U unutrašnjem dvorištu jedne prepravljene privatne kuće u Peshawaru, Pakistan - dešava se nešto neobično. Mlade Afganistanke pohadjaju školu. Ova škola pod okriljem Vijeća Afganistanskih Žena počela je sa radom prije osam godina, a od kad je Taleban i zvanično ženama zabranio da se školuju, misija ove škole dobila je jedno novo značenje. Fawzia Habibi je direktorica ove škole: ”Kad u Afghanistanu bude formirana jedna za sve prihvatljiva vlada, nadam se da će ženam biti vraćena sva njihova prava i privilegije. Žene čine više od polovine afganistanske populacije, za za obnovu Afghanistana biće neophodne obrazovane žene.“

Na početku je školu pohadjalo 350 učenica. Sad ih je 3 i po hiljade, rasporedjene od 3 do 9 razreda. Sve učenice su izbjeglice. Miriam ima 14 godina, a iz Kabula je sa porodicom pobjegla početkom oktobra. U Kabulu je panika od američkog bombardovanja. Kad sam se razboljela, moj otac je odlučio da odemo iz Kabula u Pakistan. Dva dana smo se skrivali i prelazili preko planina, bez vode i hrane, kaže Miriam.

Školarina je negdje oko jednog dolara mjesečno. Medju učenicama je i 600 njih bez roditelja, kao što je 12-godišnja Mocadolasa, koje se školuju besplatno. Na pitanje šta misli o Talebanu - odgovara sa začudjujućom zrelošću. ”Ne bih da govorim o tome da li je Taleban dobar ili loš. Ali ne slažem se s njihovom odlukom da ženama ne dozvole da postanu doktori, inženjeri i učitelji. Upitala bih ih kad se njihove majke i žene razbole ko će njih liječiti ako ženama ne dozvoljavaju da postanu doktori.“

Škola ima neobično širok nastavni program - uči se sve od fizike i biologije do jezika, umjetnosti i islamskih nauka. Hodajući kroz ovu školu možete vidjeti lica mladih Afganistanki, nestrpljivih da uče i gladnih boljeg života...
(VOA)