Sta zaba prorekla,to se obistinilo.Kraljica rodila zensko dijete,tako lijepo da kralju ne bijase druge vec prirediti veliku svecanost,na koju nije pozvao samo rodjake,prijatelje i znance,nego i gatalice da budu prema djetetu prijatne i dobre.Svega ih bijase trinaest u njegovom kraljevstvu;kako imase samo dvanaest zlatnih tanjira sa kojih je trebalo da jedu,morade jedna ostati kod kuce. Svecanost bila vrlo raskosna;a kad se primakla kraju,gatalice obdarise djete svojim divnim darovima:jedna kreposcu,druga ljepotom,treca bogadstvom i svim ostalim sta se na svijetu moze pozeljeti.Kad njih jedanaest izrekose svoje prorocanstvo,evo ti iznenada trinaeste.Ona se htjede osvetiti sto je nisu pozvali;ne pozdravivsi i ne pogledavsi nikoga,vikne:
-Kraljevska ce se kci u svojoj petnaestoj godini ubosti vretenom i umrijet ce.-Ne rekavsi vise ni rijeci,okrene se i ode iz dvorane.
Svi se prestrase.Nato istupi dvanaesta sto je jos imala da kaze svoje prorocanstvo,ali vise nije mogla ukinuti onih opakih rijeci,vec ih samo ublaziti,pa rece:
-Ipak,to nece biti smrt:stoljetnim ce snom usnuti kraljevska kci.
Da spasi svoje drago dijete od nesrece,naredio kralj da se sva vretena u drzavi spale.Ali prorocanstva se ispunila:djevojka bude neobicno lijepa,kreposna,prijatna i razumna pa ju je svako morao zavoljeti cim bi je vidio.
Dogodi se pa upravo na dan,kad je djevojka navrsila petnaestu godinu ne bi ni kralja ni kraljice kod kuce:Princeza na dvorima ostala sasvim sama.Tumarala tako tamo-amo po dvorima,zavirivala u izbe i odaje napokon,dospijela do nekih malih vrata.U bravi bio zahrdjao kljuc;kako ga okrenu,vrata se otvorise,a kad unutra,a ono u izbici sjedi stara zena sa vretenom u ruci i marljivo prede kudjelju.
-Dobar dan,stara majcice-pozdravi je kraljevska kci.
-Sta radis ovdje?
-Predem-odgovori srtarica i klimnu glavom.
-Sta je to,sta tako veselo skace?-zapita djevojka pa uze vreteno da prede.Ali cim ga dodirnu,ispuni se carobno prorocanstvo;princeza se ubode u prst.Istog casa pade u postelju koja tu stajase i zaspa dubokim snom.
Taj se san prosiri na citav dvor.Zaspase kralj i kraljica koji upravo bijahu stigli kuci i usli u dvoranu;zaspase i svi dvorjanici,zaspase i konji u stali,psi u dvoristu,golubovi na krovu,muhe na zidu....I vatra sto plamtise na ognjistu utinja i zaspa: pecenka prestade cvrcati, usnu i kuhar: pusti momka kojeg je zbog nemara htio za kosu scepati.I vjetar utihnu te na drvecu pred dvorima ni listic vise ne zatitra.
Oko dvora porasla trnova zivica pa se iz godine u godinu sve vise dizala i,napokon,opkolila citave dvore i uzrasla preko njih te se nista vise nije vidjelo,ni sama zastava na krovu.Po citavoj zemlji kolala prica kako tamo spava lijepa Ruzica-tako je nazivahu.Od vremena do vremena dolazili su kraljevici i htjeli kroz zivicu u dvore prodijeti,ali nisu uspijevali.Kao da imase ruke trnje se cvrsto drzalo;mladici bi za njeg zapinjali,ne mogli se vise otkinuti i jadnici ginuli.
Nakon mnogo,mnogo godina opet dodje neki kraljevic u onu zemlju i cu gdje neki starac pripovijeda o trnovoj zivici iza koje stoje dvori;u njima vec stotinu godina spava kraljevska kci,po imenu Ruzica,a sa njom kralj i kraljica i sve sto bijase zivo na dvorima.Osim toga,doznao kraljevic od svog djeda kako su mnogi kraljevici pokusali prodijeti kroz trnovu zivicu,ali za nju zapeli i nevoljno poginuli.
-Ne bojim se-odlucno ce mladic,posto je cuo pricu o zacaranim dvorima.- Idem tamo da vidim lijepu Ruzicu.- Premda ga je dobri starina odvracao,kraljevic ga ne htjede poslusati.
Medjutim,sto godina vec proslo pa dosao i dan kad se Ruzica trebala probuditi. Kad se kraljevic priblizio trnovoj zivici,bili to sve sami veliki lijepi cvjetovi; cvjetovi se razmakli i pustili ga zdrava i ziva unutra, a zatim se iza njega zatvorili i bili opet prava zivica. U dvoristu nadje konje i sarene lovacke pse gdje spavaju; na krovu vidje golubice sa glavicama pod krilom. Kad udje u kucu,a ono muhe jos spavaju na zidu,u kuhinji kuhar drzi ruku kao da hoce dohvatiti momka,a djevojka sjedi pred crnom kokoskom kao da ce je perusati.Zatim podje dalje i vidje gdje u dvorani svi dvorjanici spavaju, a gore pred prijestoljem leze kralj i kraljica. Kud god zadje,svuda tiho pa mogase cuti svoj dah; napokon dodje do tornja i otvori vrata izbice u kojoj spavase Ruzica. Princeza lezase,a bijase tako lijepa da kraljevic ne mogase sa nje ociju skinuti; on se sagne pa je poljubi. U taj cas Ruzica otvori oci,razbudi se i prijatno ga pogleda. Zatim sidju sa tornja,a tad se probude kralj i kraljica i svi dvorjanici: gledahu jedno drugoga, ne snalazeci se od cudjenja.
Probudili se i konji u stali pa se stali otresati; i lovacki psi skakali i mahali repovima; golubovi na krovu izvukli glavice ispod krila,stali se ogledati i odletjeli u polje; ozivjele i muhe na zidu; razbudila se vatra u kuhinji, stala plamtjeti i kuhati jelo; pecenka opet zacvrcala,kuhar udario momka pa je ovaj vrisnuo, a sluskinja operusala kokos. Napokon proslavili svadbu,raskosnu i sjajnu, pa kraljevic pozivio sa Ruzicom zadovoljno sve do smrti.