Zimska depresija ne nastaje zato što ljudi ne vole zimu. Zapravo je obrnuto. Ljudi ne vole zimu jer im donosi loše raspoloženje i druge tegobe. Smanjena izloženost svjetlu u kasnu jesen i zimu u osjetljivijih pojedinaca izaziva sezonski poremećaj raspoloženja. Mnogi su ljudi slabije raspoloženi tijekom zime, no neke hvata ozbiljna depresija, koju prate sljedeći simptomi:

• dugotrajna potištenost ili bezvoljnost
• oslabljena koncentracija
• snižena energija
• poremećaji spavanja (osobito hipersomnija - povećana potreba za spavanjem)
• pojačana žudnja za slatkim, osobito predvečer
• smanjen spolni nagon
• smanjena druželjubivost.

Simptomi mogu biti toliko izraženi da prelaze u kliničku depresiju, stupanj bolesti koji zahtijeva liječničku intervenciju. Depresija koja se javlja u kasnu jesen ili ranu zimu, i koja prolazi potkraj zime zove se sezonski poremećaj raspoloženja (SPR) ili zimska depresija. U engleskom govornom području rabi se izraz "seasonal affective disorder" ili skraćeno SAD, što ujedno znači tužan.

Dok od svih oblika depresije tijekom života oboli između 10 i 20 posto stanovništva razvijenih zemalja, zimska depresija pogađa dva do pet posto stanovništva. Stručnjaci smatraju da je uzrokuje smanjena količina dnevnog svjetla u jesenskom i zimskom razdoblju. Dokaz tome su statistike koje govore da je češća na dalekom sjeveru nego u umjerenom pojasu. Prema polu zimski su dani kraći, a na visokim geografskim širinama, primjerice u sjevernoj Europi, Kanadi, Aljasci i dijelu Sjedinjenih Država, traju samo između četiri i osam sati. Uz to što su dani kratki, vrijeme je lošije pa se sunce rijetko javlja između oblaka. Na Aljasci i u Skandinaviji blizu 10 posto ljudi zahvati ovaj oblik depresije kad nastupe vrlo kratki i tmurni jesenski i zimski dani.


Kako do više svjetla?

Zimi se preporučuje izlaganje dnevnom svjetlu u svakoj prilici, čak i kad je oblačno. I zastrto oblacima, sunce daje dovoljno svjetlosti da epifiza prestane lučiti "sanjivi" hormon melatonin već nakon pola sata. Podignute rolete i dobro osvijetljeni prostori također imaju povoljan učinak.Liječnici savjetuju i redovito zimsko vježbanje (trčanje, rad u teretani i sl.), jer fizički napor potiče lučenje nekoliko hormona antidepresivnog djelovanja.

I umjetno svjetlo diže raspoloženje. Iako se zimska depresija kao i drugi oblici te bolesti mogu liječiti antidepresivnim lijekovima, dakle sredstvima za uravnoteženje moždane kemije, u sjevernoj Europi i Americi redovito se koristi svjetlosna terapija.

Za fototerapiju se koriste posebne lampe širokog spektra, jačine od 2500 do 10.000 luksa. Obično kućno svjetlo, primjerice ono koje proizvodi lampa na radnom stolu, nije dovoljno za terapijski učinak. Treba sjediti ispred lampe na udaljenosti od 40 do 80 cm, i to otvorenih očiju. Ne treba gledati izravno u svjetlo, ali glava mora biti okrenuta prema lampi, jer svjetlo kroz oko mora doprijeti do mozga da bi moglo izazvati biokemijske reakcije. Trajanje jedne seanse varira od 30 do 120 minuta, ovisno o jačini lampe (što je jača, to su seanse kraće) te o težini poremećaja. Poboljšanje nastupa u mnogim slučajevima već za nekoliko dana, a preporučljivo je terapiju provoditi sve dok dani opet ne postanu dulji.