Rezultat je to istraživanja koje vodi dr. Andrew Schwartz sa Sveučilišta u Pittsburghu, a njegova cjelovita studija trebala bi uskoro izaći u prestižnom znanstvenom časopisu Nature. 

Schwartz kaže kako je ovo istraživanje važno jer bi moglo dovesti do usavršavanja umjetnih udova koji bi bili pokretani moždanom aktivnošću, odnosno mislima, što bi život osoba koji su izgubili udove moglo učiniti daleko kvalitetnijim. 

Najviše dokle se do sada došlo pri razvoju te tehnologije jest da računalo pomiče kursor na ekranu prema naredbi iz mozga. 

Ovaj eksperiment, pak, ide nekoliko koraka dalje - naime, robotska ruka funkcionira na istom principu kao i pravi ekstremitet, primajući impulse izravno iz mozga, koji inače putem živčanog sustava istu naredbu šalje ekstremitetu od krvi i mesa. 

Tako je istraživački tim u majmunov mozak ugradio implantante u obliku mikroelektroda, koji su zatim preko računala spojeni s robotskom rukom, koja je signale iz majmunova mozga primala preko svojih receptora i izvršavala naredbu.

Krajnji cilj istraživanja je doći do što je moguće učinkovitije umjetne ruke, koja bi u što većem postotku poboljšala kvalitetu života osoba koje su izgubile neki ekstremitet (prvenstveno ruku) ili više njih.