"Wall Street se napio", izgovorio je ovu rečenicu američki predsjednik Bush na nedavno održanoj privatnoj zabavi u Teksasu. "A sad mamura". Neko od prisutnih je tajno snimio ove Bushove riječi i izbacio ih na internet.

I tako je američki predsjednik mimo svoje volje dao komentar za prvu godišnjicu svjetske finansijske krize.
Sve je počelo sa nekretninama u SAD-u, početkom 2007. godine.
90-tih godina prošlog vijeka je američka privreda doživjela najduži bum u svojoj istoriji, da bi došlo do zastoja u proljeće 2000. godine.
Kursevi su tavorili u "podrumu".

11. septembra 2001. godine je Wall Street bio snažno potresen terorističkim napadima. Američka vlada je uz pomoć monetarne banke uvela protumjere kako bi stabilizirala situaciju, tako što je vodila radikalnu politiku "jeftinog" novca. U junu 2003. godine je kamatna stopa iznosila rekordnih samo 1 %. Odjednom je zaduživanje postalo podnošljivo, te je preraslo u jednu vrstu nacionalnog sporta.

Na tržištu nekretnina je došlo do toga da su banke davale milionske kredite svojim klijentima, čak i onima sa malim primanjima. Potražnja za kućama je rasla, a samim tim i cijene istih su prosječno bile svake godine za 10 % više. Banke su prodavale kredite investitorima na Wall Streetu, koji su potom špekulisali na visoke profite: "siromašnijim" rizičnim mušterijama su zaračunavate visoke kamatne stope.

Najprije se činilo da je mala opasnost od kolapsa. Kada mušterije više nisu mogle otplaćivati kredite, njihove kuće su se na rastućem tržištu sa dodatnim profitom dalje prodavale. Neke banke za davanje kredita nisu čak tražili ni potvrdu o zaradi. Oni sa najnižim platama, poput čistačica ili konobara su dobijali bez problema stambene kredite i do pola miliona dolara.

Međutim, morali su pristati na promjenjive kamate. Moglo se već pretpostaviti da mnogi od ovih kredita nikada neće moći biti otplaćeni. Preko dvije trećine Amerikanaca je posjedovalo kuće/stanove, što je zapravo bila lažna sigurnost. Ubrzo je postalo jasno da će balon puknuti. Rastuće kamate su pogodile mnoge sa malim primanjima, redom su svi oni postajali nesposobni za dalju otplatu kredita.

Broj onih koji su se prisilno morali iseliti iz svojih domova, se do 2007. godine udvostručio na brojku od 2,2 miliona, a 2008. godine će ih biti još više. Cijene kuća su drastično opale, banke i investitori su ostali "na cjedilu" sa svojim kreditima i neprodatim kućama.

Kriza sa nekretninama je pogodila cijelu američku privredu, a konjunktura je gotovo potpuno zaustavljena. U međuvremenu su finansijske kuće morale otpisati oko 600 milijardi eura.

Posljedica: mnogi tzv. "Hedgefonds" su zatvoreni. Više hipotekarskih finansijera su morali tražiti zaštitu od povjerilaca. Velike američke investicione banke su zabilježile gubitke u milijardama.

Ben Bernanke, direktor Američke monetarne Banke, smatra da finansijska kriza još nije prošla, te traži oštriju kontrolu investicionih banaka. "Finansijske turbulencije se nastavljaju".

(Cyberbulevar.com)