Nije sve u veličini kada govorimo o evoluciji mozga, kažu stručnjaci. Britanska studija otkriva da bi sve veća složenost i povezanost između moždanih ćelija mogla biti najveća pokretačka sila u čovjeka.

Studija časopisa „Nature Neuroscience“ našla je očite razlike između moždanih spojnica sisavaca, insekata i jednostaničnih organizama.

Promjene koje su se dogodile prije 500 milijuna godina vjerojatno su važnije nego sama veličina mozga, kažu istraživači.

Prethistorijski ljudi, poput homo erectusa, imali su bitno manje mozgove nego moderan čovjek.

Dokazi pokazuju da je veličina ljudskog mozga postigla evolucijsku prednost veličine da bi se nadoknadili očiti nedostaci - osobito rizik tijekom porođaja i povećanu količinu energije koja je potrebna da veći mozak normalno funkcionira.

Uglavnom, istraživanja sa Sanger Instituta iz Cambridgea, te Edinburgskog sveučilišta, pokazuju da to vjerojatno nije cijela priča te da ključ evolucijskog proboja leži u još nečemu osim povećanju broja moždanih stanica.

Pomno je proučavana sinapsa, tj. veza između stanica živčanog sustava, na tri različita tipa živih bića, jednostaničnoj plijesni, muhi i mišu koji predstavljaju tri različita stupnja evolucije života na Zemlji.

Od posebnog značaja je 600 proteina pronađenih u sinapsi sisavaca.

Na iznenađenje znanstvenika, samo polovica je pronađena u sinapsi muhe dok je u jednostaničnoj plijesni koja nema mozak, bilo prisutno otprilike 25 proteina.

Smatraju da su veliki napreci u evoluciji, od jednostaničnog do višestaničnog organizma, te razvoja od beskralježnjaka do kralježnjaka, izazvani brzom promjenom u složenosti sinapse.
(RSE)