Bivsi jugoslovenski predsjednik Slobodan Milosevic je u cetvrtak na pocetku unakrsnog ispitivanja predsjednika Odbora za zastitu ljudskih prava iz Kosovske Mitrovice Halida Baranija optuzio Tuzilastvo u Hagu da je pratilo njegovu telefonsku komunikaciju sa saradnicima i da je nakon toga na kraju izlaganja optuzbe pomenulo mesta i dogadjaje koji se ticu OVK koristeci te podatke. Tuzilac Dzefri Najs demantovao je tu tvrdnju rekavsi da je Slobodan Milosevic, da je zelio da procita rezime svjedocenja, mogao da procita te detalje.
Nakon toga, sudija Mej rekao je Milosevicu da ce Sudsko vijece istraziti taj slucaj, a Milosevica upozorio da za tako teske optuzbe mora imati dokaze. Milosevic je nakon toga, tokom unakrsnog ispitivanja, pitao Baranija da li zna da su neki njegovi
rodjaci glavni trgovci droge u Mitrovici i da je jedan od njegovih rodjaka svojevremeno zbog silovanja ucenice pobjegao u inostranstvo. Ovaj drugi navod Barani je potvrdio.
Milosevic je izjavio da negira sve tvrdnje koje je Barani iznio tokom dvodnevnog svjedocenja, a u okviru koga je Tuzilastvo pokazivalo spiskove za koje je svjedok tvrdio da predstavljaju spisak Albanaca koje je trebalo likvidirati. Barani je iznio i vise tvrdnji da je svojim ocima provjeravao ubistva civila na podrucju Kosovske Mitrovice, tvrdeci da su neki civili tokom septembra 1998. godine u akciji "srpske vojske, policije i paravojnih jedinica" bili ubijani i maljevima. 

U nastavku unakrsnog ispitivanja predsjednika Odbora za zastitu ljudskih prava iz Kosovske Mitrovice Halida Baranija, Slobodan Milosevic je pitao ovog svjedoka da li je tacno da je on bio jedan od osnivaca OVK u Kosovskoj Mitrovici, sto je Barani negirao. Milosevic ga je zatim upitao da li je tacno da je svojevremeno prisustvovao demonstraciji vojne sile OVK, kao i da li zna da postoji njegova fotografija sa liderima OVK iz tog kraja. Barani je priznao da je bio na proslavi, kako je rekao, "Dana albanske zastave 28. novembra 1998. godine", ali da je ustvrdio da se nije radilo o pokazivanju vojne snage i vjezabama za upadanje u srpske kuce, vec da je to bila "kulturna manifestacija", na kojoj je nesto slicno izvedeno ali na pozornici. On je rekao da je moguce da postoji njegova fotografija sa nekim licnostima iz OVK, ali da je to verovatno slikano nakon NATO bombardovanja.

Milosevic je zatim upitao Baranija da li je tacno da je svojevremeno lijepio spiskove Srba za likvidaciju na lokalnoj biblioteci u Kosovskoj Mitrovici. Barani je to negirao rekavsi da je on lepio fotografije albanskih zrtava i da je uz te fotografije stavljao imena Srba za koje tvrdi da ima dokaze da su ucestvovali u zlocinima, na sta ga je Milosevic upitao s kojim pravom je preuzeo ulogu sudije.

Drugi dio sudjenja Slobodanu Milosevicu u Hagu zavrsen je nizom pitanja koje je Milosevic postavio svjedoku Tuzilastva Halidu Baraniju, a koja su se ticala navodjenja niza slucajeva ubistva policajaca, vojnika i civila - Srba i Albanaca - u Kosovskoj Mitrovici od 1998. godine. Barani je izjavio da poznaje neke od tih lica ali da veci dio ne poznaje, kao i da mu nisu poznati neki dijelovi Kosovske Mitrovice i sela koja je Milosevic pominjao. Barani je ustvrdio da neka od tih mjesta, onako kako ih je Milosevic izgovorio, uopste ne postoje.
Tokom ispitivanja u vezi sa demonstracijama pocetkom 90-tih godina u Kosovskoj Mitrovici, kao i povodom strajkova u rudniku Trepca itd., Barani je tvrdio da su vecinu policijskih snaga cinili Srbi a ne Albanci, kao i da su radnici otpustani sa posla, a ne da su, kako je to Milosevic u pitanjima formulisao, iz politickih razloga bojkotovali posao. Zatim je Milosevic procitao tekst dokumenta Doma zdravlja iz Kosovske Mitrovice u kome je pocetkom 90-tih godina zahtjevano da radnici potpisu izjavu da ce postovati zakonske norme koje se ticu obavljanja posla u vrijeme radnog vremena kao i drugih zakona, poput Zakona o jeziku, Republike Srbije. Milosevic je rekao da se to odnosilo na sve radnike bez odbzira na nacionalnu pripadnost i upitao sta je sporno u tom tekstu koji je Tuzilastvo navelo kao jedan od svojih dokaza.