Jednom strpljivom i upornom hrvatskom građaninu trebalo je punih osam godina kako bi dokazao da je Vrhovni sud pogriješio kada je, presuđujući na njegovu štetu, zanemario da je Dan antifašističke borbe neradni dan.
M. K. je 1994. zatražio od Vrhovnog suda reviziju presude jednog županijskog suda, ali je ovaj odbio taj zahtjev jer navodno nije bio podnesen na vrijeme.
Sudu su trebale četiri godine da utvrdi kako je zadnji rok za podnošenje revizije u tom slučaju 22. juna, a ne 23., kada je zahtjev zaprimljen.
Glavobolje M.K. počele su, naime, zbog toga što se 22. juna neradno obilježava Dan antifašističke borbe, tako da sud toga dana nije mogao ni zaprimiti njegov zahtjev. Uporni građanin nije se predao i 1998. podnio je ustavnu tužbu.Četiri godine nakon toga - krajem januara ove godine, Ustavni sud prihvatio je njegovu tužbu, utvrdivši da je zahtjev za revizijom ipak bio pravovremen. Naime, prema Zakonu o kaznenom postupku, ako posljednji dan roka pada na državni praznik ili u nedjelju, rok se pomiče i istječe prvog idućeg radnog dana.
Ustavni sud je utvrdio da su nezakonitom odlukom Vrhovnog suda povrijeđena ustavna prava podnositelja ustavne tužbe na jednakost svih pred zakonom i pravo jednakosti svih pred sudovima. Prema odluci Ustavnog suda, nedavno objavljenoj u Narodnim novinama, Vrhovni će sud u ponovljenom postupku ipak morati odlučiti o zahtjevu za revizijom strpljivog i upornog građanina kojemu su u odluci navedeni samo inicijali.
(Hina)