao mojom viljuskom?-zacudi se peti.

-Ko je rezao mojim nozicem?-ljutne se sesti.

-Ko je pio iz mog vrcica?-zavrsi sedmi.

Zatim prvi razgleda prostoriju i opazi na svovoj posteljici jamicu i vikne:

-Ko je stao na moju posteljicu?

-I u mojoj je neko lezao!-stanu najednom svi vikati.

A kad je sedmi zavirio u svoju posteljicu,opazi Snjeguljicu gdje lezi i spava;zovne i druge da vide i oni svi kriknu od cudjenja,uzmu svojih sedam svijetiljaka i osvijetle Sljeguljicu.

-O boze,boze!-svi ce u jedna glas-kako li je lijepo ovo dijete!-Tako su se veselili te je nisu htjeli probuditi vec je pustise da spava.Sedmi patuljak spavao kod svojih drugova,kod svakoga po jedan sat,i tako minu noc.

Ujutro se Snjeguljica probudi i kad opazi sedam patuljaka,preplasi se.No oni bijahu prema njoj prijazni i zapitaju je:

-Kako ti je ime?

-Snjeguljica-odgovori ona.

-Kako si dosla u nasu kucu?-radoznalo ce patuljci.

Snjeguljica zatim pripovijedi kako ju je maceha dala lovcu da je ubije i kako ju je on ostavio u zivotu,kako je onda trcala citav dan dok nije nasla njihovu kucicu.

-Bi li htjela biti nasa domacica,da nam kuhas,postelje redis,peres sijes,pletes i da u svemu drzis red i citocu pa mozes ostati kod nas i nista ti nece nedostajati?-navale je pitati patuljci.

-Hocu drage volje-odgovori Snjeguljica i ostane kod njih.Radila im je u kuci.

Patuljci bi ujutro isli u goru da traze zlato,a uvecer bi se vratili i tada bi morala biti gotova vecera.Kako je djevojka po danu bila sama,patuljci su je upozoravali da bude oprezna.

-Cuvaj se svoje macehe:ona ce uskoro saznati da si ovdje;ne pustaj nikoga u kucu.Ali kraljica,uvjerena da je pojela Snjeguljicinu jetru i pluca,misljase da je opet prva i najljepsa i stane pred ogledalo i zapita:

Ogledalce,ogledalce,prijatelju moj,

Ko je najljepsi u zemlji svoj?

A ogledalo joj nato odgovori:

Ovdje ste,kraljice,ljepsi od svih,

Ali Snjeguljica iza brezuljaka

Kod sedam patuljaka

Hiljadu je puta ljepsa nego vi.

Kraljica se vrlo uplasi,jer je znala da ogledalo govori istinu,da ju je lovac prevario i da je Snjeguljica jos ziva.Stane opet razmisljati te razmisljati kako da smakne Snjeguljicu;jer dok god nije bila uvjerena da je najljepsa u citavoj zemlji,nije imala zbog zavisti, mira.Pa kad je napokon smislila,oboji svoje lice i odjene se kao stara torbarka da je niko ne prepozna.Preodjevena tako podje preko sedam brezuljaka do sedam patuljaka,pokuca na vrata i vikne:

-Lijepe robe na prodaju!

Snjeguljica proviri kroz prozor i rekne:

-Dobar dan,draga zeno,sta prodajete?

-Dobre robe,lijepe robe!-odvrati torbarka.-Pojasa u svim bojama!-I izvadi jedan pleten od sarene svile.

'Ovu cestitu zenu mogu pustiti u kucu',pomisli Snjeguljica,otvori vrata i kupi lijepi pojas.

-Dijete moje-lukavo ce stara-kako ti izgledas!-Hajde da te lijepo opasem.

Snjeguljica nista ne posumlja,stane pred nju i pusti da je opase novim pojasom;ali stara je opasivase brzo i tako je jako stezase da Snjeguljici nestade daha i ona pade kao mrtva.

-Dosad si bila najljepsa-promrsi stara i jurne iz kuce.

