Prosječno oko 45. godine popuštaju funkcije jajnika, zbog čega se povećava izlučivanje hormona iz hipofize, žlijezde koja je nadređena svim žlijezdama s unutarnjim lučenjem. Promjene u lučenju hormona hipofize dovode do promjena u lučenju spolnih hormona što uzrokuje brojne smetnje, poznate pod zajedničkim nazivom klimakterijski sindrom. One se očituju tjelesnim i psihičkim tegobama, poremećajima i izostankom krvarenja, sve do popratnih somatsko-metaboličkih oboljenja. Menopauza započinje s posljednjim menstrualnim krvarenjem, a kada vrijeme bez mjesečnice potraje više od pola godine, radi se o postmenopauzi. Ona nastupa u razdoblju između 52. i 60. godine života. Procjenjuje se da se u tom životnom dobu nalazi oko trećina žena te da pri očekivanom trajanju života od 77 godina, razdoblje postmenopauze obuhvaća oko trećinu života žene.

Najčešće tegobe klimakterija

Tegoba koju će većina žena u klimakteriju naprije osjetiti su:
Navale vrućine sa crvenilom (red flush). Kod 25% žena te su tegobe znatno izražene, dok se kod 75% javljaju u manjoj mjeri. Takve epizode mogu trajati i do 5 minuta, te se u jednom satu mogu ponoviti i do 30 puta.

Ostali poznati simptomi su:
noćna znojenja, vrtoglavice, oscilacije krvnog tlaka, lupanje i ubrzani rad srca, šum u ušima, smetnje mokrenja, a češća je i pojava migrena.

Mnoge se žene žale i na:opstipaciju, povećanje tjelesne težine i gubitak seksualnog interesa.

Pojavljuju se i psihičke tegobe:promjene raspoloženja, sve do depresivnih stanja, pomanjkanja interesa, nesigurnosti, razdražljivosti uz istovremenu klonulost, nervoze sa smetnjama spavanja, sve do neurotskih smetnji ponašanja otpornih na terapiju.

Ne smiju se zanemariti ni klimakterijske smetnje krvarenja koje zahtijevaju dodatne pretrage radi isključenja patoloških promjena i pravodobnog liječenja.

Poremećaj hormonalne i neurovegetativne ravnoteže često je popraćen i oboljenjima kao što su: osteoporoza, reumatske tegobe, giht, poremećaji metabolizma masti, pojava dijabetesa.

U tom se razdoblju ženina života povećava i učestalost bolesti srca i krvnih žila, što je posljedica manjka estrogena, ali i ostalih metaboličkih poremećaja. Time su žene u to doba podjednako podložne kardio-vaskularnim rizicima kao i muškarci.

Zbog manjka estrogena, ženskih spolnih hormona, dolazi do poremećaja u cijelom sustavu žlijezdi s unutarnjim lučenjem. Taj sustav ima značajnu ulogu u regulaciji cjelokupnog metabolizma, a time i općeg stanja organizma. Stoga se poremećaji u bilo kojem djeliću tog složenog sustava mogu odraziti ozbiljnim smetnjama.

Biljni lijekovi kod klimakterijskog sindroma - da ili ne?

Fitoterapija (primjena ljekovitih biljnih tvari) je i u području klimakterijskih tegoba žena našla vrlo široku primjenu, budući da se na neugodne klimakterijske tegobe i na taj način (osim primjene klasične hormonske terapije) može vrlo učinkovito djelovati. Učinak takvih biljnih tvari nastupa postepeno, pa se adaptacija organizma kod primjerenog doziranja i pravilnog odabira ljekovite tvari postiže već tijekom prvih 10-tak dana terapije.

Treba posebno istaći da se takvi biljni pripravci izuzetno dobro podnose. Najveća im je prednost pred klasičnim hormonskim lijekovima apsolutna neškodljivost i odsutnost brojnih kontraindikacija. Uzme li se u obzir dokazana učinkovitost, ne iznenađuje podatak o sve većoj primjeni biljnih pripravaka u liječenju klimakterijskih tegoba. Štoviše, rezultati ispitivanja pokazuju često negativan stav žena prema uzimanju klasičnih hormona, i to osobito kod stanja kada je tegobe moguće liječiti i na drugi (manje rizičan) način.

Kod svih opisanih tegoba mogu se s vrlo dobrim učinkom primijeniti prirodni lijekovi s ekstraktom biljke Cimicifuga racemosa. Tome u prilog govore istraživanja koja su provedena kod smanjivanja i otklanjanja klimakterijskih tegoba. Iako djelovanje cimicifuge nastupa postepeno, u veliku se postotku slučajeva postiže brza i zadovoljavajuća adaptacija organizma, koja se, osim nestankom opisanih tegoba, odlikuje i izrazitim poboljšanjem općeg stanja i raspoloženja. To je jedno od najprivlačnijih djelovanja ekstrakta cimicifuge, no u toj terapiji treba gledati i dugotrajnije učinke kao što je npr. povoljno djelovanje u prevenciji osteoporoze. Ono je kod žena u klimakteriju i vjerojatno i logično, budući da se stabilizacija stanja odvija dijelom preko estrogenih receptora (učinci dokazani nalazima vaginalne citologije), čime dolazi do mnogih povoljnih regulacijskih djelovanja.

Kod težih poremećaja i stanja, terapija klasičnim hormonskim lijekovima uvijek je opravdana, no kod blažih i srednje teških stanja te kod kontraindikacija za primjenu hormona ili prekidanja hormonalne terapije, treba razmisliti o prirodnoj i neškodljivoj upotrebi fitoterapeutika. Naime, biljni proizvodi danas pružaju široke mogućnosti primjene kod raznih klimakterijskih tegoba, koje mogu iskoristiti i liječnici u prevenciji i liječenju, ali i sve osobe koje nastoje na prirodan način poboljšati svoje zdravstveno stanje.