U težak januar bi stavio ciganske oči,
da mogu.
Da prati veljaču kud ide, jer ona ima
kraću nogu.
Martu bi dao usisivač za babine huke.
Travanj nek otvori karneval i ogoli nam ruke,
da dočekaju sunce.

Sunce izađe i zađe,
zemlja se okrene.
Šta čovjeku radi vrijeme,
ljudi nisu stijene.

Maju je mjesto u raju jer zemlju ozeleni.
Veseli lipanj pjeva, pleše u blagoj ljetnoj sjeni.
Julu je mjesec do brade i muzikom nas mami.

Dok zvijezde brojimo do jutra,
ostali smo sami.
Kolovoz gori.

Sunce izađe i zađe,
zemlja se okrene.
Šta čovjeku radi vrijeme,
ljudi nisu stijene.

Septembar nosi proljeće, opet.
Listopad, ljubav i kišu.
Novembar taman je i dan je do pet,
prosinci godine brišu.

Sunce izađe i zađe,
zemlja se okrene.
Šta čovjeku radi vrijeme,
ljudi nisu stijene.

Gdje odlaze sati
i svaki se vrati.
A dani se množe,
gdje odoše, Bože.