Uskoro iza toga sedam patuljaka stignu kuci na veceru;ali kako li se uplasise kad ugledase kako njihova draga Snjeguljica lezi na zamlji nepomicno kao da je mrtva.Dignu je pa kad vidjese da je prejako stegnuta,razrezu pojas,te ona opet pocne polako disati i ozivi.Kad patuljci cuse sta se dogodilo,rekose joj:

-Stara torbarka nije niko drugi nego bezbozna kraljica;cuvaj se i ne pustaj nikoga unutra dok nas nema kod tebe.

Kad je opaka zena dosla kuci,stane pred ogledalo i zapita:

Ogledalce, ogledalce,prijatelju moj,

Ko je najljepsi u zemlji svoj?

Ogledalo joj na to odgovori:

Ovdje ste,kraljice,ljepsi od svih

Ali Snjeguljica iza brezuljaka

Kod sedam patuljaka

Hiljadu je puta ljepsa nego vi!

Kad je kraljica to cula,strahovito se uzruja jer uvidje da je Snjeguljica opet ozivjela. 'Ali sad cu nesto smisliti sto ce te unistiti',sapnu zlobno i s vjestinom iskusne vjestice nacini otrovan cesalj. Zatim se preobuce te se cinjase da je neka stara zena. I opet ode preko sedam brezuljaka do sedam patuljaka,pokuca na vrata i vikne:

-Dobre robe na prodaju!

Snjeguljica izviri i progovori:

-Idi samo, ne .

smijem nikoga pustiti unutra.

-Valjda smijes pogledati - progovori stara, izvadi otrovan cesalj i pokaze ga.

Cesalj se svidje djevojcici te,luda otvori vrata.Kad se pogodise,stara ce lukavo:

-Sada cu te jednom cestito pocesljati.

Jadna Snjeguljica ne posumnja nista i dopusti da je stara poceslja; no cim cesalj kroz kosu,kadli otrov pocne djelovati i djevojka se onesvijesti.

-Ti izrode od ljepote,sad si gotova - izusti zlocesta zena i otidje.

Srecom bijase vec blizu vecer pa se patuljci vratise kuci. I kad ugledase kako Snjeguljica kao mrtva lezi na zemlji,odmah pomisle na macehu,stanu traziti i nadju otrovni cesalj;cim ga izvukose, opet se Snjeguljica osvijesti i ispripovijedi sta se dogodilo. Patuljci je opet upozore da bude na oprezu i da nikome ne otvara vrata.

Kraljica,dosavsi kuci,stane pred ogledalo i zapita:

Ogledalce, ogledalce,prijatelju moj,

Ko je najljepsi u zemlji svoj?

A ogledalo joj odvrati:

Ovdje ste,kraljice,ljpsi od svih,

Ali snjeguljica iza brezuljaka

Kod sedam patuljaka

Hiljadu je puta ljepsa nego vi!

Kad kraljica cuje gdje ogledalo tako govori zadrsce od bijesa i promrlja:

-Snjeguljica mora umrijeti, makar me to zivota stajalo!

Zatim ode u sasvim tajnu izbu, u koju niko nije imao pristupa, i tu nacini otrovnu jabuku. Izvana jabuka bijase vrlo lijepa, bijela sa crvenim obrazima, takva da bi je svako pozelio kad bi je vidio, ali ko bi samo komadic progutao, morao bi mrijeti. Kad jabuka bjese gotova, namaze kraljica svoje lice, obuce se kao seljanka i ode preko sedam brezuljaka do sedam patuljaka. Kad je pokucala na vrata, izviri Snjeguljica i vikne:

- Ne smijem nikoga pustiti unutra, patuljci su mi zabranili.

-Meni je pravo- odvrati seljanka - no htjela bih se osloboditi ovih svojih jabuka. Evo ti jednu poklanjam.

- Ne!- usprotivi se Snjeguljica-ne smijem nista uzeti!

-Zar se bojis otrova!-lukavo ce stara?

-Evo, razrezat cu jabuku na dvije polovinee; crvena tebi, a bijela meni.

Jabuka je bila izradena tako vjesto da je samo crvena polovica bila otrovana. Snjeguljica radoznalo promatrase lijepu jabuku pa kad vidje da je seljanka okusi, ne mogase odoljeti, pruzi ruku i uzme otrovnu polovicu. No cim je poce gristi, srusi se mrtva na zemlju. Kraljica je pogleda strahovitim pogledom i napokon progovori davolski se cerekajuci: -Bijela kao snijeg, crvena kao krv, crna kao ebanovina.

