Akademik Muhamed Filipović bez sumnje je najveći intelektualni autoritet Bošnjaka danas. Najznačajniji živući bosanski filozof i historičar, autor brojnih iznimno vrijednih djela o savremenom poimanju društva, ubraja se među rijetke naše intelektualce do čije se riječi s punim pravom drži. Njegove analize kojima duboko secira stanje u bh. društvu, našoj državi i posebno unutar bošnjačkog društveno-političkog kruga, bolno su istinite.

Kako gledate na bošnjačke političare uopće kao pojavu u našem društvu?

- Među bošnjačkim političarima nema ozbiljna čovjeka. Tu funkcioniraju ljudi koji su, u širem smislu gledano, jedva pismeni. To je da Bog sačuva. To su sve trećerazredni ljudi. Nevjerovatno je kakvi su to primitivci koji, primjerice, vode naš narod u RS. Oni koji vode bošnjačku politiku u RS uopće ne žive s tim narodom. To je sramota, to je užas! Ustvari, naše političke strukture tipično su oligarhijske.

Bojite li se da će u tom stanju odsustva svake vizije o budućnosti Bosne i Bošnjaka ti isti bošnjački političari zavaditi narod? Bojite li se da će nam se dogoditi Sandžak?

- Pa, hoće, naravno da hoće. Neću reći da je identično kao u Sandžaku, ali... Gdje postoji interesni način djelovanja, a pokazuje se da naše stranke djeluju kao interesne organizacije, one moraju doći u sukob. To je iskustvo svih takvih organizacija, koje se u svijetu nazivaju mafijaškim, dakle da se sukobljavaju zbog toga ko će kontrolirati ovaj ili onaj prostor, ovaj izvor, onaj resurs.

Sve ovo, da prostite, sranje koje se događa u vezi s energetikom, s tim ministrom Hećom, tipičan je primjer da se vodi borba za resurse. Ma, briga njih za narod, briga njih šta je dobro za Bosnu, šta je budućnost. Oni hoće da kontroliraju resurse koji nose novac. Dodik kontrolira sve u RS, ovi Hrvati napravili su sporazum da kontroliraju Hercegovinu. Kod nas se, eto, ne mogu sporazumjeti, vjerovatno i zato što više na postoji jak čovjek u bosanskoj politici koji odgovara takvom tipu politike.

Da li je bošnjačko nejedinstvo, to beznađe, neprofilirana politika, zapravo, dio projekta da se ovdje napravi nečija prćija?

- Apsolutno. Za one koji žele vladati, najbolje je kada se domaći ljudi ne slažu. To je stara engleska strategija. Dođeš negdje, posvadiš ljude i onda si vječno potreban kao pomoć, arbitar, kao neko ko će presuđivati. To je, nažalost, naša situacija. Osim toga, nad nama lebdi, nama operira, beskrajno mnogo paranaučnih i parapolitičkih tvorevina. Ustvari, sve je sastavni dio velike obavještajno-strateške-političko-ekonomske elaboracije našeg prostora koja ga treba pretvoriti u prostor pogodan za vladanje nad njim.

Kako nakon svega gledate na Zulfikarpašićevu pojavu?

- U vezi s Adilom dolazilo je do pretjerivanja koliko u pohvalama, toliko u pokudama. Jedan ovdašnji čovjek koji se predstavljao kao veliki intelektualac, a ustvari je sitna riba, napisao je grozomoran tekst u kojem ga optužuje za sva zla svijeta. S druge strane, najviši uglednik njega uspoređuje s Gazi Husrev-begom, zaboravljajući pri tome da ni Husrev-begov vakuf nije najveći, te da je stvarno vakuf Ferhat-paše Sokolovića bio puno veći.

Onda postoji jedna fundamentalna inkonzistencija u tom tzv. vakufu Adil-bega, a to je da je on vakuf na vakufu. Jer, supstancijalni dio tog vakufa predstavlja hamam Gazi Husrev-bega. A niko nema prava nekome davati hamam, prodavati, inkorporirati u nešto drugo.

O bošnjačkim političarima i reisu Ceriću

O Harisu Silajdžiću:

- Haris me razočarao i sve više me razočarava. Jednostavno, osim jedne fraze: "Mi smo za cjelovitu Bosnu" ili "100 posto BiH", on nema politike. Pogotovo nema politike koja bi uključila u tu koncepciju Bosne i Srbe i Hrvate. To se najbolje vidi u političkoj praksi. Nema njega na teritoriji cijele Bosne. Silajdžić je sada predsjedavajući Predsjedništva BiH. On odgovara za svaku stopu Bosne. Ali, gdje je on u Foči, Višegradu, Rudom, Čajniču... Haris mora izaći iz habitusa bošnjačkog lidera, jer on predstavlja cijelu BiH.

O Sulejmanu Tihiću:

- Tihić izjavljuje - mi ćemo pobijediti u Srebrenici. Ko to mi?! Hoće li SDA dobiti glasove, šta? Ko to mi? Nikakve politike tu nema.

O Zlatku Lagumdžiji:

- Taj čovjek toliko se izgubio da ne zna šta da radi. Ma, kakvu on viziju ima? On vidi toliko koliko se vidi kroz pendžer njegove vile. Ma, pustite, molim Vas.

O reisu-l-ulemi dr. Mustafi ef. Ceriću:

- Previše je političke edukacije reisa Cerića ovim bošnjačkim liderima. Zapravo bi se moglo reći, a to je stara fraza, da oni koji poučavaju trebaju biti poučeni. Reis Cerić u posljednje vrijeme mnogo poučava političare, ali ni on nije poučen u mnogim stvarima. Ne bi trebao reis Cerić davati instrukcije političarima kako da se ponašaju.

On, istina, treba upozoriti na odgovornost ljudi prema zemlji. Ali, primjerice, ta konotacija njegove nedavne izjave u Čapljini da naši politički lideri odgovaraju za muslimansku djecu. On je to trebao reći 1993. godine, kada su lideri koje je on slijedio, da kažem, počeli podjelu Bosne. Zamolio bih reisa Cerića da ne docira politički. To izlazi iz okvira njegove funkcije.

(avaz)