Halid Demirović nakon otkaza u RK Bosna provodi dane na odmoru s porodicom. Uoči odlaska na odmor, trener koji je s ekipom bh. prvaka dospio do polufinala Kupa kupova prošle sezone istakao je da ne razumije zaključke iz saopštenja Upravnog odbora kluba objavljene prošle subote, a koji su bili osnov da mu se da otkaz. Pomenute zaključke ocjenjuje neutemeljenim.

Inače, bivši trener bh. prvaka tvrdi da je imao nadu da će pronaći zajednički jezik sa predsjednikom Upravnog odbora Bosne Nerminom Salmanom. Da toga nije došlo, a kako je kazao, “nije bilo do njega”.

“Bio sam već na odmoru kada sam krenuo na zakazani sastanak sa predsjednikom Upravnog odbora Bosne Nerminom Salmanom u srijedu, 28. juna, u Sarajevo. Sastanak nije održan. Salman me je nazvao telefonom i rekao da više nisam trener. Odgovorio sam, tek, hvala, do viđenja. To je bilo sve. Očito je da je Salman “vladar” Bosne, a da ostali članovi Upravnog odbora samo odobravaju njegove stavove”, kaže Demirović.

U Bosni ste bili angažovani s punim radnim kapacitetom, što znači rad u klubu punih dvanaest mjeseci. U saopštenju kluba se navodi zaključak da ste prihvatanjem selektorske funkcije sveli taj rad na nepunih devet mjeseci, a ističe se i to da ste funkciju selektora prihvatili bez odobrenja kluba?

“To uopšte nije istina. Baš oni iz Uprave su inicirali i podržavali me u ljeto prošle godine kako bih preuzeo vođenje reprezentacije, što sam i prihvatio. I sada, nakon što sam preuzeo reprezentaciju, to je ispalo kao prvi razlog nesporazuma. Iskreno, to mi je veoma čudno.”

U saopštenju piše da ste u proteklom periodu u klubu primali mjesečnu naknadu na bazi 12 mjeseci godišnje, s tim da se nikad nije pronašlo kompromisno rješenje za Vaš dvostruko plaćeni angažman u klubu i bh. reprezentaciji. Pojasnite?

“Nemam pojma šta se time hjelo reći i nije mi jasan taj zaključak. Ako je već riječ o novcu, trebalo bi se prvo upitati zašto smo ga dobijali sa zakašnjenjem u klubu?! Ipak, meni novac nije bio od presudnog značaja, odnosno nije bio primaran. Nisam insistirao na tome. Inače, klub mi je uplatio posljednju nadoknadu. Ono što je meni bilo puno važnije jeste to da igrači budu zadovoljni. Da oni redovno dobiju zaradu, a ona im je, ipak, kasnila. Zbog toga je povremeno dolazilo do napetosti u ekipi, pa sam morao da smirujem, ubjeđujem i razgovaram sa igračima kako bih im ukazao na to da će se novac obezbijediti i stići, a da oni moraju da nastave trenirati.”

U jednom od zaključaka se kaže da rukometnog bisera Isaka Omerčevića niste ubacili u utakmicu sa visočkom Bosnom, koju je bh. prvak izgubio. Niste ga uveli nakon direktne molbe. Zašto?

“Nije bio u pitanju nikakav prkos. Ni prema kome. Prosto, želiš dobiti utakmicu i to je to, odlučuješ se za one koji su u tom trenutku ponajbolji. A na poziciji lijevog beka igraju i Simonović, Divković, Omerović i Omerčević. Simonović je bio najučinkovitiji. Kad je riječ o Isaku, on je, inače, poboljšao svoju igru, jer sam mu ukazao na neke nedostatke, pogotovo kad je riječ o njegovoj igri u odbrani.”

U decembru 2006. UO RK Bosna je s Vama odlučio da se angažuje najbolji junior Evrope Ivan Ćupić kao alternativa za Muhameda Mustafića. Umjesto toga, na osnovu saopštenja, Vašom opstrukcijom do toga nije došlo!?