Sada te vise patuljci nece probuditi- zavrsi zlobno i otide. Dosavsi kuci, stane pred ogledalo i zapita:

Ogledalce,ogledalce,prijatelju moj,

Ko je najljepsi u zemlji svoj?

Napokon odgovori ogledalo:

Kraljice, vi ste najljepsi,vi!

Sad joj se zavidno srce smirilo,ukoliko se zavidno srce moze smiriti

Patuljcici uvece dodju i nadju Snjeguljicu gdje lezi na zemlji; vise ne disase, bijase mrtva.

Dignu je i pretraze ne bi li nasli sta otrovno, raskopcaju je i ocesljaju, operu vodom i vinom, ali nista ne pomaze; drago dijete bijase mrtvo - i mrtvo. Patuljci je poloze na krevetic i sva sedmorica sjednu oko nje te je stanu oplakivati;tri dana je oplakivahu. Napokon je htjedose zakopati, ali ona na izgled bijase zdrava i krepka kao ziva, obraza jos crvenih.

-Ne mozemo je u crnu zemlju zakopati-zakljuce napokon patuljci ,pa nacine proziran lijes od stakla da se moglo u nj. vidjeti sa svih strana, poloze je u taj lijes i zlatnim pismenim slovima ispisu njezino ime i to da je bila kraljevska kci. Zatim izloze lijes na brdu, a jedan ostane kod njega da strazari.

Dolazile su i zivotinje da je oplakuju, najprije sova, zatim gavran, napokon golubica.

Snjeguljica mnogo, mnogo vremena lezala u lijesu, nije trunula, vec se cinilo da spava: jos bijase bijela kao snijeg, crvena kao krv, a kose crne kao ebanovina.

Jednoga dana naide kroz sumu neki kraljevic i htjede prenociti kod patuljaka.

Opazi on na brdu lijes i u njemu lijepu Snjeguljicu te procita sta je na lijesu zlatnim slovima pisalo, obrati se patuljcima i rece:

-Dajte mi lijes, dat cu vam sto god hocete.

-Ne damo ga ni za sve blago na svijetu.

-Poklonite mi ga, jer ne bih mogao zivjeti a da ne gledam Snjeguljicu;voljet cu je i postivati kao svoje najmilije. Nato se patuljci smilovase i dadose mu lijes. Tada kraljevic zapovjedi svojim slugama da ga odnesu na ramenima. Pri tom se spotakose o grm pa se lijes potrese te Snjeguljici ispadne zalogaj koji joj je bio zapeo u grlu-- i ona otvori oci,digne pokrov,uspravi se i ozivi.

-Ah, boze ,gdje sam?--uzdahne.

-Kod mene si -- odvrati kraljevic radosno-- volim te vise od svega na svijetu; hajde sa mnom u dvore moga oca i budi mi zena.

Snjeguljica pristane i podje s njim;svadba im bijase raskosna i divna. Na tu svadbu bi pozvana i Snjeguljcina bezbozna maceha. Kad je maceha obukla prekrasne haljine, stupi pred ogledalo i zapita:

Ogledalce, ogledalce, prijatelju moj,

Ko je najljepsi u zemlji svoj?

A ogledalo joj odgovori:

Ovdje ste, kraljice, ljepsi od svih,

Ali Snjeguljica je ljepsa nego vi.

Na to ta zlocesta zena opsuje nesto ruzno i spopadne je takva tjeskoba da ne znade sta ce.Prvo ne htjede na svadbu; ali kako bijase radoznala, ipak ode da vidi mladu kraljicu.Cim stupi u dvoranu, prepozna Snjeguljicu i od silnoga straha bude kao skamenjena, ali vec joj u dvoranu klijestima donesose usijane zeljezne papuce, stavise ih pred nju i ona morade u njima plesati; sve dok mrtva ne pade na zemlju.


Share/Save/Bookmark


Google
Interaktivno

Izdvojeno

Forum