Psihijatru se prvi put dolazi nakon duzeg odlaganja a neki cak i protiv svoje volje. Razlog je zato sto vecina ljudi misli da ce njihove smetnje same po sebi prestati, ili da ce ih pobijediti snagom volje.
No, spontano izlijecenje je vrlo rijetko. Sljedeci razlog je bojazan da ce smetnje biti protumacene kao dusevna bolest i da ce na taj nacin biti obiljezeni do kraja zivota.
Vjerovatno se svakome pri prvom posjetu namece bolno pitanje ;" sta ako mi kaze da sam lud?"
Sumnja u psihicki poremecaj rusi nasu sliku o nama samima, ugled, samopostovanje.
Predrasudu da smo sami krivi za neki dusevni poremecaj treba odstraniti ihrabro potraziti pomoc.
Kola krenu niz brdo htjeli mi to ili ne, a najcesce i daleko prije nego smo toga svjesni.
Ne moramo biti zrtve nekih velikih tragedija da bi nas naceo stres.
Kada takvi problemi pogode mlade, sto se dogadja cesto, nastaje disocijano, delikventsko ponasanje.

Stres je svuda oko nas, postao je podmukli razarac nase psihe a danasnji nacin zivota zahtijeva mnogo vise nego sto vecina ljudi moze podnijeti.
Kap po kap i casa se prelije, neko ima veliku casu a neko manju, ali krajnji rezultat je isti.
U tisini psihijatrijske ordinacije dvoje ljudi nalaze nacin za uspostavljanje narusene ravnoteze.
Kako njegovati mentalno zdravlje? Radite ono sto volite, uzivajte u onome sto radite i pokusajte sa sto vise ljubavi i strpljenja ucestvovati u svakodnevnoj komunikaciji sa ljudima oko sebe.
A ako osjetite da vam je psihicka ravnoteza poljuljana, hrabro zatrazite pomoc bez predrasuda prema "psihicima" .

|I.S.|