“U tom momentu, u decembru, prvi put u istoriji Bosne nijedan igrač nije došao i nijedan nije otišao. Moja ocjena je bila da Ćupić nije igrač za nas. Mi smo imali na toj poziciji već Melića i Mustafića. Ćupić bi, pored toga, bio duplo skuplji od njih obojice. Borio sam se da Melić i Mustafić ostanu u ekipi iz razloga da bismo imali i dobru atmosferu i kompaktnu ekipu, kako na terenu, tako i van terena. Želio sam da zadržim igrače, sačuvam ekipu i da prođemo tim Vardara, rivala u četvrtfinalu Kupu kupova. S druge strane, Uprava je bila skeptična, mislilo se da nemamo velikih šansi protiv Vardara, te da je prvenstvo praktično već osvojeno i da zato neke igrače treba dati na posudbu, a neke dovesti. Među ove koje je trebalo dati na posudbu bio je i golman Beširović, a da bi na njegovo mjesto trebao doći jedan Slovenac, koji nastupa za Medveščak. Rekao sam da taj nije za nas, što je Uprava poslije i sama potvrdila.”

Stav UO kluba je da ste posao obavljali individualistički, te da se s obzirom na takav pristup niste uklopili u sve segmente rada kluba i koncept stvaranja evropske Bosne.

“Uvijek sam bio za saradnju. Uvijek sam bio za timski rad. Ali ovakav rad ne znači da nemam pravo na vlastito mišljenje. A kad je riječ o evropskoj Bosni, Bosna je već sada dokazala, po igri u prošloj sezoni, da je evropska ekipa. Na kraju i po organizaciji utakmica u Skenderiji koje ću uvijek rado pamtiti u Ligi prvaka i četvrtfinalu i polufinalu Kupa kupova. Tome je, svojim iskustvom sa Sarajevo film festivala, doprinio i Miro Purivatra.”

Na početku prošle sezone rečeno je da je dupla kruna jedan od ciljeva kluba. To nije ostvareno, jer je Bosna izgubila u finalu Kupa BiH u Banjoj Luci!

“Da ne budem pogrešno shvaćen. Ne opravdavam poraz činjenicom time što je Toromanović bio povrijeđen i nije igrao, kao ni time što je Harmandić bio rovit zadnjih 45 minuta. I Martinović je, takođe, bio povrijeđen. Preuzimam odgovornost za poraz u finalu. Mi nismo od 36. do 48. minute postigli gol, promašili smo tri sedmerca i četiri zicera, pa je Borac zasluženo došao do trijumfa. Ipak, treba reći da smo mi tada bili iscrpljeni nakon sijaset utakmica u prvenstvu i evrokupovima. Kup nam je došao nakon utakmica sa Hamburgom. Svi igrači su bili prazni i pomalo u mislima gdje će i šta će nakon sezone”, kazao je, između ostalog Demirović, koji je dodao da se sada mora posvetiti više aktivnostima vezanim za akcije reprezentacije.

S razlogom sam se protivio dovođenju Anisimova i Ternovoja

Zbog izuzetno slabe forme Ivana Simonovića, navodi se, RK Bosna je angažirala Valentina Anisimova, koji je diskreditiran sjedenjem na klupi iako je dokazao da je adekvatno pojačanje. Zbog čega?

“Anismov, a i Ternovoj su dovedeni uprkos mome protivljenju da igraju za Bosnu. Jednostavno, nisam mnogo vjerovao u njihov igrački profil, jer igraju, rekao bih, dosta staromodno, zastarjelo. Osim toga, nisu uigrani za ekipu za koju nastupaju. S druge strane, još su mogli i poremetiti atmosferu koju smo strpljivo gradili i imali u ekipi. Naša igra teži brzom evropskom rukometu, u kojoj nema izrazitog strijelca. Obilježje ekipe Bosne je kolektivna igra. Naši igrači se trude da naprave šansu i da onda pokušaju postići gol, dok Anisimov i Ternovoj više teže individualizmu. Prosto, tako su obučeni. Anisimov je očit primjer toga. Recimo, krene sam, onda zastane, pa ako ne zna šta će s loptom, tada pokuša zabiti gol iz situacije koja ne mora biti optimalna. Imao je, uz to, i oscilacija. Sjećam se utakmice u Skoplju, Simonović se povrijedio, Anisimov je ušao i iz pet akcija postigao tek jedan gol. Umjesto njega, ubacio sam Divkovića, koji je do kraja odigrao veoma dobro. Već u sljedećoj utakmici, protiv Vardara, Anisimov je solidno odigrao, postigavši pet golova. Protiv Hamburga ponovo nije bio na nivou zadatka. Bio je u lošoj formi. Toliko o njemu.”
(Oslobodjenje)