Internet nam donosi web stranice prepune informacija i zabave, a elektronička pošta i 'chat' revolucionirali su komunikacije. No, sve to ima i svoju mračnu stranu, koja sve više brine korisnike Interneta jer u zamjenu za te koristi pružaju sve više svojih osobnih podataka.

Sve veći broj ljudi uviđa da, kad koriste Internet, često otkrivaju podatke o sebi za koje ni ne slute da ih odaju, no koji komercijalnim websajtovima i marketerima omogućuju da im prodaju robe i usluge. Ponekad takve se informacije otvoreno traže: registrirate se na neki websajt i ispunite formular. Slijedeći put kad se ulogirate na taj sajt, otkrijete da vas očekuju reklame za sportsku opremu – ako ste mlađi muškarac -, ili kozmetiku – ako ste žena. U nekim drugim zgodama, ustanovite da razni drugi websajtovi i oglašivači imaju gotovo magični uvid u ono što vas zanima: kao da ste i kod njih ispunjavali razne formulare premda nikad niste. Svi oni to mogu činiti zahvaljujući 'kolačićima', 'cookies', majušnim tekstovnim dokumentima s informacijama koje ostave websajtovi koje posjetite. Kompanija AOL objašnjava taj proces pomoću animiranog kratkog filma u kojemu jedan pingvin posjeti websajt posvećen ljubiteljima inćuna, nazvan AnchovyGourmet. Ili, kako to opisuje Jules Polonetsky, koji je u AOL-u zadužen za očuvanje privatnosti korisnika koji pomoću AOL-a pristupaju na Internet:

"Naš pingvin na websajtu čita o inćunima, a mi vidimo kako se u njegovom kompjuteru pohranjuje mali kolačić koji ga opisuje kao ljubitelja inćuna. On tada odlazi na drugi websajt, PenguinTimes.com, gdje želi pročitati vijesti o globalnom zatopljavanju, fenomenu koji jako brine pingvine. Kad odjednom – pokaže se reklama za inćune! Oglašivač je očitao njegov cookie koji ga opisuje kao ljubitelja inćuna i evo, već mu netko želi prodati inćune."

Oglašivač možda ne zna pingvinovo ime, ni adresu, samo da voli inćune. Crtić o pingvinu poziva AOL-ove korisnike da potanje prouče politiku te kompanije po pitanju zaštite privatnosti njezinih korisnika, te se pobliže informiraju o tome kako funkcionira ciljano reklamiranje na Internetu. Marc Rotenberg, iz Centra za elektroničku privatnost – organizacije koja se zalaže za privatnost na Internetu, kaže da često kompanije proklamiraju svoju politiku zaštite privatnosti koja, pokaže se, uopće to nije:

"Mislim da ljudi nisu u krivu kada izjavu o čuvanju njihove privatnosti protumače da znači da njihovi osobni podaci neće biti odani nikome drugom. Biznisi, međutim, uglavnom rade upravo to, ograđujući se sitno tiskanim klauzulama u kojima su nabrojane iznimne situacije. Mislim da je to krivo i rađa probleme."

Najveća internetska kompanija Google ima za slogan 'don't be evil', 'ne budi zao', no aktivisti za zaštitu privatnosti kritiziraju politiku te kompanije koja zadržava neke identifikacijske podatke zajedno s pretraživanjem koje ste upravo obavili. Predstavnici Googlea, AOL-a, znanstvenici i aktivisti za zaštitu privatnosti nedavno su se okupili u Washingtonu na simpoziju posvećenom toj temi.

Isto pitanje proučavaju i vladini stručnjaci. Savezna trgovinska komisija – čije sve članove je postavila administracija predsjednika Busha – preferirala je samoregulaciju što u prijevodu znači da su internetske kompanije morale iskazati da prikupljaju informacije, ali nisu ih trebale prestati prikupljati. Sve to usprkos nalazima brojnih ispitivanja koja ukazuju da korisnici Interneta ne žele da njihovi osobni podaci budu prikupljani. Napredak tehnologije omogućuje da prikupljanje i analiziranje osobnih podataka postaje oglašivačima i komercijalnim websajtovima sve jednostavnije. Taj se proces zbiva čitavo vrijeme, bez obzira jesu li korisnici Interneta svjesni da oglašivači brižno prate svaki njihov klik mišem.
(VOA)